Jesu li hrvatski učitelji slabo ili dobro plaćeni?

Jesu li hrvatski učitelji slabo ili dobro plaćeni?
FOTO: Damir Spehar/PIXSELL

VLADA i sindikati javnih službi nedavno su postigli dogovor oko rasta osnovice plaća u javnim službama za 2019.

Prema tom dogovoru, plaće u javnom sektoru rast će prvo 3 posto od 1.1. 2019. godine, a zatim još 2 posto od 1.9. 2019. Dogovor je prihvatila većina sindikata nastavnika, no ne i Preporod koji traži značajno veće povećanje od 18,9 posto. Podsjetimo, većina sindikata tražila je 5,8 posto, a Vlada je nudila 3 posto. Na kraju su se našli na povećanju od 5 posto. 

Naravno da plaće ljudima koji zaista rade trebaju rasti. No, što je s onim drugima?

Nema dvojbe da su nekima, osobito radnicima u zdravstvu, kao što su medicinski tehničari i liječnici, plaće trebale rasti. Slično vrijedi i za odgajateljice u dječjim vrtićima pa i za nastavnike. Neke od tih struka postaju kritično deficitarne, a s nastavkom odljeva kvalificiranih kadrova u EU i svijet, stanje bi moglo postati jako loše. Kvaliteta usluga mogla bi pasti na niske razine kao što se to dogodilo u više zemalja koje nisu naročito uspješno odradile tranziciju.

U ovoj priči sasvim je drugo pitanje vrijedi li isto za sve zaposlenike u državnom i javnom sektoru? Osobito kada se u obzir uzmu neka međunarodna istraživanja koja su pokazala da nam je javni sektor jedan od najneučinkovitijih na svijetu, a pritom je poznato da je on poligon za političko kadroviranje i uhljebljivanje koje ne prestaje čak ni u vremenima najvećih kriza.

Budući da su sindikati uglavnom postigli dogovor s Vladom, osim Preporoda, ovdje ćemo pokušati predstaviti samo neke brojke koje ilustriraju kakva su primanja, radna opterećenja i rezultati rada nastavnika. Nema dvojbe da primanja nisu visoka, da ih je trebalo povisiti. Ipak, istovremeno treba imati na umu da su neke izravne usporedbe plaća naših nastavnika u eurima s onima u razvijenim zemljama EU, kakve se povremeno čuju od nekih predstavnika sindikata, jednostavno besmislene. Kupovna moć i potrošačke košarice značajno se razlikuju od zemlje do zemlje.

U ovoj analizi, kojoj nikako nije ambicija da temu predstavi sasvim egzaktno, jer je to u nedostatku podrobnijih stručnih istraživanja jednostavno nemoguće, za sagledavanje nekih obrisa slike pokušat ćemo predstaviti nekoliko ključnih podataka i brojki koje smo dobili od Državnog zavoda za statistiku, iz resornog ministarstva i iz postojećih studija.

 

Plaće hrvatskih nastavnika u usporedbi s onima u Europi

Prije svega važno je istaknuti da su posvuda u svijetu plaće nastavnika relativno niske s obzirom na njihove kvalifikacije. No, plaće hrvatskih nastavnika slične su onima u drugim zemljama EU kada se gledaju u odnosu na prosječan BDP po glavi stanovnika. Nastavnici u Hrvatskoj u tom smislu dijele sudbinu svih ostalih hrvatskih sugrađana.

Iz podataka Eurydicea proizlazi da su najniže plaće nastavnika u velikoj većini europskih zemalja nešto malo niže od prosječnog BDP-a po glavi stanovnika, a najviše nešto više od tog prosjeka (pogledajte tabelu dolje).

Pritom je, za ilustraciju, najniža bruto plaća učitelja/nastavnika početnika (0 godina staža) koji ima VSS, koji radi na puno radno vrijeme, ima jedno dijete i plaća prirez grada Osijeka (13%) 6.930 kn, a neto plaća 5.544 kn

Najviša bruto plaća učitelja/nastavnika savjetnika sa 40 godina radnog staža koji ima VSS, radi na puno radno vrijeme, ima jedno dijete i plaća prirez grada Osijeka (13%) iznosi 11.942 kn, a neto 8.468 kn.

Prema DZS-u  prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama RH iznosila je 6.264 kuna ali je medijalna neto plaća (ona vrijednost od koje manju plaću prima 50 posto zaposlenih) 5.539 kuna mjesečno. Dakle, nastavnik početnik plaćen je više od polovice zaposlenih u RH, a nastavnik pri kraju karijere plaćen je bolje od gotovo 90 posto zaposlenih u državi.

Dakle, to otprilike dogovara podacima koji se mogu vidjeti na tablici Eurydicea iako je ona iz 2016. godine. Nažalost, hrvatski BDP po glavi stanovnika jedan je od najnižih u Europi, čak i među tranzicijskim zemljama, pa isto vrijedi i za plaće nastavnika. S druge strane plaće nastavnika, osobito one početnika, u Hrvatskoj su nešto više nego u većini tranzicijskih zemalja. Pritom treba imati na umu da je udio mladih nastavnika (onih koji imaju niža primanja) u RH nešto malo veći nego u većini europskih zemalja.

Legenda: BDP po glavi (plava); Najniže plaće (crvena), Najviše plaće (narančasta)

Kupovna moć s plaćom nastavnika je mala

Usporedbu iz perspektive kupovne moći, koja bi jasnije pokazala kako žive hrvatski nastavnici sa svojim primanjima, moglo bi se napraviti kada bi se plaće usporedile s potrošačkim košaricama, podacima o najamninama stanova, cijenama režija, benzina i sl. No, takve podatke bilo bi teško prikupiti za sve zemlje i još teže jednoznačno usporediti. Naime, u nekim zemljama određeni prehrambeni, tehnički i drugi proizvodi i usluge jeftiniji su nego u Hrvatskoj, dok su neki drugi skuplji itd. U većini razvijenih zemalja uglavnom je sve skuplje. Čisto za ilustraciju, u Londonu, koji je vrlo skup, par nastavnika teško može živjeti s nastavničkim plaćama ako želi stanovati u samom gradu. S druge strane, izvan Londona od nastavničkih primanja solidno se živi.

Ipak, za neku ilustraciju, prema Nezavisnim hrvatskim sindikatima, sindikalna košarica minimalnih životnih troškova četveročlane obitelji u kolovozu je iznosila 6.724,55 kuna. Ako se u košaricu uključe još i prosječni troškovi za unajmljivanje stana, ona je za podstanarsku obitelj iznosila 8.596,12 kuna.

Hrvatski nastavnici imaju jedno od najmanjih opterećenja u EU

Neka istraživanja pokazala su da hrvatski nastavnici u prosjeku imaju jedno od najmanjih opterećenja nastavom u EU.

Učitelji i nastavnici kao i svi drugi radnici za pravo na rad u punom radnom vremenu rade 40 sati tjedno. No od toga 22 do 24 sata tjedno izvode neposredan odgojno-obrazovni rad s učenicima.

Neposredni rad čini: redovita i izborna nastava, izvannastavne aktivnosti, dodatni rad i dopunska nastava, a u srednjim školama i fakultativna nastava.

Za pravo na rad u punom radom vremenu učitelj u osnovnoj školi, ovisno o nastavnom predmetu kojeg poučava, mora biti zadužen s minimalno 18, 19 ili 20 sati redovite i/ili izborne nastave, a do 22, 23 ili 24 sata zadužuje se izvannastavnim aktivnostima, dodatnim  radom ili dopunskom nastavom, poslovima vezanim uz provođenje nacionalnih ili međunarodnih projekata, poslovima voditelja, poslovima člana stručnog povjerenstva za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta pri Uredu ili Ministarstvu županijskoga stručnog vijeća i/ ili poslovima administratora e-Matice i/ili administratora e-Dnevnika. Ipak, zakon dopušta mogućnost da jedan učitelj nastavnoga predmeta u školi, koji ne može biti zadužen s minimalno 18, 19 ili 20 sati, ostvaruje pravo na puno radno vrijeme ako je redovitom nastavom zadužen s manje sati, i to 16, 17 ili 18.

Dok hrvatski nastavnici u nastavi rade do 24 sata, u Irskoj rade do 25 sati, u Danskoj i Francuskoj do 27, a u Njemačkoj i Belgiji do 28. Pritom u mnogim zemljama, uključujući primjerice Francusku, nastavni sat traje 60 minuta, a ne 45.

Hrvatska također spada u zemlje s najmanje tjedana nastave u svijetu. Prema podacima OECD-a, 35 tjednu godišnju nastavu u svijetu imaju samo Hrvatska, Japan i Francuska. U Španjolskoj nastavna godina traje 37 tjedana, u Austriji 38, a u Sloveniji i Češkoj čak 40. Hrvatski sindikati tumače da je to primjereno jer je naša zemlja mediteranska i turistička, međutim, Italija i Grčka su također mediteranske, a ipak imaju nastavnu godinu od 38 tjedana.

Plaće u javnom sektoru više su nego u realnom

Dostupni podaci već godinama pokazuju da je, suprotno tvrdnjama sindikalista, Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u kojima su prosječne plaće u javnom sektoru više od plaća u realnom sektoru. Naime, logično je da ove prve budu niže jer su poslovi na državnom proračunu uvijek i svugdje sigurniji, s manjim rizicima i stresom te s većim zaštitama i privilegijama.

Po nekim je podacima tako, za vrijeme krize u RH (2008. - 2014.) u privredi izgubljeno oko 200.000 radnih mjesta dok je broj zaposlenih u javnim službama čak lagano porastao.

Prema podacima Matije Kroflina, glavnog ekonomista Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, prosječna nominalna bruto plaća u privredi, bez javnih i državnih službi, u prvih osam mjeseci ove godine bila je 8.128 kuna, dok je u javnim i državnim službama iznosila 9.337 kuna. Pritom su bruto plaće u privredi u zadnjih deset godina rasle oko 11 posto, a u javnim i državnim službama oko 12 posto.

Odnos plaća u javnom i u privatnom sektoru zadnjih deset godina postojano je na strani javnog sektora, a kretao se između 7% i 19%, što se vidi iz tablice podataka DZS-a dolje.

   

Broj nastavnika raste, a učenika pada

Zbog negativnih demografskih trendova, broj učenika u Hrvatskoj postojano već desetljećima pada, a broj nastavnika i drugog školskog osoblja raste. Stoga Hrvatska ima manje učenika po nastavniku od europskog prosjeka (pogledajte na tablici Eurostata dolje)

Prema podatcima DZS-a u školskoj godini 2008./2009. u osnovnim je školama bilo 367.294 učenika. Istovremeno je u redovitim školama bilo zaposleno 30.980 učitelja i stručnih suradnika. Odnos broja učitelja, u koji su uključeni i stručni suradnici, i učenika u redovitom obrazovanju u školskoj godini 2008./2009. iznosio je 1:11,9. U obrazovanju za djecu i mladež s teškoćama u razvoju taj je odnos bio 1:2,5 (Statističko izvješće, 2010. ISSN 1846-3568.

Prema podacima DZS-a na početku školske godine 2017./2018. u osnovnim je školama bio 317.541 učenik. U redovitim školama bilo je zaposleno 28.671 učitelja i stručnih suradnika.  Odnos broja učitelja, u koji su uključeni i stručni suradnici, i učenika u redovitom obrazovanju u školskoj godini 2017./2018. iznosio je 1 : 9,5. U obrazovanju za djecu i mladež s teškoćama u razvoju taj je odnos bio 1 : 2,1. (Statističko izvješće, 1619/2018.).

Dakle, odnos nastavnika prema učenicima u 10 godina pao je s 1 : 11,9 na 1 : 9,5. U EU taj je odnos u srednjim školama u prosjeku 1 : 12.

Pritom treba napomenuti da je za osnovne škole iskazan broj učitelja koji predaju u jednoj ili više školskih jedinica (područnih škola/odjela). Broj učitelja i stručnih suradnika, prikazan ekvivalentom pune zaposlenosti, odgovarao bi stvarnom broju fizičkih osoba.

Stručni suradnici su: psiholog, pedagog, defektolog, socijalni radnik i knjižničar. 

Zbog smanjenja broja učenika svake godine sve je više učitelja predmetne nastave koji rade na više škola.

Plaće hrvatskih nastavnika duže vrijeme nisu rasle

Činjenica je da je Hrvatska, prema izviješću Eurostata u 2016. godini spadala u omanju skupinu država u kojima plaće nastavnika više godina nisu rasle. Naprotiv, zbog duboke recesije one su 2009. bile smanjene. Tada je vlada preuzela obavezu da će plaće porasti šest posto nakon što BDP bude rastao dva kvartala za redom. To se dogodilo 2017. kada je dogovoreno da će osnovica rasti u tri navrata  –  po dva posto.

No, sindikati taj rast nisu računali kao rast, već tek kao vraćanje na staro stanje iz 2008.

Hrvatski obrazovni sustav je neefikasan

Kada se govori o potrebi provođenja reforme obrazovanja, često se čuju komentari da u našem sustavu ništa ne treba mijenjati, da je dobar, te da je samo potrebno više ulagati u nastavnike koji su nam načelno dobri. No brojke baš ne potvrđuju ove teze.

Ako bi se gledali rezultati naših učenika na PISA testovima, naš obrazovni sustav nije efikasan. Rezultati naših učenika uglavnom su ispodprosječni u svim kategorijama, osobito u prirodoslovlju i u 2015. uvedenoj sposobnosti suradničkog rješavanja problema koja uključuje važne vještine poput kreativnosti, kritičkog razmišljanja i rješavanja složenih problema..

Prema istraživanju predstavljenom na stanicama MacroHuba, stvari nisu tako porazne kada se u obzir uzme (ne)razvijenost Hrvatske, no ono ističe da nam je generalni trend negativan.

Prema jednom drugom istraživanju, predstavljenom u ožujku na 12. Međunarodnoj konferenciji o tehnologiji, obrazovanju i razvoju INTED2018 u Valenciji u Španjolskoj, naše primarno i sekundarno obrazovanje jedno je od najneučinkovitijih među novim članicama EU, kada se gledaju ulaganja u njega i ishodi mjereni rezultatima na PISA testovima.

Prema tom istraživanju Hrvatska je na 9. mjestu od mogućih 11. Najefikasnijima ocijenjene su redom Estonija, Litva, Poljska, Mađarska i Slovenija.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara