SJEVERNA i Južna Koreja dogovorile su se da će na Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu nastupiti pod ''zastavom ujedinjene Koreje'', što je potaklo nade da bi se ove dvije zemlje, službeno u ratu od 1950., napokon mogle ponovno ujediniti. 

 

>>Sjeverna i Južna Koreja Zimske olimpijske igre otvaraju pod istom zastavom

 

Ovo, doduše, nije prvi put da dvije korejske olimpijske delegacije nastupaju pod ujedinjenom zastavom, niti bi valjalo brzati sa zaključkom da je ujedinjenje Korejskog poluotoka na pomolu. Zajednička zastava se već koristila u više navrata, prvi put 1991. godine na Svjetskom prvenstvu u stolnom tenisu, a posljednji put 2006. na Zimskim olimpijskim igrama u Italiji, prije nove faze zahlađenja međukorejskih odnosa, izazvane sjevernokorejskim testiranjem nuklearnog oružja.

 

S druge strane, ovo jest prvi put da će se neki olimpijski tim Sjeverne i Južne Koreje, ako dogovor u međuvremenu ne bude otkazan s bilo koje strane, natjecati zajednički. Riječ je o ženskoj reprezentaciji hokeja na ledu, sporta koji u Koreji ipak ima nije među popularnijima. Dvije Koreje imale su zajedničke timove na ne-olimpijskim natjecanjima u dva navrata 1991., na međunarodnom prvenstvu u stolnom tenisu i na utakmici mladih nogometaša. 

 

 

Sjevernokorejska delegacija sadržavat će i 140 akrobata i 30 tekvandoaša koji će demonstrirati svoje vještine, te 230 navijačica koje bi zajedno s južnima trebale bodriti timove obaju zemalja. Drugi timovi neće nastupati ujedinjeno jer je Pjongjang propustio rok u listopadu za prihvaćanje poziva Južne Koreje i Međunarodnog olimpijskog odbora. No kako prenosi The New York Times, olimpijski odbor iznio je mogućnost da prihvati izvanredne prijave drugih sjevernokorejskih sportaša. Zasad, jedini sjevernokorejski sportaši koji su se kvalificirali za Zimske olimpijske igre su par iz umjetničkog klizanja. 

 

Pokušaja ''olimpijske diplomacije'', odnosno slanja zajedničke delegacije na Olimpijske igre kao koraka u smjeru političkog ujedinjenja, bilo je i ranije, ali svi su bili neuspješni - do sada. Kako onda da je baš sada, usred jedne od najgorih eskalacija tenzija na relaciji Pjongjang-Washington-Seul od kraja Korejskog rata, došlo do ovog iznenađujućeg pomaka? Dio zasluge pripada južnokorejskom predsjedniku Moon Jae-inu, liberalu koji je još u predizbornoj kampanji zagovarao smirivanje tenzija, dijalog i pomirenje s odmetnutim režimom Kim Jong-una, koji prkosi čitavoj međunarodnoj zajednici uporno testirajući nuklearno oružje i balističke projektile koji su u teoriji sposobni nositi nuklearne bojeve glave i s njima doseći SAD. 

 

Moon je još u lipnju predložio formiranje zajedničke korejske reprezentacije, ali Pjongjang je prijedlog ignorirao sve do Kimovog novogodišnjeg govora kada je kapriciozni sjevernokorejski diktator neočekivano prihvatio ispruženu ruku i pristao na obnovu komunikacijskog kanala (nakon više od dvije godine) i slanje reprezentacije na ZOI u Južnu Koreju. Izravni razgovori na granici održali su se samo devet dana kasnije, bez dotad uobičajenih prepucavanja oko mjesta sastanka, sastava delegacija i sličnih detalja. 

 

 

O kolikom se odmaku od ranijeg stava sjevernokorejske dinastije Kim o međunarodnim sportskim natjecanjima na Jugu radi, zorno nam govori povijest. U pokušaju da sabotira Olimpijske igre u Seulu 1988., a za koje je zahtijevao zajedničko domaćinstvo, Pjongjang je 1987. poslao dvojicu tajnih agenata koji su postavili bombu na južnokorejski avion koji je letio iz Bagdada za Seul. U rušenju aviona ubijeno je 115 ljudi. Jedan od agenata u intervjuu za BBC otvoreno je priznao da su dobili zapovijed o ''misiji koja bi postigla žestok udarac za (sjevernokorejsku) revoluciju''. SAD je nakon toga Sjevernu Koreju proglasio sponzorom terorizma i zadržao tu klasifikaciju do danas.

 

A 2002., za vrijeme FIFA-inog svjetskog prvenstva u nogometu koje su zajednički organizirali Južna Koreja i Japan, sjevernokorejski patrolni čamci napali su južnokorejski brod pod izlikom da je prešao morsku granicu. U krvavoj pomorskoj bici ubijeno je šest južnokorejskih mornara. A napad se, da ne bude zabune, dogodio upravo za vrijeme utakmice u kojoj se Južna Koreja borila za treće mjesto. Da nisu bile smrtonosne, reakcije Pjongjanga oko sportskih natjecanja mogle bi se opisati kao ispadi uvrijeđene primadone. 

 

 

Dok Seul zasigurno polaže velike nade u ovo zatopljavanje odnosa s Pjongjangom, predsjednička Plava kuća u kojoj stoluje Moon dobila je već nekoliko peticija protiv zajedničkog nastupa sa Sjeverom. "Ovo nije isto kao lijepljenje razbijenog tanjura", napisao je jedan od potpisnika

 

Usto, japanski ministar vanjskih poslova Taro Kono upozorio je da svijet ne bi smio biti naivan oko sjevernokorejske ''ofenzive šarma'' preko Olimpijskih igara, prenosi Reuters. ''Nije vrijeme da se olabavi pritisak ili nagradi Sjevernu Koreju. Činjenica da se Sjeverna Koreja upušta u dijalog može se protumačiti kao dokaz da sankcije djeluju'', rekao je Kono. To je svakako jedno moguće tumačenje - uslijed sankcija koje snažno pogađaju ionako siromašnu i gospodarski zaostalu zemlju Pjongjang pokušava pridobiti dobru volju susjeda olimpijskom maslinovom grančicom. 

 

No ne treba zanemariti da je Kimov režim jasno dao do znanja da se neće odreći svog nedavno stečenog i već šest puta testiranog nuklearnog arsenala, kao ni da, iako će ''aktivno raditi na poboljšanju sjeverno-južnokorejskih odnosa'', neće podnositi postupke koji idu protiv ujedinjenja, kako se navodi u državnim novinama Rodong Sinmun. Iako nije naznačeno na kakve postupke misli, jasno je da Kimovom režimu ne pada na pamet demokratizacija ni demilitarizacija svoje zemlje. A ujedinjena Koreja u kojoj bi bogati Jug ostao demokratski i kapitalistički, a siromašni Sjever zadržao totalitarnu vlast, s komunističkim planskim gospodarstvom i nuklearnim arsenalom - da ne spominjemo jednu od najvećih konvencionalnih vojski na svijetu - naprosto nije realno zamisliv scenarij. 

 

Vjerojatno je da Kim jednostavno pokušava dobiti nešto ni za što - ukidanje sankcija i normalizaciju odnosa sa susjedima i Washingtonom bez ikakvih ustupaka sa svoje strane, stoga će Seul u takve pregovore trebati ući prilično oprezno. Isto tako, ne treba se zavaravati da je zveckanje oružjem na relaciji Washington-Pjongjang gotovo - američki ministar vanjskih poslova Rex Tillerson još je jučer, na sastanku 20 zemalja u Vancouveru na kojem su dogovorene strože sankcije Sjevernoj Koreji, upozorio tu zemlju da može očekivati vojni odgovor ako odbaci diplomatsko rješenje krize. Olimpijske igre u Pjongčangu možda mogu biti početak puta prema miru na Korejskom poluotoku, ali taj je put vrlo dug - i pun stranputica.