Jadransko more zagađeno NATO-vim bombama

KAD JE prije šest godina NATO savez bombardirao ciljeve u Srbiji i Crnoj Gori, tada SR Jugoslaviji, malo tko se pitao što se događa s bombama koje piloti nisu mogli izbaciti na ciljeve, a s kojima nisu mogli sletjeti u zračne baze iz kojih su kretali u borbene misije.

Tako se dogodilo često puta da su NATO piloti nakon neuspješne misije gađanja po srpskim ciljevima ispuštali bombe u Jadran prije slijetanja u matične zračne baze u Italiji. Najčešći uzroci odustajanja od bombardiranja bili su loša vidljivost nad ciljem, ili zbog magle ili niskih oblaka, te kvalitetno maskiranje ciljeva koji postaju "nevidljivi“ optičkim ciljnicima borbenih zrakoplova.

Jadran je tako postao zagađen NATO bombama, a pitanje čiščenja jadranskog podmorja još se nije počelo ni pravo rješavati. Kako prenosi Novi list, talijanski biolog Ezio Amato još od 1996. godine rukovodi posebnim programom talijanske Vlade glede identifikacije nalazišta vojnih otpadaka u Jadranu i njihova uništavanja.

To znači da su se bombe možda odbacivale i za vrijeme Domovinskog rata, a uzme li se u obzir činjenica da su NATO zrakoplovi bombardirali Udbinu još 1994. godine te godinu dana kasnije ciljeve po Republici Srpskoj, za pretpostaviti je da se u Jadranu NATO bombe nalaze čitavo desetljeće.

Amato nadalje tvrdi kako u Jadranu nema osiromašenog urana koji je korišten na Kosovu, a prema Amatu, ako ga i ima radi se o maloj količini čije je radijacija bezopasna. Razlog tome je taj što se osiromašeni uran koristi u streljivu zrakoplovnih topova s kojim pilot može sletjeti bez rizika. Druga stvar su bombe i rakete koje se negdje moraju odbaciti prije slijetanja.

Amato upozorava da se u dubinama Jadrana nalaze velike količine odbačenih bombi, a možda najgore od njih su "klaster" bombe poznate kao kazetne bombe. Kazetne bombe se nakon izbacivanja s aviona rastvaraju, a iz njih ispadaju deseci manjih bombi koje u vojnoj terminologiji imaju za cilj stvaranje "smrtonosnog tepiha" na ciljanom području.

Stožer NATO-a u Italiji je biologu Amatu potvrdio da postoji desetak označenih zona gdje su bombe izbacivane, ali Amato je, tvrdi, samo u predjelu južnog Jadrana ispred luke Molfetta pronašao jedanaest takvih nalazišta.

"NATO je 1999. godine obavio nekoliko akcija čišćenja podmorja. To su napravili vrlo površno i s neadekvatnim sredstvima. Situacija je izuzetno opasna zbog zagađenja podmorja, a posebno je opasna za ribare koji se bave kočarenjem.“, rekao je Amato.
   
Kako prenosi Novi list, jedan je talijanski ribar iz Chiogge teško ranjen kada je još 1999. godine u svojoj mreži pronašao bombu iz kazetne bombe koja je eksplodirala. Druga je pak ribarica u jadranskom podmorju "ulovila“ raketu koja se nasreću nije aktivirala.

Amato smatra da se pitanje identifikacije i sanacije vojnih otpadaka tiče jednako i Italije i Hrvatske te da bi u tom kontekstu suradnja bila poželjna.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara