IRAN je priznao da isporučuje bespilotne letjelice Rusiji, a ministar vanjskih poslova Hossein Amir-Abdollahian izjavio je da je Islamska Republika Moskvi dostavila ograničen broj bespilotnih letjelica prije rata u Ukrajini, izvijestila je državna novinska agencija IRNA. Međutim, šef diplomacije zanijekao je da je Iran nakon početka rata krajem veljače slao oružje ili projektile.

Ukrajinske i zapadne obavještajne službe tvrde da su prve isporuke iranskog oružja Rusiji krenule mjesecima nakon početka ruske invazije na Ukrajinu. Ukrajinski službeni internetski portal Sprotiv objavio je veliki članak kako Iran doprema oružje Rusiji, pritom otkrivši neke činjenice koje do sada nisu bile javno poznate.

Sustav dopreme složeniji nego što se misli

Sprotiv u tekstu tvrdi da je sustav dopreme iranskog oružja Rusiji znatno složeniji nego što se misli. Tvrde da su uz Iran i Rusiju u proces uključeni Sirija, Tadžikistan i Bjelorusija, iako za to ne navodi dokaze.

Sprotiv kao najvjerojatniji način dopreme iranskog oružja iz Sirije u Rusiju navodi brodove koji iz luke Sevastopolj u sirijsku luku Tartus dopremaju stotine tisuća tona žitarica ukradenih iz ukrajinskih silosa.

Ukrajinci sumnjaju da ti brodovi u povratku iz Tartusa prevoze iransko oružje. Posebno ih brine da će tom rutom iz Sirije u Rusiju stići balistički projektili Zolfaghar (dometa 700 km) koje je Iranska revolucionarna garda već prije dopremila u Siriju. Doduše, Iranci su ih prvotno namijenili za gađanje ciljeva u Izraelu, no sada bi ih mogli isporučiti u Rusiju, barem tako tvrde Ukrajinci.

Teoretski je to moguće, ali nije baš vjerojatno. Iranci su se podosta namučili da sigurno dopreme Zolfaghar projektile u Siriju i sakriju ih od mogućih izraelskih zračnih udara. Stoga nije odveć izgledno da će ih nakon svega prebaciti u Rusiji. Tim prije jer postoje puno lakši i sigurniji pravci da ih iz Irana isporuče u Rusiju.

Sprotiv tvrdi i da su Iranci u Siriji napravili pogone za proizvodnju bespilotnih letjelica, prije svega dronova-kamikaza. Te da će ih brodovima dopremiti Rusima. I to je teoretski moguće, iako nije baš vjerojatno iz spomenutih razloga.

Iran je u Tadžikistanu pokrenuo proizvodnju bespilotnih letjelica Ababil-2 koje se mogu upotrijebiti i kao dronovi-kamikaze. The Diplomat u tekstu objavljenom 1. studenoga tvrdi da ove letjelice za sada nisu viđene u Ukrajini. No to ne znači da iz Tadžikistana u Rusiju ne stižu dijelovi i sustavi neophodni za proizvodnju bespilotnih letjelica.

Treća i najizglednija država koja Rusiji pomaže u proizvodnji bespilotnih letjelica po Sprotivu je Bjelorusija. Bjelorusija ima veliku i relativno dobro razvijenu vojnu industriju koja može proizvoditi komponente za ne baš odveć tehnološki napredne iranske bespilotne letjelice. Sprotiv priznaje da za sada nema konkretnih dokaza da se to i dogodilo.

Doprema zrakom i vodom

Činjenica je da iranski dronovi-kamikaze stižu u Rusiju te da ih Rusi svakodnevno koriste u Ukrajini. Ukrajinski portal tvrdi da je daleko najveći broj iranskih dronova u Rusiju stigao zračnim prijevozom.

Zanimljivo je da Ukrajinci tvrde da su sve isporuke obavljene isključivo preko iranskih prijevoznika te da ruski ne sudjeluju u tome. Kao tvrtke koje sudjeluju u isporukama Sprotiv navodi Iran Air, Mahan Air, Pouya Air i Saha Airlines.

Iran Air je iranska državna kompanija pod izravnim nadzorom ministarstva za infrastrukturu. Pouya Air je zrakoplovna tvrtka Iranske revolucionarne garde, a Saha Airlines iranskog ratnog zrakoplovstva. Jedina „privatna” tvrtka je Mahan Air, čiji je službeni osnivač Nonprofit Institute of Molal Movakhedin (Molal Movakhedin je bivši potpredsjednik Irana).

Avionima je lako prebaciti komponente bespilotnih letjelica. Međutim, znatno je teže transportirati velike lansere koji se nalaze na kamionima. Oni se, po ukrajinskim tvrdnjama, transportiraju brodovima preko najvećeg jezera na svijetu, Kaspijskog jezera.

Transport se navodno obavlja brodovima tvrtke Iranian Industrial Company koja je pod nadzorom Iranske revolucionarne garde. Brodovi isplovljavaju iz luke Bandar Anzali i uplovljavaju u luke Astrahan i Mahačkala.

Ovom će rutom morati proći i iranski balistički projektili Zolfaghar i Fateh-110 jer se zbog njihove veličine teško mogu transportirati zrakom. Naročito njihovi lanseri koji su smješteni na velikim kamionima.

Ubojiti dronovi

Ukrajinski izvori navode da su do sada iz Irana u Rusiju, pa potom na ukrajinsko bojište stigle bespilotne letjelice Mohajer, Arash-1 i Arash-2, Shahed-131 i Shahed-136.

Od svih njih do sada se najrazornijim pokazao Shahed-136. Najvjerojatnije zato što su njih Iranci najviše isporučili te ih Rusi najčešće koriste. Ukrajinci tvrde da će samo tijekom studenoga iz Irana u Rusiju doći najmanje 200 Shahed-136. S obzirom na to da su iranski proizvodni kapaciteti procijenjeni na 150 primjeraka mjesečno, očigledno je da Iranci prazne svoja skladišta da bi namirili ruske narudžbe.

Moguće je da i su Iranci u međuvremenu zbog ruskih narudžbi povećali proizvodne kapacitete. Shahed-136 potpuno se zasniva na kineskim tehnologijama te na njegovu proizvodnju ne utječu od SAD-a nametnute sankcije Iranu.

Shahed-136 baziran je na letećoj meti TD-2000 kineske tvrtke Beijing MicroPilot UAV Control Systems Co. (BMP). Da bi TD-2000 prilagodili borbenoj upotrebi, Iranci su ga povećali kako bi u nosu dobili mjesto za bojnu glavu od 50 kilograma. Povećanje mase Iranci su kompenzirali tako da su umjesto motora MD275 od 20 konjskih snaga s TD-2000 ugradili motor MD550 od 50 konjskih snaga.

Oba su motora proizvod BMP-a, iako je MD550 zapravo njemački motor Limbach L550E koji je razvijen za pokretanje mopeda i skutera. Zbog toga ne čude ukrajinske tvrdnje da Shahed-136 zvuči kao motocikl. Jedini ruski dodatak na Shahed-136 je satelitski sustav navođenja GLONASS.

Njegovom ugradnjom omogućeno je da Shahed-136/Geran-2 mijenjaju putanju tijekom leta te izbjegavaju ukrajinske protuzračne sustave. Izvorno Shaded-136 je razvijen kao kamikaza-dron namijenjen otkrivanju i uništavanju radara protuzračnih sustava, no u izvedenici Geran-2 to je jednostavan krstareći projektil čija je cijena od 10 dp 20 tisuća dolara.