30 GODINA OD PADA ZIDA

Kad je pao Zid, bili su sovjetska sirotinja. Danas brutalno zaostajemo za njima

Kad je pao Zid, bili su sovjetska sirotinja. Danas brutalno zaostajemo za njima
Foto: EPA

PROŠLO je trideset godina od pada Berlinskog zida koji je označio pad komunizma u Europi, a u tom su razdoblju neke zemlje koje su do 1989. bile pod sovjetskom čizmom doživjele nevjerojatnu transformaciju. S druge strane, Hrvatska, koja jest bila u socijalističkom sustavu, ali ne i pod kontrolom SSSR-a, napredovala je - mizerno.

Češka, Slovačka i Poljska danas su teško usporedive s onim što su bile nekad, izdigle su se iz siromaštva i transformirale u moderne, snažne ekonomije. Hrvatska, za koju se činilo da je u znatno boljoj poziciji jer je ipak imala veći stupanj sloboda, u toj se tranziciji negdje pogubila te je, kada se pogledaju podaci Maddison Projecta, ostala gotovo tapkati na mjestu.

Usporedba BDP-a po stanovniku 1989. i 2016. godine



Poljska je "nova Njemačka"

Jedna od zvijezda tranzicije jest Poljska. Nakon pada Berlinskog zida državno kontroliranu ekonomiju zamijenila je tržišna i njezin BDP porastao je od tada za više od 120 posto. Od 1992. ima neprekidan rast koji nije prekinut čak ni u posljednjoj globalnoj krizi, kada su i najjače svjetske ekonomije potonule u recesiju, te je mnogi danas promatraju kao "novu Njemačku", budućeg pokretača europske ekonomije.

Tranzicija, kao i u drugim sličnim zemljama, nije išla glatko i bezbolno jer je prelazak na tržišnu ekonomiju i konkurenciju pokazao da su dio tvrtki i neki cijeli sektori neodrživi. No vrlo brzo, samo nekoliko godina nakon promjene načina funkcioniranja ekonomije i privatizacije, krenuo je nezaustavljivi rast koji traje još i danas.

Desetljećima su bili u zapećku, sad su novi "motor" Europe

Poljake kriza nije zaustavila, bili su jedina zemlja EU-a koja je izbjegla recesiju te su i dalje imali prosječne stope rasta od oko tri posto. Zemlja koja je desetljećima bila u zapećku sada je na putu da postane novi "motor" Europe.

Danas je Poljska među 10 najvećih ekonomija Europe, prije svega zahvaljujući snažnom privatnom sektoru. Tržišne reforme dovele su privatni sektor u dominantan položaj i on sada ima 80-postotni udio u izvozu i zapošljavanju u bruto dodanoj vrijednosti. Zbog toga je privatni sektor mogao apsorbirati višak zaposlenih u manje produktivnim područjima javnog sektora i imao je važnu ulogu u stabilizaciji ekonomije i društva pri provođenju reformi.

Češka i Slovačka se mirno razdvojile i postale ekonomske sile

Nekad siromašna Slovačka, koja je prije četvrt stoljeća stekla neovisnost u mirnom razvodu s Češkom, danas je ekonomski itekako uspješna zemlja.

Bila je u lošijoj početnoj poziciji u odnosu na Češku jer joj se ekonomija bazirala na teškoj industriji, za koju je prije pada komunizma glavno tržište bio SSSR, dok na zapadu njezini proizvodi nisu imali šanse.

Usprkos lošoj početnoj poziciji i početnom zaostajanju, 1998. pokrenula je reforme koje su je usmjerile ka tržišnoj ekonomiji, što je dovelo do iskorištavanja potencijala koje je imala - kvalificirane i tada jeftine radne snage te dobrog geografskog položaja u središtu Europe.

To su iskoristili za privlačenje stranih investitora, poglavito autoindustrije. Danas su tamo pogoni brojnih multinacionalnih kompanija poput KIA-e, Hyundaija, PSA, Volkswagena, Mercedes-Benza, US Steela, Lenova itd...

Bratislava je među 10 najbogatijih regija EU-a

O ogromnom napretku koji je ta zemlja postigla od pada komunizma svjedoči i podatak da je Bratislava, glavni grad Slovačke, među 10 najbogatijih regija Europske unije. 

Češka je također jedna od najuspješnijih tranzicijskih priča Europe. Nakon pada komunizma i raspada Čehoslovačke Češka je uspjela zauzeti smjer prema tržišnoj ekonomiji, provesti privatizaciju i revitalizirati industriju po kojoj je bila poznata i prije Drugog svjetskog rata.

Krajem 80-ih godina Željezna zavjesa se diže i, tada još Čehoslovačka, ponovno se okreće tržišnoj ekonomiji. Ni kod njih tranzicija iz planske u tržišnu ekonomiju nije prošla bezbolno. Kako je izvoz dobrim dijelom bio vezan za SSSR, došlo je do gubitka tržišta za pojedine industrijske sektore - pogotovo za rudarstvo. Neka područja pogodila je visoka nezaposlenost, no to je bila cijena tranzicije.

Mnogima danas nevjerojatno zvuči podatak da je Prag, glavni grad Češke, među 10 najbogatijih regija Europske unije. BDP po stanovniku Praga, prema paritetu kupovne moći, preko 80 posto je veći od prosjeka Europske unije te je iznad, recimo, Salzburga i Beča. Češka ima i vrlo nisku nezaposlenost, oko dva posto, što je najniža stopa u EU. Imaju manje nezaposlenih od Njemačke, Austrije i sličnih zemalja koje su poznate po niskoj nezaposlenosti i manjku radne snage.

Hrvatska u začaranom krugu propadanja

Hrvatska se u toj tranzicijskoj priči pogubila. Nakon osamostaljenja nikada zapravo i nije profunkcionirala kao država, s neovisnim pravosuđem, efikasnom administracijom, prihvatljivom visinom poreza, a to je bitno svima onima koji žele raditi, stvarati i živjeti u normalnom okruženju. Previše se očekivalo od iskorištavanja rentne pozicije, odnosno turizma, koji je istisnuo sve ostale sektore i dogurao do 20 posto BDP-a.

Zbog nefunkcionirajuće administracije koja se pretvorila u priliku za uhljebljivanje, umjesto u servis onima koji stvaraju, i pravosuđa u kojem procesi znaju potrajati desetljećima i u koje ljudi nemaju povjerenja, izbjegavaju nas ulagači, a ljudi bježe u uređenije zemlje.

Upravo iseljavanje dodatno nagriza perspektivu ekonomije i cijelog sustava tako da se Hrvatska, umjesto da zbraja uspjehe, našla u začaranom krugu propadanja.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara