ZNANSTVENICI su tijekom promatranja ranog svemira, kada je on tek bio "beba", primijetili sporiji prolazak vremena, odnosno vremensku diletaciju - neobičan fenomen koji je prije više od jednog stoljeća predvidio Einstein.

Otkrili su da su se događaji odvijali pet puta sporije kada je svemir bio star samo milijardu godina (smatra se da sada ima oko 13.8 milijardi godina). Do fenomena vremenske dilatacije, odnosno relativističkog usporavanja vremena, dolazi kada se dva promatrača, jedan u odnosu na drugoga, kreću. Odnosno, što se neki objekt ili osoba brže kreću, njihovo se vrijeme usporava u odnosu na predmet ili osobu koji se kreću sporije. 

U svakodnevnom životu ne primjećujemo ovaj efekt jer on postaje očigledan tek pri brzinama bliskim brzini svjetlosti. Čak i brzine zrakoplova imaju minimalan utjecaj na vremensku dilataciju, izazivajući promjene od svega nekoliko nanosekundi.  

"Uočili smo da se stvari odvijaju oko pet puta sporije nego danas"

Astrofizičar Geraint Lewis sa Sveučilišta Sydney u Australiji i statističar Brendon Brewer sa Sveučilišta Auckland su prvi put u ranom svemiru primijetili ovaj fenomen tijekom proučavanja fluktuacije kvazar galaksija. Znanstvenici su u novome istraživanju otkrili da se zbog ubrzanog širenja svemira fluktuacije udaljenih kvazara odvijaju pet puta sporije nego da se zbivaju u našoj blizini. 

"Uočili smo da se stvari odvijaju oko pet puta sporije nego danas. Kao da gledate usporenu snimku. Da ste bili tamo, u tek rođenom svemiru, jedna sekunda bi izgledala kao jedna sekunda, ali s naše pozicije, više od 12 milijardi godina u budućnosti, čini se da se to vrijeme rasteže", rekao je Lewis, a prenosi The Guardian. 

Prema Einsteinovoj općoj teoriji relativnosti, astronomima izgleda da se drevni kozmički događaji odvijaju sporije od onih nedavnih. Naime, svjetlost se zbog širenja svemira "rasteže" tijekom putovanja kroz kozmos te njena valna duljina postaje duža. 

Zbog toga stare i udaljene galaksije izgledaju crvenije nego što jesu, odnosno imaju crveni pomak (engl. redshift). No pritom se ne rasteže samo svjetlost već i vrijeme. Primjerice, ako udaljeni objekt bljesne jednom svake sekunde, zbog širenja svemira između bljeskova, dok oni ne stignu do Zemlje, prođe više od jedne sekunde.  

Stariji kvazari usporeno trepere u usporedbi s novijim

Već su i ranije znanstvenici pretpostavili da bi se ovaj efekt trebao primijetiti i kod kvazara (galaksija koje u svom središtu imaju aktivnu supermasivnu crnu rupu) u ranome svemiru. S obzirom na to da njihove crne rupe "proždiru" materijal u svojoj okolini, on se prilikom tog procesa zagrijava i proizvodi veliku količinu svjetlosti, piše Science Alert.

"Supernove izgledaju kao jedan bljesak svjetlosti, dok je kod kvazara proces složeniji, poput dugotrajnog vatrometa. Mi smo otkrili te vatromete i pokazali da se i kvazari mogu koristiti kao standardne oznake vremena za rani svemir", navodi Lewis. 

Lewis i Brewer su proučavali 190 kvazara iz razdoblja između 2.45 i 12.17 milijardi godina. Analizirali su oko 200 promatranja za svaki kvazar, što je omogućilo detaljnu rekonstrukciju njihovih fluktuacija. Ranije su stručnjaci pretpostavljali da varijabilnost kvazara ne pokazuje učinke dilatacije vremena, no proučavali su manji broj uzoraka koje su promatrali u puno kraćem vremenskom razdoblju. 

Dramatično povećavajući i broj kvazara i trajanje promatranja, Lewis i Brewer su otkrili da oni stariji usporeno trepere u usporedbi s novijim kvazarima. Istraživanje naziva Detection of the cosmological time dilation of high-redshift quasars objavljeno je u časopisu Nature Astronomy.