OTOK Hokkaido, najsjeverniji japanski otok poznat po lavandi, mliječnim proizvodima i zimskim festivalima, središte je najambicioznijeg industrijskog projekta Japana posljednjih desetljeća. Vlada ulaže milijarde kako bi poljoprivrednu i turističku regiju pretvorila u globalno središte naprednih poluvodiča, piše BBC.

Diljem otoka grade se tvornice, istraživački centri i tehnološki fakulteti. Mještani kažu da su Hokkaidu, osim stočarstva i turizma, nedostajale druge industrije, no „Dolina Hokkaido” mogla bi postati novi igrač u tržištu čipova vrijednom 600 mlrd. dolara.

Državni projekt Rapidus

U središtu plana je Rapidus, tvrtka uz podršku vlade i korporacija poput Toyote, Softbanka i Sonyja. U partnerstvu s IBM-om prikupila je milijarde za prvu japansku tvornicu najsuvremenijih čipova u desetljećima. Vlada je uložila 12 mlrd. dolara u „fab” u Chitoseu. Direktor Atsuyoshi Koike navodi prirodnu okolinu, vodne resurse i električnu infrastrukturu kao razloge odabira lokacije; regija je i manje potresno rizična.

Ključan trenutak bila je isporuka EUV sustava nizozemske ASML-a, koja je omogućila prototip 2 nm tranzistora - uspjeh koji dijele još samo TSMC i Samsung. „Prototip smo napravili prvi put u Japanu i vrlo brzo”, kaže Koike, zasluge pripisujući IBM-u.

Sumnje i izazovi

Rapidus cilja masovnu proizvodnju 2 nm čipova 2027., no izazovi su kvaliteta, prinos i tržišna konkurencija Tajvana i Južne Koreje. Ured Asean+3 procjenjuje da financiranje još ne doseže potrebnih 5 bilijuna jena (31,8 mlrd. dolara). CSIS upozorava da Rapidus nema iskustva u proizvodnji naprednih čipova ni jasan pristup potrebnom know-howu te da će pronalazak kupaca biti težak zbog dominacije TSMC-a i Samsunga.

Povratak nakon izgubljenih desetljeća

Unatoč tome, vlada snažno ulaže: 27 mlrd. dolara od 2020. do početka 2024., relativno više u odnosu na BDP nego američki CHIPS Act, te paket od 65 mlrd. dolara krajem 2024. Nekad je Japan proizvodio više od polovice svjetskih poluvodiča, danas nešto više od 10%. Profesor Naoyuki Yoshino tvrdi da je Japan 1980-ih izgubio utrku jer nije održao subvencije, no Koike kaže da se mentalitet promijenio. Zemlja se suočava i s demografskim problemima i manjkom oko 40.000 čip-inženjera; Rapidus surađuje sa Sveučilištem Hokkaido i računa i na stranu radnu snagu.

Stvaranje ekosustava

Poticaji privlače globalne igrače: TSMC proizvodi u Kumamotu i gradi drugu tvornicu; ASML i Tokyo Electron otvorili su urede u Chitoseu nakon najave Rapidusa. Uz Rapidus i TSMC, podršku dobivaju Kioxia, Toshiba, Micron (Hirošima) i Samsung (istraživački centar u Yokohami).

Brzina kao adut i oklada za budućnost

Koike tvrdi da se Rapidus neće izravno natjecati s TSMC-om, već da mu je adut brzina isporuke. Potražnja raste s AI-jem, a domaća automobilska industrija traži pouzdanije izvore. Kontrola čipova postala je i pitanje nacionalne sigurnosti. Za Tokio, Rapidus je oklada s visokim ulozima za obnovu poluvodičke industrije; analitičari ga vide kao najbolju šansu za izgradnju domaćeg ekosustava i povratak na globalnu scenu.