Foto: Patrik Maček/Pixsell

"JAKO dobro smo se dogovorili, ali ne možemo vam još reći koliko", to je poruka koja je poslana medijima nakon trodnevnog sastanka privremenog vjerovničkog vijeća u Zadru.

>>Ramljakov nasljednik želi vratiti rusku banku u igru

Šef Knightheada Thomas Wagner prvo je patronizirajući hvalio Maricu Vidaković kako se lavovski borila za interese dobavljača, na što mu je ona uzvratila kako bi bilo bolje da je hvali njena strana, a ne vlasnici obveznica.

Ključni spor između financijskih vjerovnika i dobavljača i razlog zbog kojeg su sastančili u hotelu Falkensteiner u Petrčanima pored Zadra zove se granični dug. Na novinarskom brifingu izvanredne uprave bilo je rečeno da iznosi 160 milijuna eura, u današnjim novinama pojavljuje se iznenada nekim čudom upola manji iznos, samo 80 milijuna eura. No svima koji su bili na brifingu Fabrisa Peruška i Irene Weber u bilješkama stoji 160 milijuna eura.

Što je to granični dug? To je dug koji je nastao prije 10. travnja 2017., dakle prije otvaranja postupka izvanredne uprave, ali mu je rok dospijeća poslije spomenutog datuma. Za razliku od starog duga, granični dug zahvaljujući Lex Agrokoru (članak 40. stavak 3) plaća se iz redovnog poslovanja i nije podložan otpisu.

Je li bilo pretvaranja starog duga u granični i spašavanja od otpisa?

Dakle, ako bi neki dobavljač uspio prebaciti stari dug u granični, zaštitio bi se od otpisa. Je li bilo takvih manipulacija? Nekoliko je naznaka da se to događalo. Prvo, zašto je uopće nastao spor oko graničnog duga? Iako to nitko direktno ne izgovora, očito financijski vjerovnici u vijeću ne žele pristati na plaćanje graničnog duga (barem ne u cijelosti), smatrajući da je riječ o običnom starom dugu. Navodno su vidjevši koliko je plaćeno graničnog duga odlučili prekinuti tu praksu. Iz podataka koje smo dobili iz Agrokora ukupno je dobavljačima plaćeno 490 milijuna eura duga, od čega na stari dug odnosi 188 milijuna eura, a granični dug čak 302 milijuna eura.

Drugo, ne treba zaboraviti da je uoči ostavke Ante Ramljaka procurio zapisnik sa sjednice vijeća iz kojeg je vidljivo da je Franck tražio da se objavi precizno koliko je kome plaćeno duga – starog i graničnog. Franck je, kao što je poznato, uglavnom izložen mjenicama kojima se nije moglo manipulirati kao fakturama za isporučenu robu. Teoretski, produljenje valute plaćanja može donijeti toliko željeni granični dug, što znači da je potraživanje tvrtke spašeno od otpisa.

Franckov zahtjev implicira da je postojao krug dobavljača kojima je omogućeno prebacivanje starog duga u granični. Naravno da to ne bi moglo proći bez odobrenja izvanredne uprave i kada bi se to uspjelo dokazati, to bi bilo kazneno djelo. Bio bi to novi krimen Ante Ramljaka ako bi se uspjelo dokazati da su jedni (iz iste grupe vjerovnika) prošli bolje od drugih, uz njegov blagoslov. 

Treće, prema podacima koje su dobavljači izlistani na burzi objavili usvojim izvješćima, vidljivo je da Atlantic i Kraš ne planiraju značajnije gubitke zbog izloženosti Agrokoru, za razliku od Francka i Adrisa. Dapače, prilikom predstavljanja financijskih rezultata u Atlanticu je rečeno da će naplatiti sav dug. Od 138 milijuna kuna potraživanja (to je brojka za hrvatski dio Atlantica, ukupno 290 milijuna kuna) naplatili su 41,8 milijuna kuna starog duga, a 96 milijuna kuna tretira se kao granični dug – za koji pretpostavljaju da će biti u cijelosti plaćen. Atlantic dakle pretpostavlja da će u cijelosti biti isplaćen.

Krašu je priznato 52 milijuna kuna potraživanja, a prema podacima na Burzi sveo ih je na 27 milijuna kuna starog duga, od čega mu je 6,3 milija kuna već plaćeno. Granični dug iznosi mu visokih 25 milijuna kuna i nemamo podatke koliko je uspio naplatiti. Prema riječima Marice Vidaković nakon sastanka u Zadru, dogovoreno je da će značajan postotak biti naplaćen.

Ramljak nikad nije htio reći koliko je točno kome plaćeno

Jesi li dobavljači s visokim graničnim dugom samo pametnije upravljali rizicima ili su bili informiraniji i bliži Ramljaku pa su uspjeli pomlađivanjem duga u granični dug izbjeći, ili značajno umanjiti otpis? Franckov zahtjev i odbijanje financijskih vjerovnika da se granični dug isplati u cijelosti sugerira ovu drugu tezu.

Ante Ramljak nije nikada htio objaviti kome je točno i koliko plaćeno. Fabris Peruško objavio je ukupan iznos plaćanja, po strukturi duga koju su nam dali samo je vidljivo da je značajan iznos, oko 60 posto, otišao na plaćanje graničnog duga. No i dalje točan iznos plaćanja po dobavljačima je nepoznat.

Zašto bi Ramljak dopuštao dobavljačima pretvaranje dugova? Ne treba zaboraviti da mu je glas predstavnika dobavljača u vijeću bio izuzetno važan, dali su mu suglasnost za roll up kredit, branili su ga oko afere savjetnici do samoga kraja.

Produljenje rokova plaćanja mogao bi biti još jedan krimen iz Ramljakova doba koji će Peruško i Irena Weber skrivati u želji da postignu nagodbu. No i ta bi tema mogla jednom doći na red, tajming će ovisiti o uspjehu nagodbe i količini nezadovoljstva neumreženih dobavljača.