Kako je Mislav Kolakušić postao treća politička snaga u zemlji?
PREMA najnovijem redovitom mjesečnom istraživanju CRO Demoskop, Mislav Kolakušić je postao treća politička sila u Hrvatskoj. HDZ ima 26,5 posto podrške ispitanika, SDP je na drugom mjestu s 20,4 posto, dok je bivši sudac Kolakušić na trećem mjestu sa 7 posto.
Munjeviti Kolakušićev uspon još bolje ilustriraju rezultati CRO Demoskopa kada je riječ o predsjedničkim izborima koji se održavaju krajem godine. Tu Kolakušić dobiva 13,1 posto podrške. Treba još podsjetiti i na rezultate nedavnih izbora za Europski parlament, na kojima je Kolakušić dobio 7,8 posto glasova i mandat u Bruxellesu, što ga je stavilo na četvrto mjesto, no na trećem je bila Koalicija Hrvatski suverenisti koja je okupljala niz stranaka i udruga s desnice, dok je Kolakušić ponudio vlastitu neovisnu listu na kojoj je on bio jedino poznato ime.
Trenutno smo, dakle, u situaciji da je Kolakušić treća snaga na hrvatskoj političkoj sceni, pa je red i da se zapitamo kako se to dogodilo.
Istaknuo se kritikom predstečajnih nagodbi
Kolakušić je u hrvatskoj javnosti postao poznat kao sudac Trgovačkog suda koji je žestoko kritizirao koncept predstečajnih nagodbi, čedo SDP-ovog ministra financija Slavka Linića. Hrvatsko je društvo obilježeno nezamjeranjem i šutnjom većine intelektualaca i sudaca, pa je Kolakušić predstavljao osvježavajući izuzetak, primjer čovjeka spremnog sukobiti se s vrhom piramide političke moći i to na argumentiran način, objašnjavajući sve moguće mane predstečajnih nagodbi. No, i tada se kod njega mogla primijetiti sklonost bombastičnim izjavama, pa je tvrdio da su predstečajne nagodbe “najveća pljačka u hrvatskoj povijesti”, što je zvučalo dobro ali nije bilo potkrijepljeno konkretnim brojkama. Također, predstečajne nagodbe za titulu “najveće pljačke u hrvatskoj povijesti” imaju žestoku konkurenciju u privatizaciji iz 1990-ih.
Pred kraj mandata vlade Zorana Milanovića Kolakušića se počelo spominjati kao ministra pravosuđa u vladi Tomislava Karamarka i Domoljubne koalicije, no izborni rezultati nisu omogućili realizaciju takve kombinacije o kojoj je Kolakušić mudro šutio.
Bio je miljenik medija, koje sada napada
Svoju žestoku kritiku vlasti nastavio je i kada je upravljanje Hrvatskom preuzela vlada Andreja Plenkovića, naročito se obrušavajući na Lex Agrokor, vjerojatno najsporniji zakon donesen u Hrvatskoj u ovom desetljeću. Kolakušić je opet briljirao, metodično objašnjavajući sve rupe i nelogičnosti u tom zakonu čiji je nominalni cilj bilo spašavanje Agrokora, a koji je u praksi postao temelj za to da se u tom “spašavanju” novčano okoriste njegovi autori.
Kolakušić je godinama rado davao intervjue i izjave u medijima, uključujući i Index, nije mu bilo mrsko javiti se novinarima na telefonski poziv, uspješno je gradio svoj javni profil. Sada su mu novinari postali glavni neprijatelji, u svakom intervjuu nakon europskih izbora se ponašao na rubu incidenta prema novinarima koji su postavljali logična pitanja o njegovim izjavama i stavovima, optuživao ih da lažu itd. Znakovit je taj preokret za 180 stupnjeva nakon samo jednog manje-više uspješnog rezultata na izborima; Kolakušić je odmah pokazao autoritarne, diktatorske tendencije.
Nekada je bio čovjek zakona, danas se predstavlja kao onaj koji bi zakone masovno ukidao
Zanimljivo je i da je kao političar u mnogočemu direktno suprotstavljen imidžu beskompromisnog suca i borca protiv korupcije koji je gradio godinama. Dok je kritizirao predstečajne nagodbe ili Lex Agrokor, Kolakušić se pozivao na konkretne odredbe zakona, objašnjavao zašto su problematične, sve je znao predstaviti kao logičan narativ koji mogu razumjeti i neupućeni laici.
Sada daje sulude izjave o tome kako će on biti i eurozastupnik i predsjednik RH i premijer i ministar policije i ministar pravosuđa, bezočno ignorirajući postojeće zakone, trodiobu vlasti i sve ostalo što odlikuje jedan demokratski sustav. Povrh toga, jako se uzruja kada ga se priupita kako bi sve to moglo biti zakonito, nudeći vrlo neuvjerljiva objašnjenja i primjere iz drugih zemalja koji ne preživljavaju činjeničnu provjeru.
No pitanje je koliko su sve te stvari koje skandaliziraju novinare relevantne za hrvatske glasače, naročito one koji sanjaju o politici koja se primarno vodi lupanjem šake o stol, koji sanjaju o “hrvatskom Orbanu” ili “hrvatskom Putinu”. Kolakušić se obraća baš njima, u međuvremenu zaobilazeći mainstream medije i koncentrirajući se na kombinaciju komuniciranja preko društvenim mreža i s ljudima uživo, u kojoj jako voli koristiti riječ “apsolutno”. Kolakušić je “apsolutno” postati predsjednik, pa će “apsolutno” u jednom danu ukinuti tisuće zakona, pa će “apsolutno” pohapsiti kriminalce i ukinuti korupciju, a način na koji tvrdi da će to uraditi vodi direktno u apsolutizam.
Nacionalizam je proglasio pozitivnim, o pobačaju bi raspisao referendum, pa ne čudi što ga analitičari sada svrstavaju u desne populiste. A desni populizam definitivno ima svoju publiku u Hrvatskoj.
Pogoduje mu raspad Živog zida
Sretna je prilika za Kolakušića i reality show raspad Živog zida, kojemu je već na europskim izborima preuzeo dio glasača, a nakon spektakularnog samouništenja bivših antisistemskih političkih zvijezda, njihovi fanovi novog mesiju najlakše mogu naći u Kolakušiću. Uostalom, mediji su već pisali da u svojoj udruzi Antikorupcija Kolakušić surađuje s ekipom koja se odvojila od Živog zida u jednom od prethodnih raskola te bizarne stranke.
Kolakušiću pogoduje i opća slabost hrvatskog političkog establishmenta, u koji je većina građana izgubila vjeru, pa se privlačnim može činiti i netko tko sve to želi razoriti i sve lopove pohapsiti mimo procedure i zakona.
Prokletstvo treće snage hrvatske političke scene
Zbog svega toga je Mislav Kolakušić danas treća politička snaga u Hrvatskoj. Ali sve to ujedno ne znači da će ikada postati druga ili čak prva snaga, a kamoli da će ostati treća. Treća snaga hrvatske političke scene dosad su bili i Laburisti, ORaH, Most, Živi zid itd., a sada ih više nema ili su u nestajanju.
Pred Kolakušićem je zato dosad najveći izazov - kako u svojem slučaju razbiti prokletstvo treće snage hrvatske politike koja dosad još nije nikoga odvela do vrha političke piramide u RH.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati