BROJNI svjetski mediji poput BBC-ja prenijeli su u ponedjeljak istraživanje Borisa Jokića i njegovog suradnika Josipa Šabića koje je pokazalo da osnovna škola koju dijete pohađa nema gotovo nikakav utjecaj na njihovu želju za napredovanjem u visokom obrazovanju.

Mnogo važniji čimbenici od škole su roditeljske aspiracije, akademska podrška majke i radni stol.

Jokić i psiholog Šabić nastojali su otkriti glavne čimbenike koji utječu na namjeru učenika da nastave visoko obrazovanje nakon završetka osnovne škole.

Pisaći stol i ocjene važniji od odabira škole

Istraživanje je objavljeno u časopisu Educational Studies, a prva je longitudinalna studija na tu temu u svijetu provedena kroz četiri godine. U nju je bilo uključeno više od 2.500 učenika viših razreda i 120 obitelji, a ona se i dalje nastavlja.

Kako bi saznali dječje aspiracije, autori su zamolili učenike iz 23 zagrebačke osnovne škole da ispune tri odvojena upitnika tijekom posljednje dvije godine u osnovnoj školi. U upitnicima su ih pitali žele li nastaviti s visokim obrazovanjem, kao i neka druga pitanja o školi, o roditeljima i obiteljskom životu. Među ostalim, pitali su ih i o aspiracijama roditelja, o razini akademske potpore koju su dobili od svakog od roditelja, o tome imaju li vlastitu sobu, računalo i stol te uživaju li u školi.

Istraživači su također prikupili podatke o školskim ocjenama učenika, kao i o veličini svake škole i njenih razreda, o prosjeku ocjena za svaku školu i cijenama nekretnina na području oko svake škole, što im je bilo mjerilo socioekonomskog statusa. Konačno, proveli su statističke analize tih odgovora kako bi utvrdili koji su čimbenici bili najviše povezani sa željom za nastavkom visokog obrazovanja.

Analize su pokazale da nijedan faktor na razini škole, uključujući veličinu škole i razreda, prosjek ocjena škole i cijene nekretnina oko nje, nije utjecao na želju za nastavkom visokog obrazovanja.

Nasuprot tome, nekoliko faktora povezanih s roditeljskim i kućnim životom, poput roditeljskih obrazovnih težnji, majčinske akademske podrške i radnih uvjeta poput vlastitog stola, imalo je utjecaja. Važan čimbenik također je i spol. Naime, pokazalo se da će djevojke češće željeti nastaviti s visokim obrazovanjem nego mladići.

Mada čimbenici povezani sa školom nisu imali gotovo nikakvog utjecaja, školski uspjeh je imao. Naime, visoke ocjene bile su snažan prediktor želje učenika da nastavi s visokim obrazovanjem, a važan faktor bilo je i uživanje u školi.

Hrvatski sustav je egalitaran poput skandinavskog

Ovo je prva studija koja je istražila utjecaj tako velikog broja faktora na želju za napredovanjem u visokom obrazovanju. Iako se fokusirala na učenike u Hrvatskoj, Šabić i Jokić smatraju da bi se njihova otkrića mogla primijeniti i na druge slične obrazovne sustave.

„Radi se o rezultatima longitudinalnog istraživanja u kojem smo pratili i nastavljamo pratiti učenike u zagrebačkim školama“, rekao je za Index Jokić.

„Rezultati pokazuju da na visokoškolske aspiracije učenika puno veći utjecaj imaju elementi roditeljskog okruženja nego školska okruženja. Štoviše, rezultati pokazuju da najveći utjecaj na visokoškolske aspiracije imaju ocjene, potom njihov pozitivan osjećaj vezan uz škole, ali i očekivanja roditelja vezana uz visoko obrazovanje. Ovaj rezultat izrazito je pozitivan za hrvatsko obrazovanje jer pokazuje da pohađanje određene škole ne produbljuje socijalne razlike te da ne čini razliku u željama i aspiracijama. Osnovni razlog za to je upis škola na temelju njihove lokacije, odnosno činjenica da se u Hrvatskoj za razliku od nekih zapadnoeuropskih zemalja još uvijek inzistira na tome da u školama skupine i razrede čine učenici različitog društveno-ekonomskog statusa. Na toj činjenici bi trebalo inzistirati i dalje, a obrazovna politika bi trebala puno više pažnje posvetiti radu s roditeljima i radu na objašnjavanju važnosti realističnih, ali i visokih aspiracija za njihovu djecu“, tumači Jokić.

Šabić kaže da hrvatske škole, premda se to ne čini uvijek tako, po svojoj upisnoj politici i svojim strukturnim karakteristikama najviše sliče skandinavskim školama.

„One još uvijek zadržavaju elemente socijalne jednakosti u obrazovanju. U nekim zemljama poput Velike Britanije tome nije tako što za posljedicu ima veliko raslojavanje u obrazovanju i vrlo raznolike obrazovne aspiracije. To za ishod ima da su određena područja gradova i država segregirana i po obrazovanju“, kaže Šabić.

Naš psiholog ističe da je nova studija pokazala da će učenici koji imaju slične individualne karakteristike, ali pohađaju različite škole, vjerojatno imati slične težnje za visokim obrazovanjem.

„Drugi važan nalaz je da roditelji mogu utjecati na djetetove težnje izražavanjem svojih očekivanja te pružanjem osnovnih uvjeta za ispunjavanje domaćih zadaća i učenja, poput radnog stola“, kaže Šabić.

Ovo potvrđuje da svijet može zanimati naša znanost, ako je dobra

Jokić smatra da to što su studiju prenijeli brojni svjetski mediji jasno pokazuje da društvene i humanističke znanosti mogu itekako biti interesantne za cijeli svijet.

To je protivno tvrdnjama brojnih naših znanstvenika koji manjak svojih radova i svoju svjetsku nevidljivost često opravdavaju nedostatkom interesa svijeta za zbivanja u Hrvatskoj.

„Našu studiju prenijeli su brojni britanski mediji, ali i mediji izvan Europe, poput azijskih. To ne čudi jer je pitanje obrazovnih aspiracija međunarodno relevantno pitanje s kojim se susreće gotovo svaka država i svaki obrazovni sustav. Međunarodna objava ovih rezultata je važna jer pokazuje da i u društvenim i humanističkim znanostima u Hrvatskoj postoji mogućnost za relevantna istraživanja i mogućnost konkuriranja na međunarodnoj znanstvenoj sceni“, poručio je Jokić.