IZRAEL je 14. travnja tijekom baražnog napada Irana dronovima i balističkim projektilima izveo tzv. egzoatmosfersko, odnosno izvanatmosfersko presretanje.

To je presretanje koje se dogodilo izvan Zemljine atmosfere koja završava tzv. Kármánovom linijom koja se smatra početkom svemira i proteže se na visini od oko 100 km iznad razine mora.

Zašto dolazi do takvih srazova?

Balistički projektili koji se lansiraju na velike udaljenosti slijede eliptične putanje koje ih u jednom dijelu, koji se naziva srednjom fazom kursa, vode izvan Zemljine atmosfere. Tijekom te faze obrambeni sustavi pokušavaju uništiti projektile prije nego što uspiju otpustiti bojeve glave.

Obrambeni sateliti ili radari na nebu tragaju za dolazećim projektilima. Kada ih detektiraju, lansiraju se projektili presretači. Opremljeni senzorima i navođeni podacima zemaljskih radara, oni lociraju projektile i sudaraju se s njima.

Udar presretača uništava projektil, pri čemu nastaje oblak sastavljen od krhotina projektila i presretača. Iako krhotine uglavnom nastavljaju slijediti izvorne putanje projektila, sile eksplozije i odsutnost otpora zraka uzrokuju da se široko rasprše.

Eventualno, bojeva glava projektila, ako nije uništena u početnom udaru, može nastaviti letjeti. Međutim, za očekivati je da će snaga eksplozije izbaciti balistički projektil s putanje te umanjiti vjerojatnost pogađanja cilja i detonacije.

Rijetko presretanje

Izvanatmosferska presretanja u dosadašnjem su ratovanju bila rijetkost. Ona su uglavnom bila teoretska ili su bila ograničena na simulacije i vježbe.

Prema analitičkoj stranici OODA Loop, prvo stvarno izvanatmosfersko presretanje izvedeno je 31. listopada prošle godine kada je Izrael sustavom Arrow oborio projektil koji su lansirali jemenski Huti.

Presretanje izvan atmosfere posebno je važno u slučaju da je prijeteća bojeva glava nuklearna, biološka ili kemijska. U takvim slučajevima presretanje se može dogoditi daleko od Zemljine površine pa će opasni materijali biti raspršeni u svemiru, a ne u Zemljinoj atmosferi.

Neki stručnjaci tvrde da krhotine nastale u takvim presretanjima, ako u eksplozijama budu lansirane na dovoljne visine, mogu i dalje predstavljati prijetnju objektima u orbiti, uključujući satelite. Širenje krhotina u izvanatmosferi moglo bi dovesti do stvaranja sloja svemirskog smeća koje kruži oko Zemlje i predstavlja opasnost za objekte koji im se nađu na putanji.

Ugovor o svemiru

Neki mediji ova su izraelska izvanatmosferska presretanja predstavili kao početak ratovanja u svemiru koje bi moglo imati ozbiljne pravne implikacije.

Naime, sudari na izvanatmosferskim visinama ukazuju na potrebu za donošenjem čvrstog pravnog okvira koji bi se sveobuhvatno bavio svemirskim aktivnostima. Kako tehnologija napreduje, pravna jasnoća postaje sve važnija za sprječavanje nenamjernih eskalacija i osiguravanje odgovornog ponašanja na toj posljednjoj granici.

Trenutno je jedini temeljni pravni okvir kojim se uređuju aktivnosti u svemiru tzv. Ugovor o svemiru, usvojen 1967. On određuje svemir kao "teritorij cijelog čovječanstva" i zabranjuje postavljanje oružja za masovno uništavanje u svemiru ili na nebeskim tijelima kao što je primjerice Mjesec. Naglašava da bi istraživanje i korištenje svemira trebalo biti vođeno u miroljubive svrhe.

Tabak: To ipak još nije svemirsko ratovanje

Neki smatraju da su nedavni sudari projektila, koji su se dogodili na svemirskim visinama, doveli u pitanje ovo načelo.

No, Igor Tabak, analitičar portala OBRIS - Obrana i sigurnost, kaže da se presretanja u izvanatmosferi još uvijek ne mogu smatrati ratovanjem u svemiru.

"To nije pogodak u predmet koji se nalazi u svemiru na neki trajniji način", kaže on.

"Balistički projektili nađu se u svemiru na vrhu svoje putanje i onda budu pogođeni. To nisu sateliti ili neke druge naprave koje bi bile u svemiru i onda bile pogođene. No bilo je i takvih situacija posljednjih godina. Primjerice, Kina je 2007. izvela pokus s rušenjem vlastitog satelita. To je rušenje uzrokovalo povećanje količine svemirskog smeća", tumači vojni analitičar, napominjući da za krhotine presretača i projektila ne vrijedi isto što i za kineski satelit.

"Krhotine oba projektila, baš kao i sami projektili, nemaju dovoljnu brzinu da bi dosegnuli neku stabilnu orbitu oko Zemlje. To je otpad koji nastavlja padati na Zemlju. Usto, krhotine nisu otporne na vrućinu i izgaraju u atmosferi pa je za pretpostaviti da uglavnom ne dolaze do tla", kaže naš sugovornik.

Izrael nije jedini sposoban za okršaje u svemiru

Izraelski Arrow 3 je izvanatmosferski antibalistički projektil dizajniran za presretanje i uništavanje balističkih projektila dugog dometa. Oružje su razvili Israel Aerospace Industries i Boeing i ono može izvršiti višestruko istovremeno presretanje.

Tabak ističe da ima više zemalja koje mogu vojno djelovati na objekte izvan atmosfere u Zemljinoj orbiti.

"Izrael u tom pogledu nije jedini. Postoje i brodovi koji su opremljeni takvim sustavima. To, nažalost, nije nešto novo. To se pokušalo u više navrata regulirati međunarodnim pravom, no za sada bez nekog uspjeha", tumači.

Potreba za novim pravnim okvirima

Nova presretanja pokazuju ne samo napredak u izraelskoj obrambenoj tehnologiji već također ukazuju na potrebu uspostavljanja nove paradigme u strateškim vojnim promišljanjima i regulacijama.

Brojni vojni analitičari smatraju da će države diljem svijeta uskoro morati preispitati svoje ofenzivne i obrambene sposobnosti u svjetlu novog razvoja tehnologija i događaja koji bi mogli utjecati na međunarodnu sigurnost i diskurs o kontroli naoružanja.