Izbora "najboljeg grada u Hrvatskoj" ne bi se posramila ni Sjeverna Koreja

Izbora "najboljeg grada u Hrvatskoj" ne bi se posramila ni Sjeverna Koreja
Screenshot: Gradonacelnik.hr, Foto: Index

NA WEBU jednog od naših najvećih medija nalazim tekst o odabiru najboljeg grada u Hrvatskoj. 15 kandidata je tu: Čakovec, Kaštela, Požega, Kastav, Šibenik, Vis, Velika Gorica, Novi Marof, Poreč, Umag, Vrbovec, Bakar, Novigrad, Pag i Pazin.

Za početak, pola od navedenih uopće ne bi imali status pravog grada u bilo kojoj zemlji osim Hrvatske i trebalo bi im ga i službeno oduzeti, kao i sve nataložene uhljebe u gradskoj upravi koji idu s tim.  

Gradovi predstavljeni glavurdama gradonačelnika

Dalje, gradovi u tekstu nisu predstavljeni nekom lijepom vedutom glavnog trga, neke atrakcije, šetnice, rive, mora... Nego golemim glavurdama svojih gradonačelnika! Kakva sjajna ideja! Kad smo kod gradonačelnika, vrijedi uočiti da među njima nema nijedne žene. Ideja ne bi bila bolja ni da ima žena, no eto, primjećujem i taj detalj. Znači, kad pomisliš Rovinj, ne pomisliš na more, poluotok s centrom mjesta i ljepotu, nego na - gradonačelnika?! Kad pomisliš na Požegu, prvo ti padne na pamet - gradonačelnik?! I tako dalje. Shvaćate na što ciljam. Baš debilno.

Svrha je jasna, a to je promocija

No smisao ovog je jasan ako vidimo da je sadržaj prenesen s weba gradonacelnik.hr. Svrha weba gradonacelnik.hr je - i opet pogađate - promocija. Koga, čega? Gradonačelnika! Od čega se taj portal financira? Koga na ovom svijetu zanima web o gradonačelnicima?! Nije da se tamo otkrivaju njihove afere i kriminal. Ne, tamo se o gradonačelnicima piše isključivo pozitivno. Nije bitno iz koje stranke dolaze, gradonacelnik.hr sve voli jednako. Apsolutno sve vijesti na portalu su kao iz predizborne kampanje - uspjeh do uspjeha, novci se dijele šakom i kapom, sreća i veselje svuda. Sjeverna Koreja ne bi imala primjedbi na ovaj model uređivanja. Bilo bi zanimljivo vidjeti financijski model ovog medija, tko to financira i zašto?

Doduše, valja biti iskren pa reći da je naslov na gradonacelnik.hr nešto duži nego u portalu koji ga prenosi: Ovo su najbolji hrvatski gradovi na području obrazovne i demografske politike. To jest malo detaljnije, ali neke bitnije razlike nema, što ćete vidjeti iz nastavka. Tekst je ilustriran siluetama vesele dječice koja skakuću kojih se ne bi posramio nijedan medij u totalitarnim društvima 20. stoljeća. Na ostalim slikama su uglavnom predmetni gradonačelnici s dječicom, prema modelu ''Veliki Vođa u obilasku škole u blizini Pjongjanga''. BTW, jesu li na portalu gradonacelnik.hr dobili GDPR privole za ovakvo bezočno zlorabljenje dječjih slika za svoje sjevernokorejske ideje?

Model ''helicopter money'' - to je kad uhljebi tuđi novac dijele šakom i kapom

Na što se dakle svodi "obrazovna i demografska politika" ovih "najboljih gradova"? Na tzv. model ''helicopter money'' (to je ono kad uhljebi novac koji je nekome otet bacaju iz helikoptera da ispadnu dobročinitelji i populistički kupuju glasove). Te ovaj grad daje toliki doplatak, ovaj onoliki, ovaj plaća rodilje, onaj daje "besplatne" udžbenike, neki treći potiče stanogradnju, daje stipendije za učenike, zatim se tu naravno spominju vrtići kao da imamo stopu rađanja Kosova, a ne potpuno izumiruće zemlje na dnu Europe. Apsolutno sve se svodi na uzimanje, distribuciju i preraspodjelu novca.

Očajni kriteriji

To je JEDINI kriterij prema kojem na ovom izboru neki grad ili "grad" ulazi u top 15. Priroda, parkovi, šume, more, okruženje, klima - nula bodova. Prometna povezanost, ceste, javni prijevoz - nula bodova. Poduzetnička klima, niski prirezi, jake firme, radna mjesta - nula bodova. Kultura, kazališta, kina, koncerti, sport - nula bodova. Arhitektura, muzeji, spomenici, restorani - nula bodova. Obrazovna kvaliteta škola - nula bodova.

Gradovi se ocjenjuju po tome dijele li besplatne radne bilježnice školarcima i dobivaju li roditelji za razmnožavanje jednokratne, na primjer, tri ili pet tisuća kuna.

Radne bilježnice. Ne šalim se. Netko bira gdje će živjeti prema tome dobiva li besplatno radne bilježnice? Radne bilježnice u tekstu se spominju četiri puta. Udžbenici 13 puta. "Besplatno" se spominje 17 puta.

Ipak, rekorder je za svakog tko pozna hrvatski mentalitet očekivan: Vrtići.... 61 put!!! Šezdeset jedan!!! 

Ali nije ni sva socijala ista. Vrtići 61 put, a domovi za starije osobe - NIJEDNOM! Rekao bi neki neupućen promatrač, pa u ovoj zemlji sve buja od djece, a staraca nigdje, no zapravo je obratno. Naravno, naši se prijatelji gradonačelnici Sjeverne Koreje i njihov privatni web ne zamaraju time što ljudima zaista treba, nego što u populističkom trabunjanju bolje zvuči, a tu vrtići tuku staračke domove bez ikakvog napora.

Hoće li se itko doseliti zbog besplatnih radnih bilježnica?

E sad zamislite nekog tko bira grad u Hrvatskoj u koji će se doseliti. Zamislimo da je to neka obitelj iz Bosne, da budemo neutralni, a ne iz nekog kraja Hrvatske. Iz Travnika ili Zenice, recimo. Gledaju po webu, informiraju se i biraju. Što traže, neki grad gdje ima radnih mjesta u njihovoj struci? Ne, zaboga, kome to treba... Neki grad gdje su povoljne cijene najma nekretnina? Ne, to je tako banalno. Neki grad s ugodnom klimom i morem? Ne niti to. Grad s najboljim školama po PISA testu i dobrim fakultetima? Ma ne niti to. Grad s niskim prirezima i dobrom poslovnom klimom za pokretanje obrta? Ma kakvi... Muž prouči sve opcije i dođe do one najbolje: "E ženo, nemaš ti pojma, pa vidi da nam u Vrbovcu ili Pazinu nude BESPLATNE radne bilježnice i sufinanciraju vrtić za drugo dijete do 70 %! Idemo tamo!" Kako kažu u internetskim šalama - ''said no one ever''.

Tržišna ekonomija traženija je od helikopterskog populizma

Tisuću puta je dokazano i pokazano da ljudima u planiranju budućnosti ništa ne znače besplatni udžbenici niti raspoloživost helikopterske love. Parovi se ne odlučuju na djecu zato što je vrtić pod trenutnom vlasti subvencioniran toliko ili onoliko posto (a što se ionako može promijeniti preko noći, odlukom nekog uhljeba kojem je zafalilo para za nešto deseto). Više bi cijenili niže prireze. Ljudi odlaze u Irsku, gdje bez problema plaćaju najam stana tisuću eura, da bi našli posao kojim zarađuju tri tisuće. Liberalna, tržišna ekonomija traženija je od helikopterskog populizma.

A možda nekome ove stvari zaista nešto i znače? Na kraju će jedino takvi ostati u Hrvatskoj - ekipa koja budućnost planira prema besplatnim radnim bilježnicama, sjevernokorejskim slikama velikih i malih vođa i dostupnosti helikopterskog novca. Drugi će otići u Irsku, Kanadu i Njemačku, gdje možda za sve to trebaš zaraditi, gradonačelnika ne znaš ni kako izgleda ni kako se zove, ali gradovi se diče tržištem rada i proizvoda, trgovima, zgradama i efikasnom, digitaliziranom, nevidljivom javnom upravom.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara