Screenshot: RTL

BIVŠI voditelj ekspertne skupine u pripremi kurikularne reforme, Boris Jokić, jučer je u školu ispratio jednog prvašića. Roditelj je i jedne petašice, a o svojem radu i onome što djecu čeka u školi, govorio je za RTL.

Zašto plašimo djecu školom?

"Ne plašimo ih toliko. Dobro je da je u Hrvatskoj obrazovanje vrijednost. Obrazovanje roditelji vide kao nadu, kao ostvarenje hrvatskog sna. Nažalost, taj hrvatski san se sve više ostvaruje u Švedskoj, Njemačkoj ili Kanadi. Kada dođe dan kada će političari shvatiti da sve te gluposti, prepucavanja ne čine ništa dobro, taj dan će biti dan kada će biti moguće promjene u ovoj zemlji."

Napisano je 4000 stranica kurikularne reforme koje su trebale mijenjati sustav obrazovanja. Što se događa s tim?

"Negdje 1457 dana je prošlo otkad sam osobno rekao da bi se ta reforma trebala zvati Cjelovita kurikularna reforma, a 457 dana je prošlo otkad je zadnja točka napisana na tim dokumentima. No od tada se ništa ne događa upravo radi političkih prepucavanja, radi toga što je politika odlučila stvar uzeti u svoje ruke od struke. Odlučila je zatrovati taj proces. Ako se pokaže da postoji dovoljno mudrosti, strpljenja i vremena da se takav proces istrpi, duboko vjerujem da je ta reforma moguća. I dat ću potporu svakome tko želi provesti reformu do kraja."

Je li dobro da premijer vodi Povjerenstvo za provedbu reforme?

"Premijer će voditi Posebno stručno povjerenstvo koje nema pod sobom samo reformu već i znanost, tehnologiju, visoko obrazovanje... Međutim, po meni ni na tom mjestu nije primjeren kao takav. Postoji ministrica obrazovanja, ljudi od povjerenja. Možda je to dobro rješenje, ukoliko će se procesi pokrenuti."

Hoće li ministrica Blaženka Divjak dozvoliti da se na tome skuplja prašina ili je ona osoba koja može pokrenuti stvari s mjesta?

"Poznajem je kao vrijednog radnika i kao iskrenu osobu i po tim karakteristikama zaslužuje biti ministrica. Hoće li uspjeti u svom naumu, ne ovisi samo o njoj. Politička arena je prljava arena. Ako postoji prljavija riječ u ovoj zemlji od politike, ja ne znam koja bi to bila. Ako će uspjeti plivati u tome, onda će imati neke uspjehe."

Uvođenje informatike kao obaveznog predmeta je odluka s kojom su svi oduševljeni. Koliki je to dio reforme?

"Uvođenje obvezne informatike osobno podržavam. Ono što smo mi uradili je kurikulum od prvog razreda osnovne škole do kraja srednje škole. Duboko vjerujem da će se u tome uspjeti. No to nije Cjelovita kurikularna reforma. Cjelovita kurikularna reforma je reforma svih dijelova odgoja i obrazovanja. Nije reforma samo onoga što se uči, nego kako se uči i poučava te kako se vrednuje, ocjenjuje i izvještava. Za to je potrebno veliko strpljenje. To vam nije igračka za dnevne političke svrhe, fraza koja će jeftino biti potrošena od političara, bili oni premijeri, predsjednici ili ministri. To je sofisticiran mehanizam koji zahtijeva strpljenje."

Kakav je odnos satnice i gradiva koje sada imamo u našim školama?

"Trenutna satnica koju hrvatski učenici imaju nije toliko opterećujuća u osnovnoj školi, a u srednjoj škola ona doseže nevjerojatne razmjere. Većina ljudi ne radi efektivno osam sati. Očekivati od djece da sjede u klupi osam sati je nerealno očekivanje. To je čak i razvojno štetno. Kada bi Hrvatska krenula k tome da ima cjelodnevnu nastavu koja bi bila takva da uključuje i odmor i različite druge aktivnosti, onda bi to imalo smisla. Je li gradivo koje se uči preobimno? Jest. Ne samo da je preobimno, ono je, da tako kažem, idiotsko. To je ideja da se sve znanosti koje postoje utrpaju u školu, ne uvažavajući razvojnu dob djeteta i uvjete u kojima nastavnici rade."