U JAVNOSTI vlada fama o masonima kao o nekom nevjerojatno moćnom tajnom društvu koje okuplja samo izabrane iz vladajuće klase da iz pozadine upravljaju društvenim procesima. Okupljaju se na tajnim lokacijama, upražnjavaju tajne rituale, a o članstvu se može samo nagađati, no znamo da se sastoji od najuglednijih ljudi iz različitih polja ljudske djelatnosti. Zvuči uzbudljivo.

>> Imamo tajni masonski časopis zbog kojeg je glavni državni odvjetnik pred smjenom

Masoni su pored toga za mnoge ljude još jedan lagani način objašnjavanja kompleksnost svijeta koji nisu u stanju dovoljno razumjeti pa je donekle i utješno biti uvjeren kako kaosom egzistencije čovječanstva upravlja relativno mala skupina misterioznih moćnika.

Masoni su, dakle, omiljeni negativci u nizu teorija urote, a ako je vjerovati pojedinim iznimno domoljubnim Hrvatima, najmanje pola masonskih tajnih planova za dominaciju svijetu u svojem središtu ima Hrvatsku.

Ljudi koji su povjerovali da su ugledni

Kad ono, masoni u Hrvata su kao i skoro sve ostalo u Hrvata - blamaža. 

Umjesto gospodara svemira ili barem hrvatskih gospodara, ovih dana u medijsko-reketarskom skandalu saznajemo da su ljudi poput oftalmologa Nikice Gabrića, državnog odvjetnika Dražena Jelenića i novinara Vuka Radića rang koji je dovoljan za ulazak u Veliki Orijent Hrvatske, masonsku ložu koja se ovih dana razvlači u medijima kao Živi zid na vrhuncu raspada stranke.

To su ljudi koji su povjerovali sami sebi da su ugledni i važni, da bi oni trebali biti upravljači kormila hrvatske nacije, a pokazuje se da nisu u stanju ni sebe zaštititi od javnog sramoćenja.

Tužno objašnjenje državnog odvjetnika Jelenića

"Moj prijatelj me je pitao. U jednu ruku, s obzirom da je geslo da samo ugledni ljudi mogu postati članovi masonske lože, moram priznati da mi je u tom trenutku to s jedne strane imponiralo da je netko prepoznao moju stručnost, moj rad i profesionalno zalaganje i da na taj način mogu doprinijeti radu udruge koja se zalaže za boljitak u društvu, u zajednici, počevši od obitelji, okruženja u kojem živite, od Republike Hrvatske, odnosno domovine", objasnio je glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić svoje motive za ulazak u masonsku ložu.

To više zvuči kao intimna ispovijest u Gloriji, u kojoj Jelenić ushićeno govori o svojoj novoj ljubavnoj vezi u kojoj je netko konačno prepoznao njegove kvalitete, a manje kao reakcija glavnog državnog odvjetnika u vezi skandala koji će mu, po svemu sudeći, okončati karijeru.

U vlastitoj uobrazilji, rintao je Jelenić desetljećima, njegova stručnost, rad i zalaganje bijahu neprimijećeni sve dok ga u svoje redove nije pozvao Veliki Orijent, a glavni državni odvjetnik brže-bolje prihvatio. 

Kriza srednjih godina

Zapravo ne čudi što jest, jer iz časopisa spomenute masonske lože se jasno vidi zašto bi primanje u Veliki Orijent imponiralo ljudima poput Gabrića ili Jelenića. Riječ je o dobrostojećim profesionalcima vjerojatno sivih egzistencija, ljudima koji možebitno ne prate nogomet, ali im i dalje treba izlika da izađu iz kuće sami bez supruge pa se okupljaju na tajnim lokacijama s jeftinim namještajem, odijevaju u smiješne kostime, nose nakit i pregače, izvode bizarne rituale i - na trenutak im se čini da njihovo postojanje ima nekog smisla. Da sva ta akumulacija imovine, svi ti sati i sati ulupani u karijeru imaju nekog smisla, da postoji nekakav viši cilj. Da su oni face.

Umjesto da krizu srednjih godina i komplekse oko društvenog statusa liječe na grupama podrške na kojima igraju Dungeons & Dragons, Gabrić, Jelenić i ekipa se odlučiše igrati masona, nazivati jedan drugog Velikim Majstorom i nositi šarene pregače. Postoji li veća sprdačina od toga?

Od Andrije Štampara do Nikice Gabrića

Nitko tko drži do sebe ionako ne bi htio biti član tog udruženja jer se time jedino dokazuje vlastita irelevantnost i neuglednost. Glavnog državnog odvjetnika Jelenića gotovo da više treba smijeniti ne zato što je član masonske lože nego što je toliko emocionalno nezreo da mu poziv u članstvo u masoneriji toliko znači.

Iz ovog cijelog skandala s masonima smo naučili da problem Hrvatske danas nisu tajna društva koja upravljaju procesima nego niska kvaliteta tajnih društava koja bi željela upravljati procesima. 

Red je zapitati se što se to dogodilo s hrvatskom masonerijom ako je prošla put od, primjerice, Andrije Štampara do Nikice Gabrića. Kako smo došli do toga da je svojevrsni masonski nasljednik oca narodne medicine i čovjeka koji je Hrvate iz srednjeg vijeka uveo u 20. stoljeće nekakav Gabrić, vlasnik privatne poliklinike za selebove. Kako smo od Ive Politea došli do stanovitog Jelenića, kako od Jože Horvata do, pobogu, Vuka Radića?

Kakva država, takvi masoni

Bilo kako bilo, sada znamo istinu o hrvatskim masonima. Iza pretencioznog naziva Veliki Orijent Hrvatske stoji ništa doli šaka sredovječnog muškog jada koja nadolazeću prijetnju fizičke i društvene mlohavosti pokušava zaustaviti kostimiranjem i amaterskim priredbama.

Napeto je ovih dana gledati kako ljudi, za koje mnogi vjeruju da iz pozadine upravljaju Hrvatskoj, glavinjaju po policiji i medijima, pokazuju svoje SMS prepiske, jedni druge optužuju za izdaju i prodaju. Takvu demistifikaciju ne bi uspio zamisliti ni najljući protivnik masona, za nju je bilo potrebno ono što danas u hrvatskom društvu prolazi kao elita.

Kakva država, takva joj elita, kakva joj elita, takvi joj masoni.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala