SAMO nekoliko dana nakon što je predsjednik Volodimir Zelenski posjetio Washington kako bi pozvao Kongres da produlji vojnu potporu Ukrajini, ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio je nastaviti tradiciju održavanja godišnje konferencije za novinare. Upriličio je višesatni susret s novinarima, koji je prošle godine bio preskočen zbog loše situacije na ukrajinskoj bojišnici, odnosno prodora ukrajinske vojske na istoku zemlje.

Putinov povratak godišnjoj tradiciji tumači se kao znak obnovljenog samopouzdanja. Ukrajinska protuofenziva očito nije uspjela postići glavne zacrtane ciljeve, stabilizaciju situacije u regijama Donjeck i Luhansk te proboj prema Azovskom moru uz prekid ruske opskrbne linije od Krima do Donbasa.

Također, ukrajinska vojska nije osigurala nijednu veliku pobjedu na razvučenom frontu, a ono što najviše brine vlasti u Kijevu je pad zainteresiranosti Zapada, prvenstveno Sjedinjenih Država, za daljnju vojnu potporu Ukrajini.

U svjetlu prethodno iznesenih činjenica, Putinov je nastup odisao relaksiranošću i samouvjerenošću. Unatoč tome, Rusija se neplanirano i neočekivano približava dvogodišnjici invazije na Ukrajinu, za koju je platila visoku cijenu. Pentagon procjenjuje da je ruska vojska izgubila više od 300.000 vojnika, od kojih je najveći dio poginulih, neki su ranjeni, a dobar dio je dezertirao. 

Putin ne mijenja retoriku 

Najznačajnija poruka ruskog predsjednika ujedno je upozorenje da neće niti može biti mirovnog rješenja sukoba dok god Ruska Federacija ne postigne svoje glavne ciljeve, a to su "denacifikacija i demilitarizacija" Ukrajine i njen neutralni vojni status.

Ponovljena je teza da je raspad bivšeg komunističkog imperija, kojim se upravljalo iz Moskve, najveća geopolitička katastrofa 20. stoljeća, uz ocjenu da je nakon sloma imperija 1991. godine Kremlj bio prisiljen odgovoriti na ono što je Putin u svom obraćanju opisao kao pokušaj Zapada da "Ukrajinu pretvori u alat za izazivanje Rusije i prijetnju njenoj sigurnosti i suverenitetu".

Prema Putinu, Zapad u tome ne može uspjeti ni vojno, ni financijski, ni gospodarski. Najvažniji pokazatelj neučinkovitosti sankcija koje je Zapad uveo Rusiji je gospodarski rast u zemlji. Putin očekuje da će rast ruskog BDP-a do kraja godine biti oko 3.5 posto, što je po njemu dobar indikator koji govori u prilog tezi da se Rusija oporavlja od prošlogodišnjeg pada i ostvaruje relativno ozbiljan ekonomski iskorak. Uz to, inflacija je porasla i do kraja godine očekuje se da će biti na razini od 7.5 do 8 posto, a središnja banka i vlada poduzimaju potrebne mjere za njeno obuzdavanje.

Dakle, gospodin Putin ne odustaje od teze da je vlast izabrana voljom većine ukrajinskog naroda na relativno demokratskim izborima nacionalistička i nacistička (upotrebljavam riječ "relativno" zato što ne treba smetnuti s uma da je Ukrajina tek započela proces transformacije prema funkcionalnoj, formalnoj demokraciji).

Pa što onda i ako je Putin u pravu, a nije? Riječ je o unutarnjem pitanju u suverenoj, međunarodno priznatoj državi, članici UN-a koju je priznala i Ruska Federacija. Štoviše, Ruska Federacija se, uz Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, obvezala da će posebno štititi suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine nakon što je Ukrajina pristala svoj cjelokupni nuklearni arsenal prebaciti na teritorij Rusije. 

O apsurdnosti argumenta da je vlast u Kijevu "nacistička" dovoljno govori podatak da je Volodimir Zelenski Židov. Zahtjev za vojnu neutralnost ovog puta ne bih posebno komentirao uz ocjenu da Rusija kao nuklearna velesila ima pravo razmišljati o ugrozama vlastite sigurnosti, ali i obvezu poštovati suvereno pravo slobodnog izbora u vanjskoj politici drugih subjekata međunarodne zajednice.

Kritika Zapadu zbog ekspanzionizma 

Putin je također kritizirao zapadne zemlje, posebno Sjedinjene Države, jer su predložile Ukrajini da se pridruži NATO savezu, ponovivši svoj argument da su američki i europski ekspanzionizam započeli rat. Ruski predsjednik inzistira kako je goruća želja Zapada bila "prikradati se do naših granica i uvući Ukrajinu u NATO, što je zapravo dovelo do sveopće tragedije. Osim toga, u Donbasu je već osam godina krvoproliće, pri čemu se osporava ruski identitet i pravo ruskog naroda na postojanje".

Sve su to razlozi, rekao je Putin, koji su ga prisilili da naredi "specijalnu vojnu operaciju".

Putin je ponovio da je veliki dio današnje Ukrajine, poput crnomorske luke Odesa, povijesno pripadao Rusiji, a rat koji je započeo u Ukrajini nazvao je velikom tragedijom. "Problem je, kao što sam uvijek govorio i kao što govorim danas, što su Rusi i Ukrajinci, unatoč sadašnjem tragičnom razvoju događaja, u biti jedan narod.

Ovo što se sada događa je golema tragedija; to je kao građanski rat između braće koja stoje na različitim stranama. Ali sve u svemu, oni nisu u velikoj mjeri odgovorni za to", rekao je ruski predsjednik misleći valjda na Ukrajince kad kaže da oni nisu odgovorni što su napadnuti od "starijeg brata" pa su se "drznuli" braniti svoju zemlju.

Neistina, neistina, neistina 

Kao što sam napisao u jednoj od prethodnih kolumni, Putin je bez dvojbe morao znati da NATO ne predstavlja vjerodostojnu sigurnosnu prijetnju Rusiji. Od kraja Hladnog rata položaj NATO-ovih snaga i američka vojna nazočnost u Europi znatno su opali.

Nakon terorističkih napada islamskih fundamentalista na Sjedinjene Države došlo je do dramatične promjene u izboru prioriteta svih narednih američkih administracija, barem kada su u pitanju vojne agende. Početak rata u Afganistanu 2001. godine i invazija na Irak 2003. godine donijeli su goleme promjene u vojnoj poziciji Sjedinjenih Država na globalnoj razini jer je fokus djelovanja pomaknut s Europe na središnju Aziju i Bliski istok.

Prethodnu tezu potvrđuju i podaci s kojima je Putin bio jako dobro upoznat, možda bolje od bilo kojeg drugog čovjeka na planetu. Dakle, tijekom 1989. godine Sjedinjene Države imale su ukupno 248.621 stalnog vojnika stacioniranog u Zapadnoj Njemačkoj, 27.639 u Ujedinjenom Kraljevstvu, 15.706 u Italiji i 3382 u Grčkoj. Do rujna 2021. godine broj američkih vojnika drastično se smanjio i pao na 35.457 u Njemačkoj, 9563 u Ujedinjenom Kraljevstvu, 12.434 u Italiji i 429 u Grčkoj. Ukupno 57.883 vojnika. 

Ako NATO nije napao Rusiju s gotovo 250.000 do zuba naoružanih vojnika početkom 90-ih, kada je Rusija bila u rasulu, zašto bi to napravio 2021. godine s gotovo 150.000 vojnika manje, koji su, uzgred, sve više počeli sličiti na razuzdane turiste s džointom za opuštanje (uopće nije riječ o šali), a manje na ozbiljnu i discipliniranu vojsku.

Dakle, Putin bezočno mijenja teze i govori neistine. A što se tiče njegove izjave o bratskim odnosima dvaju naroda ili, kako kaže, "jednom narodu koji stoji na različitim stranama", ne znam što komentirati, a ostati pristojan. Zar se poslije nekoliko stotina tisuća poginulih i osakaćenih civila i vojnika predsjednik Putin makar ne zastidi svoje "specijalne vojne operacije"? Prije svih, pred braćom Ukrajincima, ali i pred Rusima koji su ostali bez svojih najdražih. 

Obećanje da neće biti druge faze novačenja

Ono što je posebno zanimalo rusku javnost bila je dinamika druge faze popunjavanja ljudstva na frontu. Putin je "čvrsto" obećao da nema potrebe za naredbom drugog vojnog novačenja rekavši da Rusija ima dovoljno vojnog osoblja da "brani" Rusiju. "Dotok ljudi koji su spremni s oružjem u ruci braniti našu domovinu se ne smanjuje. Zajedno s volonterima trebalo bi biti oko pola milijuna ljudi. Od danas nema potrebe za mobilizacijom", rekao je. 

U Ukrajini je, prema Putinovim navodima, stacionirano oko 617.000 ruskih vojnika, uključujući oko 244.000 vojnika koji su prošle godine pozvani da se bore zajedno s profesionalnim vojnim snagama. Krajem kolovoza ruski predsjednik naredio je vojsci povećanje broja vojnika za 137.000, na ukupno 1.15 milijuna. Predsjednički dekret predvidio je povećanje ukupnog broja ruskog vojnog osoblja na 2.039.758, uključujući 1.150.628 vojnika. Prethodnom naredbom, donesenom početkom 2018. godine, broj vojnog osoblja iznosio je 1.902.758 odnosno 1.013.628 vojnika.

Kremlj je u kolovozu priopćio da samo dobrovoljni ugovorni vojnici sudjeluju u onome što nazivaju "specijalnom vojnom operacijom" u Ukrajini, odbacujući tvrdnje da se razmišlja o bilo kakvom vidu dodatne mobilizacije, bez obzira na to što je još u rujnu 2022. godine naredio mobilizaciju 300.000 rezervista za potporu aktivnostima u Ukrajini. 

Igre oko mobilizacije

Ipak, navedenim nisu iscrpljene sve Putinove igre oko regrutiranja ruskih građana za potrebe rata. Ruski predsjednik je ranije ovog mjeseca ponovno naredio vojsci da poveća broj vojnika za gotovo 170.000. Predsjedničkim dekretom koji je odmah stupio na snagu predviđeno je da se broj ruskog vojnog osoblja podiže na oko 2.2 milijuna, uključujući 1.32 milijuna vojnika. 

Obrazloženje za ovu odluku je prije svega vođenje "specijalne vojne operacije" u Ukrajini, ali, jednako važno, i odgovor na ekspanzionističku politiku NATO saveza. Prema priopćenju ruskog ministarstva obrane koje bespogovorno sluša i tumači naredbe vrhovnog zapovjednika, "NATO-ove oružane snage sustavno jačaju u blizini ruskih granica. Raspoređuju se dodatni sustavi protuzračne obrane i udarna oružja. Potencijal taktičkih nuklearnih snaga NATO-a se povećava te je pojačanje ruskih trupa primjeren odgovor na agresivne aktivnosti NATO bloka".

Poruka 

Na temelju onoga što je ruski predsjednik izgovorio u ovogodišnjem obraćanju naciji, ali i svjetskoj javnosti, nazire se sumorna perspektiva daljnjeg razvoja događaja u Ukrajini. Putin ne samo da nije promijenio nijedno stajalište koje ga je motiviralo da naredi "specijalnu vojnu operaciju" u veljači 2022. godine nego je, ohrabren razvojem stanja na ratištu i vidljivim zamorom Zapada od ukrajinske krize, relaksirano i s velikom dozom uvjerenosti u trijumf dozvolio da mu građanstvo postavlja pitanja i o cijenama jaja na tržnicama ili krovovima koji prokišnjavaju negdje na Krimu. Nimalo dobar znak za vlast u Kijevu, ali ni za saveznike u Europi i Sjedinjenim Državama.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala