ZA VELIKU većinu kršćana ovo je pitanje skandalozno, mogu ga doživjeti i kao uvredu. No, ono je sasvim legitimno i nisam prvi koji ga postavlja. Da dodam i ovo - još dok sam bio vjernik, počeo sam sve više prihvaćati mogućnost da je Isus iz Nazareta imao ženu.

Šutnja Novog zavjeta

Oni koji vele da Isus definitivno nije bio oženjen, kao glavni dokaz uzimaju činjenicu da nam Novi zavjet nigdje ne spominje Isusovu ženu, što uistinu može značiti da je nije ni imao. 

Ali to nisu jedine mogućnosti. Zamijetite i to da Novi zavjet nigdje ne piše ni da Isus nije imao ženu, jer za rane kršćane to uopće nije bilo pitanje od ikakvog značenja. 

Od svih likova iz Isusovog kruga imamo samo za Petra, navodnog prvog papu, zapis da je bio oženjen. Zapravo, ni tu tekst ne spominje njegovu ženu izravno, nego samo punicu. 

Imamo i Pavla (koji nije spadao u krug živih svjedoka), koji za sebe izričito veli da nema ženu. O ostalima se ne kaže ništa, jednostavno zato što se to pitanje ne smatra bitnim. Iz ovih vrlo šturih zapisa više je nego naivno izvući zaključak da je samo Petar bio oženjen. 

Uzgred, neki katolički tumači misle da je Pavao svojedobno kao rabin bio oženjen, a onda se taj brak prekinuo bilo razvodom bilo smrću supruge. 

Ženidba u Isusovo vrijeme

Ljudi Isusovog vremena nisu stupali u brak tako što bi se zaljubili, pa onda hodali, pa onda odlazili pred matičara. Oni se nisu ženili i udavali, nego su njih ženili i udavali. Mladiću od 15-16 godina jednostavno bi doveli djevojku njegove dobi, kako bi se već dogovorili njegovi i njezini roditelji. Tako su oženili i mog djeda iz Makedonije negdje početkom prošlog stoljeća, tako su se vjenčavali mladi praktički po cijelom svijetu Isusovog vremena, kao i stoljećima ranije i kasnije. 

Morate biti prilično naivni ako ozbiljno mislite da stasalog tinejdžera Isusa, kojemu su tek počele rasti dlačice na licu, nitko nije ni za koga vjenčao, jer su u njemu vidjeli nešto posebno. Ideja da je Isus bio drugačije dijete, da je već kao beba hodao i govorio (i činio čuda), pojavit će se tek u apokrifnim Evanđeljima, koje ni Crkva ni povjesničari ne uzimaju za ozbiljno.

Štoviše, Isus je po svemu onome što znamo o njemu (a tu je znanje i više nego oskudno), bio rabin. Premda rabini nemaju imperativ da budu oženjeni, od njih se to itekako očekuje te ako je kojim slučajem neoženjen, oko toga se obavezno podigne rasprava.

Isusu neskloni rabini u Evanđeljima (kao i kasnije u Talmudu) njega optužuju za svašta, ali je znakovito da nitko ne poteže pitanje zašto nije oženjen. Jedini razboriti odgovor na pitanje zašto mu tu ništa ne prigovaraju bilo bi da je on oženjen.  

Isusova žena

Naravno, teško je biti kategoričan, samo iznosim ono što djeluje kao najracionalnije objašnjenje tekstova i u njima sačuvanih tragova povijesti. Nitko danas ne misli da je samo Petar bio oženjen, Isusa svakako ne okružuje ekipa ljudi zakletih na celibat. Niti bi oni uopće doživjeli kao skandal činjenicu da je njihov učitelj oženjen. 

Moguće je, naravno, da je Isus bio oženjen u mladosti, a da je onda ostao bez supruge. Poznavajući njegov stav protiv razvoda (odnosno, otpuštanja žene), jedino se moglo dogoditi da je ona preminula.
Svakako da smo tu već puno više u području nagađanja, jer je vrlo moguće i to da je on i vrijeme svoje misije imao suprugu, samo što se o njoj nije govorilo. 

U gnostičkom kršćanstvu isticalo se da je Isus imao poseban odnos s Marijom Magdalenom (čak pišu i da ju je ljubio u usta), ali to su spisi o čijoj se povijesnosti ni ne raspravlja. Negdje u 4. stoljeću jedan gnostički spis pripisuje Isusu riječi "Moja žena..." (govoreći o Mariji Magdaleni). To nam ipak puno više govori o gnosticima nego o rabinu Isusu iz Nazareta. 

Rušenje kršćanstva?

Koliko god se kršćani međusobno razlikovali u svojim dogmama, najveći dio njih misli da je Isus bio pravi Bog i pravi čovjek. Sad nemam nakanu detaljno objašnjavati ovu prilično čudnovatu dogmu, samo je bitno vidjeti kako kršćani vjeruju da je Isus imao ljudsku narav u svemu jednaku našoj (osim što nije pao u grijeh). Isus je, kako priznaju i najuvjereniji kršćani, imao tijelo od krvi i mesa, da je tko analizirao njegovu krv, našao bi u njoj leukocite, trombocite i eritrocite, a ne neku eteričnu tvar. 

U tom pogledu nema ničega sablažnjivog ni u ideji Isusa kao spolnog bića, iako je upravo tu kršćanstvo stvorilo potpuni tabu. Židovstvo Isusovog vremena u ženidbi i spolnosti ne vidi ništa loše, oni se nisu inficirali tada vrlo raširenim platonističkim idejama o tijelu kao nečem zlom po sebi. Židovi čak nisu ni dopuštali da veliki svećenik bude neoženjen, a niste mogli ni postati član Sinedriona, najvišeg sudbenog tijela (jer ste morali imati empatiju, koja se razvije tek u obitelji). Prevedeno na kršćanski jezik, papa i kardinali morali bi biti oženjeni, inače nisu sposobni za svoju službu.

Isus i celibat

Zapravo, čak ni učenje o celibatu ne bi bilo ugroženo ako bi tko pomislio da je Isus bio oženjen. Crkva celibat ne smatra dogmom, nego prihvaćenom praksom, koja bi se mogla izmijeniti (iako se to neće nikada dogoditi). Znakovito je da se Isus nigdje ne zalaže za celibat, njemu je ta tema bila nepoznata (što ne čudi ako je bio u braku). 

Jedini razlog zašto se prešućuje mogućnost Isusovog braka jest metafora (iz Otkrivenja) o Crkvi kao o njegovoj zaručnici. Ako hoćete iz tog teksta stvoriti neku dogmu i praksu, sretno bilo i vama i vašim svećenicima. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala