Je li nagrađivanje dobrih učitelja teror tržišta? Ovi ljudi znaju odgovor

Je li nagrađivanje dobrih učitelja teror tržišta? Ovi ljudi znaju odgovor
Foto: Index/Privatna arhiva/Pixsell/Ivo Cagalj

KOMENTIRAJUĆI nedavni štrajk nastavnika za povećanje plaća, brojni stručni i medijski analitičari izrazili su uvjerenje da je prirodno očekivati da će rast troškova obrazovnog sustava otvoriti prostor za postavljanje pitanja o njegovoj kvaliteti i efikasnosti.

Smatrajući da je opravdano propitivati može li se sustav urediti tako da usluga koja poskupljuje bude bolja nego što jest, što bi trebalo biti u interesu za sve, kako za djecu i roditelje tako i za Hrvatsku generalno, ušli su u analize dvojbenih dijelova sustava kao što su, primjerice, zapošljavanje preko stranačkih, rodbinskih i sindikalnih veza, nedostatak stimuliranja deficitarnih nastavnika te manjak mjerenja, vrednovanja i nagrađivanja kvalitete i količine rada i odgovornosti.

Snažna podjela: Može li se ili ne mjeriti kvalitetu učitelja?

Kako to u Hrvatskoj obično biva, scena se po tom pitanju snažno polarizirala.

Tako su se na drugoj strani, zajedno sa sindikalistima, našli analitičari i komentatori koji su izrazili uvjerenje da je kvalitetu nastavnika i obrazovnog sustava nemoguće mjeriti, štoviše da je to svojevrsno svetogrđe, osobito u trenutku kada se traže veće plaće. Neki su se pritom obrušili čak i na PISA testove na kojima su nam rezultati ispali ispodprosječni, mada ne onoliko loši koliko u brojnim drugim dijelovima državnog sektora. Suprotno raširenoj praksi u razvijenim zemljama, koje rezultate PISA-e doživljavaju kao indikatore što treba unapređivati u obrazovnom sustavu, neki komentatori iskoristili su priliku kako bi još jednom zaključili da nešto ne štima s uglednim svjetskim projektom. Analitičare koji su ukazali na probleme u sustavu optužili su pak da su vođeni duhom tržišnog fundamentalizma i terorom PISA-e. Kao i sindikalisti, zaključili su da je obrazovanje neprocjenjivo i nemjerljivo, iz čega proizlazi da ništa drugo osim rasta plaća po principu uravnilovke nema nikakvog smisla te da će rast plaća sam po sebi riješiti poveći dio problema našeg obrazovnog sustava.

No je li to baš tako? Je li mjerenje i nagrađivanje kvalitete u obrazovnom sustavu nemoguće? Jesu li PISA testovi i drugi oblici valoriziranja sustava tržišno-fundamentalistički teror neoliberalnih zemalja ili se čak i u zemljama koje su neusporedivo socijalno osjetljivije od Hrvatske, primjerice u skandinavskim, obrazovanjem upravlja nekim meritokratskim načelima? A ako meritokracija funkcionira u tim zemljama, na koji način su je one uredile? Je li možda njihova meritokracija pravednija i socijalnija od uravnilovke za koju se zalažu naši sindikati?

Neke odgovore na ova pitanja pokušali smo pronaći kroz razgovor s Igorom Vukelićem, nastavnikom hrvatskog podrijetla koji već više od desetljeća predaje u Finskoj, te s Gustavom Fridolinom, nastavnikom i bivšim ministrom obrazovanja iz redova zelenih u lijevoj vladi Švedske. Obje te zemlje ove su godine ostvarile odlične rezultate na PISA testiranju. Štoviše, Švedska je određenim reformama uspjela ostvariti značajan skok. Finska je završila na drugom mjestu među zemljama EU-a, a Švedska na petom.

>> Švedski stručnjak za Index objasnio u čemu je tajna njihovih sjajnih škola

>> Hrvatski nastavnik iz Finske otkriva sve tajne najboljeg školstva na svijetu

PISA testovi su korisno oruđe za unapređenje obrazovanja i razvoj demokracije

Hrvatska se u međunarodno testiranje PISA, koje Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) provodi svake tri godine od 2000., uključila 2006. Mada ima određena ograničenja, većina zemalja koje u njemu sudjeluju (u posljednjem je sudjelovalo 79 zemalja) pridaje mu veliku važnost u formiranju obrazovnih politika. Ono se posebno važnim smatra zato što je nadnacionalno, jer testira tri ključne pismenosti - čitalačku, matematičku i prirodoslovnu (mada i neke druge u pojedinim ciklusima) - te zato što više mjeri sposobnosti razmišljanja i problemskog rješavanja zadataka, važne za stvarni život i rad, nego znanje koje je naučeno napamet.

Hrvatska, nažalost, spada u skupinu zemalja, među kojima je primjerice i Mađarska, koje o rezultatima PISA-e ne diskutiraju dovoljno niti se ozbiljnije vode njima, za razliku od skandinavskih država ili Njemačke, koje su na temelju njih provele važne promjene. Ona također spada među zemlje koje su u svim dosadašnjim testiranjima imale ispodprosječne rezultate, i to s tendencijom pada (grafikon dolje).

Vukelić, koji u osnovnim školama u Finskoj predaje profesionalnu orijentaciju, kaže da su po njemu PISA testovi izuzetno važni.

"Naime, koji je cilj škole? Prije svega to je da svatko nađe posao s kojim će biti sretan. Istovremeno naš cilj je pomoći tržištu rada", kaže hrvatsko-finski nastavnik pa tumači: "Čovjek je na tržištu rada, on treba biti zadovoljan svojim poslom, treba uplaćivati neki porez i imati nešto novca da ostvari neke svoje ciljeve. PISA testovi prilično jasno pokazuju što u tom smislu nedostaje nekom obrazovnom sustavu. U Finskoj se digla velika buka oko rezultata posljednjeg testiranja. U prosjeku smo ostvarili isti rezultat kao i na prošlom testiranju, međutim problem je u tome što imamo značajno više djece koja slabije pišu i rješavaju zadatke. Mi ćemo stoga već s prvom sljedećom kurikularnom reformom pokušati promijeniti ovu situaciju tako da djeca koja trebaju pomoć tu pomoć dobiju što je prije moguće. Sljedeća promjena kurikuluma za strukovne škole i gimnazije u Finskoj je u planu kroz godinu i pol dana. Za osnovne škole nastupit će kroz dvije godine. No već sada, odmah nakon PISA testova, vlada će tražiti načina da više novca usmjeri u pomoć djeci koja imaju poteškoće u učenju. Kurikularne reforme rade se svake četiri godine. Međutim, taj proces nikada nije gotov, već se stalno rade korekcije. Kako se mijenja tržište rada tako se mijenja i kurikulum."

Vukelić smatra da orijentiranje prema tržištu rada nije neoliberalni teror, nego nastojanje da ljudi nađu profesiju s kojom će sami biti najzadovoljniji, ali i od koje će društvo profitirati. Pritom će netko odabrati da bude inženjer, drugi da bude povjesničar umjetnosti, a treći sociolog. Konačan cilj je da svatko doprinese društvu na svoj način te da istovremeno nitko ne završi bez posla ili s poslom koji ne želi i za koji se nije školovao. Ako je društvo dobro uređeno, a gospodarstvo snažno, bit će i potražnje i ponude i mogućnosti za sve u svim područjima, i u STEM-u i u društveno-humanističkim profesijama.

U skandinavskim zemljama se opće obrazovanje ne forsira kao u Hrvatskoj

"Mislim da su ovakvi testovi dobri jer se na velikom uzorku prilično dobro može vidjeti što kome nedostaje u obrazovanju i treba li staviti naglasak na književnost, matematiku ili neki treći predmet. Obrazovanje se mora prilagođavati suvremenim uvjetima i u krajnjoj liniji tržištu rada. Ljudi trebaju pronaći što ih zanima, ali također trebaju znati što se traži jer ne mogu biti zadovoljni ako će biti višak", kaže Vukelić.

Na naš komentar kako bi neki mogli reći da je prioritet školstva da djeca dobiju opće obrazovanje, Vukelić kaže da se u skandinavskim zemljama opće obrazovanje ne forsira koliko u Hrvatskoj.

"Osnovne škole pružaju osnovno opće obrazovanje, međutim u njima se istovremeno nastoji otkriti koje je dijete sklono čemu - je li više za gimnaziju ili za strukovnu školu i za što je nadareno. Treba postaviti pitanje što je opće obrazovanje danas, što je pismenost? To se značajno promijenilo u posljednjih nekoliko desetljeća", ističe Vukelić koji između ostalog ima i kvalifikacije za tjelesni odgoj.

Rezultati hrvatskih učenika ispodprosječni su i u padu su, osobito u prirodoslovlju

Švedska je puno uložila u napredovanje na PISA-i

Bivši švedski ministar obrazovanja te nastavnik religije i povijesti Fridolin kaže da je njegova zemlja puno uložila u školski sustav kako bi popravila rezultate na PISA testovima.

"Posebno puno uložili smo u uvjete rada i kontinuirani razvoj za nastavnike", rekao je Fridolin.

Ne slaže se tvrdnjama da su PISA testovi neoliberalni teror.

"Istina je da su to testiranja u tri područja - u pismenosti u materinjem jeziku, u matematici i prirodoslovlju. No ona adresiraju brojna pitanja među učenicima i nastavnicima, a u nekim zemljama čak i među roditeljima, koji u njima sudjeluju, a koja daju sliku o tome kako funkcionira školski sustav. Naravno, ne baš u svim područjima, no iz njih se ipak može vidjeti koliko djece nema dovoljna znanja i umijeća za kvalitetno sudjelovanje u demokraciji, za razumijevanje statistika koje se predstavljaju u javnosti, za razlikovanje između političke propagande i stvarnih informacija. Kako bi to mogli, moraju poznavati temelje u znanosti, čitanju i matematici, koji se testiraju u PISA-i. Po meni to nije nikakav neoliberalizam. Ja smatram da upravo suprotno, konzervativna agenda treba ljude koji neće biti sposobni boriti se za svoja prava, a ništa nije važnije od toga da čovjek bude dovoljno obrazovan da bude spreman i sposoban boriti se za bolje društvo", poručio je bivši ministar iz zeleno-lijeve koalicijske vlade.

Meritokracija u obrazovanju je moguća

Vrednovanje nastavnika vrlo je zahtjevno. Jedno istraživanje Brookings Institutiona https://www.brookings.edu/research/teacher-observations-have-been-a-waste-of-time-and-money/ provedeno u SAD-u pokazalo je da oko 40% američkih srednjoškolaca ne zadovoljava temeljnu razinu očekivanih ishoda, da istovremeno mjerenja učinkovitosti nastavnika pokazuju da je gotovo svaki nastavnik učinkovit te da ne postoji jaka korelacija između izmjerene učinkovitosti nastavnika i uspjeha učenika. Autori zaključuju da je način vrednovanja nastavnika, koji je trenutno na djelu u SAD-u, a koji se temelji uglavnom na promatranju učitelja u učionicama, ali i na rezultatima testova učenika, porastu bodova na testiranjima, ocjenjivanju kolegijalnosti i profesionalizma te na nalazima iz anketa učenika, manje-više bacanje novca. 

To ipak ne znači da nastavnike nije moguće ocjenjivati, da nije moguće urediti više meritokracije u sustavu ili da nije moguće učiniti nikakve pozitivne pomake. Primjerice, jedno novo, veliko istraživanje stručnjaka s Harvarda https://scholar.harvard.edu/mkraft/publications/effect-teacher-coaching-instruction-and-achievement-meta-analysis-causal pokazalo je da je trening nastavnika (teacher coaching) dobro oruđe za unapređenje efikasnosti nastavnika. Taj trening podrazumijeva individualan i trajan, višetjedan rad obrazovnih stručnjaka s nastavnicima na unapređenju metoda i specifičnih umijeća koja primjenjuju u nastavi.

Vrednovanje nastavnika i sustava u Finskoj

Vukelić kaže da su u Finskoj prije više godina odustali od vrednovanja nastavnika kroz promatranja inspekcija jer su nastavnici bili previše opterećeni time i pod stresom.

"To odustajanje je u neku ruku dobro, ali može biti i loše. No u Finskoj su škole otvorene tako da na nastavu u bilo kojem trenutku može doći bilo tko, od roditelja preko kolega nastavnika do ravnatelja", tumači Vukelić.

Neku ideju o kvaliteti nastave može se dobiti i kroz nacionalna testiranja. U Finskoj postoje testovi u 7., 8. i 9. razredu, koji se pišu na razini države, u istom danu i satu. Oni se ne provode nužno na kraju godine.

"Primjerice, naši učenici nedavno su pisali test iz kemije za 8. razred. To se radi tako da se izvlačenjem odlučuje u kojoj će se školi testirati 7., u kojoj, 8., a u kojoj 9. razredi. To se ne zna do samog održavanja testa. Čak ni nastavnici ne znaju do dva tjedna prije održavanja testiranja. Na taj način dobiva se uvid koliko dobro funkcionira neka škola. Budući da u razne škole dolaze razna djeca, ovisno o kvartu, okruženju i broju djece s posebnim potrebama, o tome se vodi računa u ishodima testiranja. Pritom će škole koje imaju više djece s posebnim potrebama dobiti više novca za rad s njima. No najvažnije je da se na razini države vidi što treba promijeniti po predmetima i treba li promijeniti nešto u kurikulumu", tumači.

Kvalitetu nastavnika, kaže Vukelić, izravno ocjenjuju ravnatelji.

"Primjerice, ja sam tri godine zaredom dobio nagradu kao dobar nastavnik. Među mojim poznanicima još je samo nekoliko nastavnika dobilo takvu novčanu nagradu. Također, svaki nastavnik svake godine ima razgovor s ravnateljem kroz koji se nastoji utvrditi što bi se moglo promijeniti ili uvesti kako bi rad bio još bolji.

Učenici također nastavnicima daju povratne informacije o svojem zadovoljstvu ili nezadovoljstvu njihovim radom. Ti komentari mogu biti anonimni. Na taj način nastavnici mogu doznati što bi se moglo popraviti ili promijeniti. Preporuka ministarstva je da to rade svi nastavnici", kaže Vukelić.

U Švedskoj nastavnike vrednuju inspekcije, stručni istraživači i ravnatelji

Prema Fridolinu, u Švedskoj nije uvriježen sustav u kojem bi učenici na redovnoj bazi vrednovali nastavnike.

"Ja i nisam za to jer učenici uglavnom ne bi vrednovali nastavnike u najvažnijim stvarima. Najvažnije je vrednovanje škola, a to je nešto što rade naš inspektorat i istraživači. Tu je važno dati mandat ravnateljima da ulažu u kvalitetu nastavnika, da mogu nastavnicima pružiti neke edukacije u područjima u kojima im nedostaju."

Neke informacije o kvaliteti sustava, osim kroz PISA-u i druge međunarodne testove, dobivaju se kroz nacionalna testiranja.

"Mi imamo testiranja učenika u ranoj dobi te nacionalna testiranja na razini države u 6. i 9. razredu", kaže Fridolin.

Kontinuirana edukacija i napredovanje

Vukelić kaže da se finski nastavnici, ali i svi u državnim službama, moraju obavezno educirati šest sati godišnje izvan radnog vremena.

"Na tim radionicama mogu se obrazovati u informatici, u svojem predmetu ili u nečem trećem. Ta obrazovanja su besplatna; plaća ih država ili općina. Nakon tog obrazovanja nastavnik mora napisati esej ili napraviti PP prezentaciju koju mora predstaviti pred drugim nastavnicima na sjednicama koje se u školama održavaju jednom mjesečno. Na taj način edukacija koristi i drugim nastavnicima", tumači Vukelić.

Osim toga, ističe, učitelji istih predmeta, iskusniji i manje iskusni, često surađuju i zajednički rade na pripremama nastave i testiranja te na njihovom unapređenju.

Prema Fridolinu, u Švedskoj postoje brojne obuke za nastavnike iz različitih predmeta i metodologija.

"Veliki programi odvijali su se u matematici, čitanju i obrazovanju za djecu s posebnim potrebama. Sudjelovanje u obukama nije obvezno, no mnogi učitelji su ih prošli", kaže nam sugovornik iz Švedske.

Satnice nastavnika u Finskoj se značajno razlikuju

Svi finski nastavnici istih akademskih kvalifikacija imaju gotovo iste plaće. No oni koji predaju materinji jezik ili matematiku tjedno moraju odraditi značajno manje nastavnih sati od nastavnika tjelesnog ili likovnog. Ideja je da će prvi značajno veći dio radnog vremena morati posvetiti pripremama za nastavu, izradi i ispravljaju testova, zadaćnicama itd.

"Primjerice, u nižim razredima osnovne škole, od 1. do kraja 6. razreda, svi nastavnici imaju iste plaće od oko 2580 eura bruto. U višim razredima, od 7. do 9., svi nastavnici imaju plaću u visini od oko 2700 eura bruto. Istu plaću dobivat će nastavnik finskog koji će održati 16 sati tjedno kao i nastavnici matematike ili informatike, koji će imati normu 18 sati. Nastavnici tjelesnog, likovnog, glazbenog i nekih drugih predmeta za istu plaću moraju održati 24 sata nastave tjedno. Razlika je također u tome što nastavnici nekih predmeta, primjerice fizike, kemije, likovnog i domaćinstva, dobivaju naknade za demonstracije, pokuse i sl. Njima norma neće biti 24 sata tjedno, nego 22. Na taj način se kompenzira njihov dodatni rad na pripremama demonstracija. Školski sat u Finskoj uglavnom traje 45 minuta, a u gimnazijama 75 minuta", tumači naš sugovornik.

U Hrvatskoj je razlika u satnicama mnogo manja i kreće se u rasponu koji počinje od samo nekoliko sati tjedno, a nastavnici matematike i hrvatskog moraju imati isti najmanji broj sati nastave kao i nastavnici glazbenog ili likovnog odgoja (16).

Uz navedeno, u Finskoj se u svakoj školi posebno dobiva naknada za zahtjevnost posla te za stanovanje u gradovima u kojima je život skuplji.

"Primjerice, ako netko ima puno učenika ili ako netko radi neke dodatne projekte ili ako je izuzetno dobar pa dobiva puno pohvala od učenika, može dobiti dodatne bonuse. Ta naknada je simbolična, ona iznosi oko 45 eura mjesečno neto. Plaće su također veće ako netko živi u skupljem dijelu Finske. Neki nastavnici, koji obavljaju neke dodatne aktivnosti, primjerice rade na održavanju školskih tableta, bit će dodatno plaćeni dva sata tjedno. Takvih primjera ima puno, to ne mora biti samo informatika. Osim toga, nastavnici koji su se specijalizirali za rad s dejecom koja imaju poteškoća u učenju, značajno su više plaćeni. ", kaže Vukelić.

U Švedskoj plaće i satnice može odrediti ravnatelj

U Švedskoj sustav omogućuje da se plaće nastavnika razlikuju ako su iskusniji, ako rade u težim okruženjima, ako su deficitarni i sl. No Fridolin kaže da to može imati i neke loše strane.

"Zna nam se događati da novozaposleni nastavnici u nekom predmetu koji je deficitaran imaju veću plaću od nekih drugih nastavnika koji su već godinama u istoj školi. Kako bismo te stvari izbalansirali, uveli smo sistem prema kojem osobe koje su razvile više razine umijeća imaju veće plaće. Osim toga imamo aranžman u kojem neki nastavnik koji dugo radi u istoj školi i vrlo je kvalitetan može postati tzv. prvi nastavnike škole. Time će imati neka dodatna zaduženja vodstva, sudjelovanja u razvoju škole i kolega i sl. Za to će dobiti i dodatke na plaću", kaže Fridolin.

Veće plaće mogu dobiti i nastavnici koji su deficitarni.

Posljednjih nekoliko godina u Švedskoj svi nastavnici imaju individualno određene plaće.

"Kako bi dobile nastavnike iz matematike, škole su im ponudile više plaće. Malo sam skeptičan prema tome. Naime, to potiče češće fluktuiranje nastavnika kroz škole jer se odlučuju za preseljenje u školu koja će im ponuditi više. Takve česte promjene nastavnika nisu dobre za učenike. Kako bismo se borili protiv toga, uveli smo dodatke za nastavnike koji dugo ostaju u istoj školi. To je važno za njihov kvalitetan odnos s učenicima", tumači Fridolin.

Najveći dio posla odrađuje se u školi

Finski nastavnici svoju normu moraju odraditi na radnom mjestu, a ostatak mogu odraditi i od kuće.

"Naravno, uz normu, obavezno je prisustvovati sastancima, razgovorima s roditeljima, sudjelovati u dodatnom obrazovanju šest sati godišnje itd. Prema mojim procjenama, nastavnici u školama provode oko 30 sati tjedno", kaže Vukelić.

U Švedskoj ravnatelj odlučuje koliko će sati neki nastavnik nekog predmeta raditi, a najveći dio posla odrađuje se u školama.

"Nastavnici sav svoj posao uglavnom obavljaju u školi. Uglavnom svi rade 40 sati tjedno i većinu toga, oko 37 sati, odrade u školi. Ja sam također nastavnik, a najviše sedam sati mogu odraditi kod kuće", kaže naš švedski sugovornik.

U Finskoj politika nema što raditi u školi

Jedan od ključnih problema u našem sustavu je to što se nastavnici uglavnom zapošljavaju preko veze, stranačke, rodbinske ili čak sindikalne. U Švedskoj i Finskoj situacija je drugačija iz više razloga,  među ostalim i zato što ondje imaju manjak svih nastavnika, a ne samo u matematici, informatici i STEM-u.

"Za stalan posao u Finskoj se svakako mora objaviti natječaj, dok za zamjenu kraću od tri mjeseca ne mora. Preporuka ne znači ništa, mada je netko može dati. Razgovor će voditi ravnatelji i još neki odgovorni nastavnici poput zamjenika ravnatelja. On traje od sat do sat i pol, a može biti usmeni ili pismeni. Njime može biti obuhvaćena teorija, ali i rješavanje hipotetskih problema u školi. U školi nema zapošljavanja prema stranačkoj pripadnosti. Na zapošljavanje nikako ne utječe tko je na vlasti u zemlji ili u regiji. U obrazovnim ustanovama ne može biti politike. Vodstvo škole nastoji birati najbolje ljude. Ako u nekoj obitelji postoji dvoje ljudi koji su nastavnici, nije uobičajeno da oboje rade u istoj školi. To je nepoželjno, među ostalim i zato što se nešto što se događa u kući može prenijeti na posao. Gotovo je nemoguće da roditelji i djeca budu nastavnici u istoj školi, osim ako ta škola nije privatna. No privatnih škola u Finskoj ima jako malo", kaže Vukelić.

Zapošljavanje preko veze obeshrabruje se iz samog vrha vlasti

Fridolin kaže da u Švedskoj vjeruju u meritokraciju u zapošljavanju i valorizaciji rada.

"Imamo zakone koji onemogućuju da se netko zaposli za trajno ako nema odgovarajuću učiteljsku diplomu i kompetencije. Bez njih ljudi se mogu zaposliti samo privremeno i to ako škola može dokazati da je bez uspjeha pokušala naći nekoga s odgovarajućom diplomom. Čak i tada te osobe imaju ograničene ovlasti, primjerice - ne mogu same zaključivati ocjene učenika", objašnjava Fridolin.

"Zapošljavanje preko raznih veza može se spriječiti na takav način da se iz samih vrhova političkih instanci djeluje protiv takve kulture zapošljavanja. U Švedskoj imamo zakone koji omogućuju da se državnog poslodavca tuži ako nije odabrao zaposlenika preko natječaja, nego preko veze. To se ne događa često jer bi osoba koja nije dobila posao lako tužila takvog poslodavca i odnijela pobjedu na sudu", poručuje bivši ministar.

Lošim nastavnicima daje se otkaz, no oni su vrlo rijetki

Nastavnici u Finskoj rijetko su loši. Njihova profesija cijeni se i u rangu je s onom liječnika ili sudaca, u svemu osim u plaćama. Stoga je velika većina nastavnika vrlo motivirana da svoj posao radi dobro i da se u njemu usavršava, priča naš sugovornik hrvatskih korijena.

"Kada nastavnik dobije stalan posao, rijetko mu se daje otkaz. Probni rok traje šest mjeseci, a tijekom njega škola ne mora produljiti ugovor nastavniku. Otkaz se može dobiti, s time da se prvo izdaje upozorenje. Nastavnici rade posao zato što to vole i što im je to čast pa se uglavnom svi jako trude biti dobri. Osobno poznajem samo jednog nastavnika koji nema motivacije za svoj posao, a mislim da će uskoro ostati bez njega", kaže nam Vukelić.

U Finskoj pritužbe roditelja na rad nastavnika nisu anonimne.

"Komunikacija između nastavnika, učenika i roditelja odvija se uz pomoć elektronskog dnevnika Wilma. U njemu je moguće vidjeti u realnom vremenu ocjene, je li netko upisan u dnevnik, pohvaljen itd. Naravno, roditelji ponekad nisu zadovoljni nekim nastavnikom. U tom slučaju mogu birati hoće li poslati prigovor nastavniku, ravnatelju, školskoj medicinskoj sestri, psihologu ili pedagogu. Nastavnici se u takvim situacijama ne osvećuju roditeljima i djeci jer većina voli svoj posao i želi najbolje učenicima čak i kada su roditelji naporni. Vrlo često roditelji nemaju točan uvid u neku određenu situaciju jer je mladi čovjek protumačio nešto krivo. U Finskoj su nastavnici cijenjeni u društvu, oni su stup društva i većina roditelja je zadovoljna", kaže finski nastavnik profesionalne orijentacije.

Fridolin kaže da su u Švedskoj pritužbe anonimne osim u slučaju kada je nužno znati identitet učenika kako bi se promijenio odnos prema njemu.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara