FOTO: Index, HIna

NEDAVNI SLUČAJ obolijevanja hrvatske obitelji od salmonele, a potom i nekoliko nalaza iste bakterije u određenim proizvodima velikih trgovačkih lanaca, čini se da je dalo novi zamah i novu formu staroj kampanji 'kupujmo hrvatsko', koja bi trebala potaknuti domaću proizvodnju hrane.

U situaciji u kojoj su cijene uvoznih prehrambenih proizvoda često toliko niske da im naši proizvođači teško konkuriraju, to ne treba čuditi. No pravo pitanje je - je li domaća hrana uistinu kvalitetnija i sigurnija kako to tvrdi naš ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić? I ne samo on!  

Biljana Borzan, izvjestiteljica Europskog parlamenta za bacanje i sigurnost hrane, za Index kaže da upravo radi na jednoj studiji koja će istražiti kvalitetu više uvoznih proizvoda, a neke od njih planira usporediti s domaćima. Za svoje istraživanje na temelju ispitivanja javnog mišljenja sastavila je popis proizvoda za čiju su kvalitetu građani najviše zainteresirani (pogledajte dolje).

Ministrova propaganda

Borzan kaže da razumije potrebu za kampanjom koja bi poticala kupovanje domaće hrane, no ističe da to ne znači da je ona nužno bolja ili sigurnija.

„U Europskoj uniji važe potpuno ista pravila za domaćeg proizvođača kao i za uvoznog. Strani proizvođači podliježu istim pravilima i istim kontrolama. Stoga domaći proizvod ne znači nužno i kvalitetniji“, rekla je Borzan.

„Ipak, oko 80 posto ljudi smatra da su domaći proizvodi kvalitetniji od stranih. Slična istraživanja provedena u drugim zemljama, bilo da se radi o Italiji, Francuskoj ili Bugarskoj, dala su slične rezultate – oko tri četvrtine građana misli da je domaće bolje. Naš ministar je to prepoznao kao tezu i on to PR-ovski promiče. To, međutim, ne znači da će domaći proizvod u konačnici uistinu biti zdraviji i ispravniji jer svi oni prolaze iste kontrole. Tolušiću je to trenutno interesantno jer zna da birači tako većinski razmišljaju. To je s njegove strane lukavo, no nekog pravog uporišta za to nema.

Nedavno sam gostovala u jednoj emisiji zajedno s Marijanom Katalenićem, stručnjakom za ispravnost hrane u HZJZ-u. On je rekao da ga živo zanima kako će ministar braniti tezu o tome da je domaće bolje jer se to kosi sa svim zakonima Europske unije kojoj pripadamo. Sjetit ćete se da smo svojevremeno imali reklame 'Kupujmo hrvatsko'. Od njih smo morali odustati. Nakon toga smo imali 'Kupujmo kvalitetno' s crvenim kvadratićem koji nas je podsjećao na šahovnicu. Meni je jasno da Vlada i ministar poljoprivrede forsiraju domaću proizvodnju jer je to ispravno prema našim proizvođačima, no isto tako treba voditi računa da smo u EU te da moramo poštovati ista pravila. Mi od tog jedinstvenog tržišta imamo i debele koristi. Nama Unija nije nametnula nešto od čega imamo samo štete. Naprotiv!“, poručuje Borzan.

Strah i teorije zavjera

Ankete koje se provode u Hrvatskoj, ali i u drugim europskim zemljama pokazuju da su građani uvijek skloniji domaćim proizvodima nego uvoznim, bez obzira o kojoj je zemlji riječ. Na takvu odluku utječu brojni čimbenici – od želje da se pomaže domaća proizvodnja, do povjerenja u poznate, provjerene marke. Rezultati istraživanja koje je predstavila Borzan također pokazuju da su hrvatski građani, kada je u pitanju hrana, prilično nepovjerljivi i skloni načinu razmišljanja karakterističnom za teorije zavjera, da slabo vjeruju čak i znanstvenicima i institucijama EU. Također, kupci u zemljama istočne Europe obično imaju dojam da u njihove lance stiže drugorazredna roba (pogledajte grafikon dolje).

„Prema podacima Eurobarometra i naše ankete preko 80 posto ispitanika osjeća se građanima drugog reda kada je u pitanju kvaliteta uvoznih proizvoda. Naime, stvoreno je takvo opće raspoloženje da strani proizvodi koji se mogu kupiti u zapadnim zemljama poput Njemačke, Francuske i Velike Britanije nisu iste kvalitete kao kod nas“, kaže Borzan.

„Za to postoje određena uporišta. Primjerice, jedna studija, u kojoj je 2015. Olga Sehnalova usporedila kvalitete prehrambenih proizvoda u Nizozemskoj, Njemačkoj i Češkoj, pokazala je da riblji štapići koji se proizvode u istoj tvornici u Danskoj imaju 7% više ribljeg mesa ako su namijenjeni zapadnom tržištu nego ako su za istočno. Dakle, ondje imaju dvije proizvodne linije za dva tržišta. Slično je utvrđeno za mesni narezak u konzervi. Za njemačko tržište je sadržavao svinjsko meso, a u Češkoj je imao pileći nadomjestak.

Također je u nekim gaziranim sokovima za istočno tržište bilo korišteno jeftinije sladilo. Pritom je više od polovice istih proizvoda koji su bili lošije kvalitete imalo više cijene. Drugim riječima dobivate lošije, plaćate više, a živite u istočnoj Europi u kojoj su plaće značajno manje. Neki proizvođači, kada je u pitanju hrana, razlike možda mogu u nekoj mjeri opravdavati razlikama u potražnji, odnosnu u ukusima određenih nacija. No to nikako ne može vrijediti za kozmetičke proizvode “, pojasnila je.

Borzan kaže da njezino novo istraživanje pokazuje da je ono što stiže iz uvoza u nekom dijelu donekle slabije kvalitete, što ne znači da je svaki strani proizvod nužno lošiji od svakog domaćeg. To osobito vrijedi kada je u pitanju zdravstvena ispravnost.

"Nemoguće je garantirati apsolutnu sigurnost"

„Što se zdravstvene ispravnosti tiče, apsolutnu sigurnost nemoguće je garantirati. I uz sve kontrole mogu se dogoditi neke kontaminacije. Njih je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Nemoguće je napraviti inspekciju svakog proizvoda na policama. Što se sigurnosti tiče, naši i europski proizvođači moraju poštovati ista stroga pravila EU. U ovom slučaju sa salmonelom najveći je problem bio u tome da je javnost prekasno saznala za kontaminaciju. Prema pravilima, Europski centar za alarmiranje mora se odmah obavijestiti. Kod nas je prošlo osam dana, a još četiri prije nego što su mediji poput Indexa otvorili tu priču. Ispada da su mediji preuzeli veću odgovornost od državnih institucija.

Dakle, zakonima to treba svesti na minimum, a građane treba dobro informirati jer se takve kontaminacije obično relativno jednostavnim metodama mogu neutralizirati. Dakle, odgovori na ova pitanja potpuno su oprečni kada pitate političare i kada pitate stručnjake. Političari će uvijek reći da kupujemo domaće. Ja podržavam da se kupuje domaće, ako je to domaće stvarno kvalitetnije“, poručila je Borzan.