Jebeš instituciju iz koje ništa ne curi

Jebeš instituciju iz koje ništa ne curi
Foto: Igor Kralj/PIXSELL

U POSLJEDNJIH nekoliko godina 19 policajaca osumnjičeno je da su odavali podatke iz tajnih istraga. Od toga ih je devet osuđeno. Policajcima kojima su dostupni podaci iz tajnih istraga prilično je primamljivo njima trgovati. Plaće su male, kriminalci bogati. Zaključak je jednostavan. 

Teško je izvući Porsche s policijskog skladišta

Još je jednostavnije kada su ti kriminalci koje se istražuje ratni drugovi ili društvo iz noćnih izlazaka koji dok ti radiš za sitnu plaću, plaća je slaba pa da si ne znam kako visoko u policijskom sustavu, voze Porschee. A ti se jadan moraš dovijati kako izvući takav auto s policijskog skladišta zaplijenjenih auta da bi se malo pokazao pred društvom. Teško je odoljeti da se takav jadan ekipi ne pohvališ, ako već ne možeš lovom, a onda barem nečim o čemu oni pojma nemaju. Na primjer da ih tvoji kolege prisluškuju ili da već s opasača skidaju lisičine kojima će im okovati ruke. Bit će prijatelji sigurno zahvalni, a i ispadneš faca u društvu. 

Curi na sve strane

Rijetke su institucije progona iz kojih u posljednja tri desetljeća nisu curile povjerljive informacije. Nije policija tu jedina. Trguje se informacijama poreznika. Ugostitelji i iznajmljivači na jadranskim škojima unaprijed su obaviješteni kada će im na vrata banuti poreznici. Jedna naša kolegica, novinarka, prije nekoliko godina skoro je letjela s trajekta jer se sumnjivo ukrcala baš kad su domoroci očekivali inspekciju.

Nakon pada Ive Sanadera, iz Državnog odvjetništva izlazili su naramci iskaza svjedoka. Istrage su, tobože, bile tajne, no tužiteljima je itekako odgovaralo da se, prije nego što dođu na sud, stvori povoljna atmosfera u javnosti. Dilalo se kasnije snimkama ispitivanja osumnjičenika, tek uhapšenih. Stvarao se privid da se nešto ozbiljno radi.

Curenje je korisno

I sve to uopće nije loše. Kad policajcima propadne tajna istraga, oni pošteni barem znaju da među sobom imaju korumpirane, kad ugostitelji znaju da im dolaze poreznici barem na dan fiskaliziraju sve račune, a ugostitelji prijavljuju goste. Kada iz tužiteljstva iscure iskazi svjedoka i osumnjičenika, barem javnost zna s kakvom gamadi je godinama imala posla. Sudski procesi su dugi i zamorni, u konačnici i neizvjesni, ovise o nijansama. Ilegalno pribavljeno i necenzurirano svjedočenje posluži da baš nitko ne može reći da ne zna kakvi mu se likovi kandidiraju na sljedećim izborima.

Problem je kad ne curi

Curenje informacija je, eto, višestruko korisno. Problem je kad prave informacije ne iscure. Netko je Milijana Brkića Vasu prokazao da kriminalcima odaje podatke iz tajne istrage. A onda je zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo izgubilo spis o tome. Toliko ga je izgubilo da nisu sigurni ni da su ga ikada imali.

Tajnim informacijama se može trgovati unedogled

To nije curenje. To je namjerno zataškavanje jer izgubljeni spis nikako ne može iscuriti. Osim ako onaj tko ga je izgubio nije bio toliko aljkav u gubljenju da nije izgubio dokumente iz drugih upletenih institucija. Nemarni gubitelj nije se potrudio da se baš sve izgubi. Što je nedopustiv propust u poslu gubitelja. Nije pravi problem u curenju informacija, nego u čuvanju informacija. Onim što iscuri može se trgovati samo jednom, ono što se čuva može se unovčavati unedogled. I zato, jebeš instituciju iz koje ništa ne curi. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara