Kako bi se deklarirao Isus?
Foto: myconfinedspace.com
KADA u ovim teškim vremenima pročitate još jednu u predugom nizu vijesti o suludoj rastrošnosti domaćih svećenika, počinjete osjećati jak nalet vjerskih osjećaja. Nisu to pozitivni nagoni, ali iz nekog razloga neopisivo želite vjerovati. Čak i ako ste najzagriženiji ateist koji koluta očima svaki puta kada ga netko pozdravi s "bog", želite da sve one priče o Drugom dolasku Isusa budu istinite. Ako zbog ničeg drugog onda zbog toga jer iskreno želite vidjeti Njegovu facu kada se na hrvatsko tlo spusti u balonu svjetlosti i vidi što su ovi halapljivi bolesnici nagomilali u njegovo ime.
Možete se okladiti da bi se i sam Isus Krist, glavom, bradom i sandalama, u popisu stanovništva deklarirao kao "sumnjičavi Jedi" ili "neodlučan" jer nije moguće da ovi ljudi vjeruju u istu stvar. Doduše, popisivači bi ga unatoč svemu vjerojatno upisali kao "grkokatolika".
Glasnije, Isuse, glasnije!
Budite sigurni da bi našao nekoliko svjedoka i istog trena odjurio kod javnog bilježnika da pred ocem, narodom i službenim organom povuče sve ono što je nekad davno mrmorio na gori jer ako su ove spodobe iz njegove tirade o "plaći na nebesima" izvukli "blago onima što na tuđoj grbači žive jer njihovi su ključevi od auta", vjerojatno nije bio dovoljno jasan pa bi cijeli taj govor trebalo revidirati i provjeriti postoje li nejasni dijelovi iz kojih možete izvući nešto o mahnitom gomilanju. Poslovično tolerantni Isus sigurno će pretpostaviti da su oni iz zadnjih redova pogrešno skopčali. Nije bilo razglasa, a znate da uvijek postoje nekulturni idioti koji ne znaju začepiti kad drugi pričaju. Možda su se domaći "high rolleri" uhvatili za dio o "progonjenima zbog pravednosti" pa se osjećaju progonjenima i smatraju da zaslužuju Kraljevstvo nebesko i to baš sad, u ovom trenutku.
Znate kako to ide. Ujutro se probudite, skuhate kavu, sjednete za računalo, malo pročačkate po portalima i vidite da vas ljudi prozivaju zbog apsolutno svega što ste učinili. Ne možete više ni velebnu palaču od poludragog kamena izgraditi, a da vas neki novinar/vjernik/kolega svećenik/bilo tko s trunkom srama ne prozove zbog rasipništva. I naravno da se u tom trenutku osjećate prozvanim od nezahvalnika koji zaboravljaju sve ono što ste, doduše samo riječju i mišlju, ali ne i djelom, činili za potlačene, siromašne i gladne. Pa niste vi krivi zato jer možete. Ako ne krivite psa zbog toga jer liže vlastita jaja, nećete kriviti ni biskupa zbog toga jer vozi aute od pedesetak tisuća eura i gradi sulude građevine novcem naroda koji gladuje. Ima se, može se, dopušteno je i nitko se previše ne buni. U čemu je onda problem?
Pohlepa je dobra
U tom stanju sveopće progonjenosti koja vas iznutra izjeda i unosi nemir, osjećate se loše i tada vas mogu utješiti samo mudre riječi Isusove. I kupnja dobrog auta. I vožnjica panoramskim liftom. I izgradnja saune na vrhu kule od slonovače. A zašto odmah ne skoknuti i do novootvorenog trgovačkog lanca, posvetiti to leglo neutažive proždrljivosti i rasipništva i usput bocnuti buteljicu dobrog vina. Da se ima kad odete u goste ekipi u Sisku jer čuli ste da uskoro otvaraju biskupski dvor na četiri floora. Čovječe, na tri kata luksuzni apartmani, u podrumu roka house, a na otvorenje dolazi Niki Belucci i ekipa iz cijele Hrvatske. Svi. Su. Gore!
No, kad vas narajcanost na najbolji party u biskupiji napusti, vraća se ta prokleta progonjenost, a u sjećanje brzo navire njegov nezaboravni govor na gori. Posebno dio u kojem kaže: "Uzmi sve što ti život pruža". Naravno da taj konkretan dio ne postoji, ali ako ste si dopustili sve ostalo, zašto ne bi i malo slobode u tumačenju.
Da ne znamo bolje, mislili bi da razmetljivci ne čitaju Bibliju već ideje izvlače iz "Wall Streeta" Olivera Stonea, a svoju životnu filozofiju baziraju na besmrtnom citatu Gordona Gekkoa: "Pohlepa je dobra".
Imamo Snorlaxa i Bulbasaura, ali Charizard je neodlučan
Dakle, ako u obzir uzmemo sve ono što znamo o Isusu i sve ono što već duže vremena znamo o onima koji su na njegovoj slavi izgradili uspješne karijere, bahato možemo pretpostaviti da bi svima nam omiljeni dugokosi borac za potlačene bio poprilično glasan u kritici Crkve koja ovako jeftinim metodama pokušava napumpati broj katolika ne bi li opravdala svoje posezanje u proračun. A čak i ako ovo posljednje nije točno i Crkva redove jača iz nekog drugog razloga, iskustvo nas je naučilo da ni taj misteriozni razlog vjerojatno nije motiviran časnim namjerama ili željom da bratu katoliku bude bolje.
Zašto se uopće čudimo? Znamo da su nepopravljivi megalomani i neće biti sretni sve dok posljednji stanovnik ove države prisilno ne prizna da je "njihov".
Čovjeka je strah i pomisliti što smutljivci smjeraju ako im cilj nije oguliti proračun. Možda je riječ o nekoj bolesnoj vatikanskoj igri pa će Bozanić kroz mjesec dana sav zapuhan dojuriti do Pape i slavodobitno poviknuti: "88 posto! A? Što kažeš?". Papa će se nasmijati, zaklimati glavom i samo mu mirno reći: "Boki, znaš da nisi pobijedio ako nemaš 100 posto. Moraš skupit sve! Po-ke-mon!".
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati