Kako je nastao znak za dolar i zašto ga se označava slovom "S"

Kako je nastao znak za dolar i zašto ga se označava slovom "S"
Ilustraciija: 123rf

Neodvojivi simbol „američkog sna“ i čitave robne razmjene i konzumerizma, a istovremeno obilježje svijetlih aspiracija, raširene pohlepe i nabujalog kapitalizma. Rado je korišten i u pop kulturi (sjetimo se Ke$he i njenih početaka ili brojnih majica s printom ovog logotipa). Salvador Dali je ovaj simbol pretvarao u brkove, a Andy Warhol ga je stavljao u okvire sa svilenom pozadinom, stvarajući tako djela koja su zatim dostizala vrijednost vrtoglavo visoke svote dolara.

Svoje mjesto ovaj simbol pronašao je i u svijetu emotikona kao lice sa znakom dolara umjesto usta i očiju. Ipak, usprkos sveprisutnosti, porijeklo znaka ove valute nije razjašnjeno, dok teorije o tome sežu od bohemskih novčića, preko Heraklovih stupova, sve do trgovaca iz kolonijalnog doba.

Dolarov blizanac, vrijedni cent, logično je predstavljen malim slovom „c“ kroz koje prolazi uspravna linija, ali za razliku od njega, u znaku za dolar nema slova „D“. Naprotiv, slovo kojim se obilježava dolar je slovo „S“ kroz koje vertikalno prolazi slovo „U“ samo bez donjeg zavijutka. I to je zapravo izazivalo najveću zabunu pri razumijevanju ovog simbola, budući da nije jasno je li namjera bila da ova slova predstavljaju inicijale „United States“ (Sjedinjene Američke Države).

U to vjeruje spisateljica i filozofkinja Ayn Rand. U jednom poglavlju romana iz 1957. godine „Pobunjeni Atlas“, jedan lik pita drugog o porijeklu znaka za dolar. Odgovor glasi: „Za dostignuća, uspjeh, čovjekovu kreativnu moć – i upravo iz tih razloga ovaj znak se koristi i kao obilježje nečasnosti. On predstavlja inicijale US.“

Ipak, izgleda da Rand nije bila u pravu, zato što je do 1776. godine Amerika bila poznata pod nazivom „Sjedinjene američke kolonije“, a postoje spekulacije da je znak za dolar bio u upotrebi i prije službenog uspostavljanja Sjedinjenih Američkih Država iste godine, navodi BBC.

Povijest britanske funte seže 1.200 godina unazad u vrijeme Rimskog carstva, kada se kao skraćenica koristila „libra pondo“, općeprihvaćena mjera za težinu u čitavom carstvu, koja se doslovno može prevesti kao „funta težine“.

U anglosaksonskoj Engleskoj, funta je postala novčana jedinica ekvivalentna težini funte srebra. U skladu s rimskim nazivom, Anglosaksonci su pozajmili znak i ukrasili slovo „L“. Kosa crta u znaku došla je godinama kasnije označavajući time da je u pitanju skraćenica, a ček u londonskom Muzeju Banke Engleske svjedoči da je znak za funtu bio u upotrebi od 1661. godine, iako je prošlo dosta vremena prije nego što je postao općeprihvaćen.

Izvori u srednjoj Europi?

Međutim, sam dolar ima dosta kraću povijest. U Kraljevini Bohemiji je tijekom 1520. godine započelo kovanje novca, a srebro za tu namjenu je vađeno u rudniku „Joachimsthal“, što u prijevodu s njemačkog znači „Joakimova dolina“. Nije teško zamisliti da je novac zahvaljujući mjestu nastanka zatim nazvan „joachimsthaler“, kasnije skraćeno na „thaler“, što postaje naziv koji se raširio svijetom, pa je i kod nas poznat kao talir. U nizozemskoj interpretaciji izgovara se „daler“, i u džepovima ranih imigranata prešao je Atlantik i potom postao „dollar“ u američkoj verziji engleskog jezika.

Usprkos relativno kratkoj povijesti ove valute, nema jasnog odgovora na pitanje odakle je znak za dolar potekao. Čini se kao da nije službeno dizajniran s obzirom na to da se izgled znaka mijenja – ponekad ima dvije vertikalne crte, ali najčešće samo jednu. Jedna od hipoteza je da „U“ i „S“ zapravo označavaju „units of silver“ (mjeru srebra).

Znak ima veze s Mojsijem?

Ipak, jedna od najezoteričnijih priča o porijeklu ovog znaka vraća nas u doba bohemijskog thalera, kovanice koja je na sebi imala gravuru zmije na kršćanskom križu. To je trebalo predstavljati priču o Mojsiju koji je nosio zmiju omotanu oko štapa u namjeri da njome liječi one koji su pretrpjeli ugriz. Znak za dolar, navodno, potječe odatle.

Još jedna verzija o porijeklu znaka uključuje i Heraklove stupove, naziv koji su skovali Grci iz antičkog doba kako bi njime opisali grebene na ulazu u Gibraltarski prolaz. Ovi stupovi našli su svoje mjesto i na španjolskom grbu, a tijekom 18. i 19. stoljeća pojavili su se na takozvanom „španjolskom dolaru“, preteči kasnijeg pesosa. Stupovi su bili uvijeni tako da su činili slovo „S“, te nije teško pronaći sličnost s kasnijim znakom za dolar.

Ipak, široko rasprostranjena i ujedno najprihvaćenija teorija do sada o porijeklu ovog znaka također uključuje španjolske novčiće. Naime, u vrijeme kolonija, trgovina između španjolskih i engleskih doseljenika na američkom tlu, bila je veoma živa i tadašnji pesos je bio službena valuta u Sjedinjenim Američkim Državama sve do 1857. godine. Povjesničari skreću pažnju da je oznaka za ovu valutu bila slovo „P“ obavijeno slovom „S“. Zatim, zahvaljujući rukopisu trgovaca iz tog doba, „P“ se spojilo sa „S“ i izgubilo gornji zavijutak, te se pretvorilo u vertikalnu liniju. Kako je španjolski dolar vrijedio koliko i kasnije američki dolar, nije teško zamisliti da je i sam znak preuzet sa španjolskog dolara.

Pomalo je ironično da simbol koji je u srži američkog identiteta zapravo ima korijene u nekoj drugoj državi. Ali neovisno o tome kako je simbol nastao, sam dolar je zasigurno čisto američko otkriće. Možda nije njegov samostalni tvorac, ali jedan Irac, Oliver Pollock, bogati trgovac i donator američke revolucije, ostao je u povijesnim knjigama zabilježen kao njegov tvorac.

Prvi tiskani primjerak valute sa znakom dolara izašao je iz tiskare u Philadelphiji 1790. godine i bio je djelo američkog domoljuba Archibalda Binnyja.

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara