KORONAVIRUS

Kako je Capak u jednoj rečenici priznao zašto mise mogu, a kazališta ne mogu

Kako je Capak u jednoj rečenici priznao zašto mise mogu, a kazališta ne mogu
Foto: Index/Pool

JEDAN OD ČETVERO glavnih glumaca načas je ispao iz uloge u predstavi koju svakodnevno igra već dva mjeseca i blebnuo prvo što mu padne na pamet. Kako to obično biva kada ljudi blebnu, i ovaj je glumac blebnuo istinu.

Zaboravio propisani tekst

"Prioritete su određivali ministri i vlada", priznao je Krunoslav Capak koji od ožujka pred zahtjevnom publikom igra prvoga među epidemiolozima. Kada je shvatio da je nakratko zaboravio propisani tekst koji uvijek i u svim prilikama glasi "hvala na pitanju, odluke donosi struka i ostanite doma", Capak je brzo dometnuo: "Predstava se može organizirati pod epidemiološkim mjerama, ali napravit ćemo okvir po kojem se može odigrati."

Vjernici smiju na predstave

Zbrljao je tako u dvije rečenice i ministre, i vladu, i Stožer, i epidemiologe i njihove im mjere. Zbrljao i zabrljao, a trebao je samo odgovoriti na jednostavno pitanje: "Zašto publika može u crkve, a vjernici ne smiju u kazališta?" Ili je ipak bilo obrnuto, nije sad važno, bitno je da se u crkve na predstavu smije, a u kazališta na predstavu ne smije. Tako su, naime, uokvirili epidemiolozi kada je vlada odredila prioritete. 

Jezerinčev parfem od abortirane djece je OK, Shakespeare je zarazan

Tako smo dobili epidemiološki okvir u kojem svećenici mogu vjernicima u ruke dati kornetić koji su ispekle časne sestre, a pastva trpati u usta beskvasno tijelo Kristovo ili ordinarij Jezerinac mrtav-hladan izvaliti da se od mesa abortirane djece rade najskuplji parfemi, a glumci iz Gavelle se ne smiju približiti ni na tri pljucometa svojoj publici bez obzira igrao Franjo Dijak Melkiora ili Ozren Grabarić ukočene ruke vikao "Konja, Konja! Kraljevstvo za konja!"

Tri magična slova

Razlika između crkvenih predstava i kazališnih prikazanja u epidemiološkom je smislu - stvar vjere. Crkvena publika vjeruje da Krunoslav Capak pojma nema da će uskoro izbori i da je njemu kao sramežljivom članu stožerne državotvorne stranke u Hrvata važno da se biračima iz dana u dan, zornicom i večernjicom, od nedjelje do nedjelje, tuvi u glavu da ima i gorih stvari od koronavirusa i da onoga tko ne zaokruži tri magična slova HDZ na biračkom listiću čekaju muke paklene.

Da se takve predstave daju u kazalištima, da recimo riječki HNK daje "Male noćne razgovore" iz pera Tihomira Dujmovića ili da se po tekstu istoga autora Robert Kurbaša pita "Tko je ubio Zvonka Bušića" (spoiler alert – Zvonko Bušić je ubio Zvonka Bušića op. aut.) i kazališta bi mogla otvoriti svoja vrata, studenti i studentice u lošim odijelima drapati karte, a publika glasno aplaudirati. 

Glasaj za HDZ ili ostani doma

U kazalištima se, naime, ponekad i zviždi. Tu i tamo se nesnosno dosadna predstava napušta usprkos svim malograđanskim obzirima, glumci tu i tamu čuju čak i BU! ili još gore – mlaki aplauz kojim im se intonacijom i ritmom daje do znanja da su promašili profesiju. U crkvama toga nema.

Koliko god propovijed bila dosadna, odsluša je se do kraja, ni najstariji ne pamte da je netko bacio rajčicu na nenadahnutog svećenika, zazviždao na lapsus u Evanđelju po Mateju ili da je, čekajte da izračunam 365 puta 2000, sedamstotridesettisućita repriza popodnevne mise dobila lošu kritiku u novinama.

Tamošnji je igrokaz doveden do savršenstva pa publika kleči, ustaje, sklapa dlanove, plazi jezike, jede tijelo, pije krv i pruža si međusobno ruke kada im glavni glumac kaže: "Idite u miru." Na birališta zaokružiti HDZ, a ako nećeš - ostani doma. Tako je prioritete odredila vlada, a Capak dao epidemiološki okvir.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara