Mladom mađarskom liječniku možemo zahvaliti za otkriće da je pranje ruku važno

Mladom mađarskom liječniku možemo zahvaliti za otkriće da je pranje ruku važno
Foto: pexels, Wikipedia

JEDNA od prvih linija obrane svakog pojedinca protiv širenja koronavirusa nema baš previše veze s tehnologijom - pranje ruku. Zapravo, tek je mađarski liječnik iz 19. stoljeća Ignaz Semmelweis, nakon opservacijskih studija, prvi počeo promovirati ideju o "higijeni ruku“ u medicinskim uvjetima, piše web stranica theconversation.com.

Jednostavan čin pranja ruku ključan je način sprječavanja širenja mikroba. Evo kako je Semmelweis, radeći na ginekološkom odjelu u Beču u 19. stoljeću, povezao prljave ruke i smrtonosne infekcije.

Prednosti čistoće, simbolične i stvarne

Povijest pranja ruku seže u davna vremena, kad je to uglavnom bila vjerska praksa. Stari zavjet, Talmud i Kur'an redom spominju pranje ruku u kontekstu obredne čistoće. Ritualno pranje ruku imalo je, čini se, neke implikacije po javno zdravlje. Tijekom epidemije kuge u 14. stoljeću, primjerice, europski židovi imali su znatno nižu stopu smrtnosti nego ostali. Istraživači vjeruju da je pranje ruku koje propisuje njihova vjera vjerojatno služilo kao zaštita tijekom epidemije, piše theconversation.com.

Pranje ruku u svrhu zdravstvene zaštite nije se pojavilo prije sredine 19. stoljeća, kad je mladi mađarski liječnik Ignaz Semmelweis proveo važnu opservacijsku studiju u Općoj bolnici u Beču.

Nakon što se razočarao studijem prava, Semmelweis je prešao na studij medicine te diplomirao na Sveučilištu u Beču 1844. godine. Budući da je diplomirao na prestižnoj instituciji, očekivao je da će moći odabrati posao. Prijavio se za mjesto na patologiji, pa potom i na općoj praksi, ali je odbijen na oba.

Potom se Semmelweis okrenuo ginekologiji, relativno novom području za liječnike, kojim su dotad dominirale primalje i koje je bilo manje prestižno pa je bilo lakše dobiti mjesto. Počeo je raditi na ginekološkom odjelu u Bečkoj bolnici 1. srpnja 1846. godine.

Glavni uzrok smrtnosti u rodilja u Europi u to vrijeme bila je postporođajna groznica, odnosno infekcija za koju se nije znalo da je uzrokuje bakterija streptokok, koja je ubijala žene nakon porođaja. Do 1823. godine, jedan posto žena umirao je pri porođaju u Bečkoj bolnici, ali nakon što se praksa promijenila i studenti medicine i ginekolozi su osim ostalih zahvata morali provoditi i obdukcije, stopa smrtnosti kod rodilja skočila je na 7,5 posto. Što se događalo?

Na kraju je bolnica otvorila još jedan ginekološki odjel, na kojem su radile samo primalje. Na starom odjelu ostao je raditi Semmelweis, zajedno s ostalim liječnicima i studentima medicine. Ubrzo je postalo očito da je na starom odjelu smrtnost puno viša nego na novom. Semmelweis je započeo istraživanje, nastavlja theconversation.com. Proučio je sve sličnosti i razlike između odjela. Jedina značajna razlika bila je u tome da su na prvom odjelu radili muškarci, a na drugom žene.

Ispiranje mikroba od mrtvih tijela

Treba imati na umu da se u to vrijeme smatralo da loši mirisi, mijazmi, prenose bolesti. Tek dva desetljeća kasnije došlo se do teorije o mikrobima koji prenose bolest. Semmelweis je otkrio o čemu se radi kod postporođajne groznice nakon smrti svog prijatelja i kolege patologa Jakoba Kolletschke. On je umro nakon što se ozlijedio skalpelom dok je provodio obdukciju na tijelu žene koja je umrla od postporođajne groznice. Njegova je obdukcija pokazala snažnu infekciju od postporođajne groznice.

"Opća sepsa nastala je zbog unosa čestica kadavera, pa onda i postporođajna groznica mora potjecati iz istog izvora... Činjenica je da se čestice s tih mrtvih tijela mogu naći na rukama studenata i liječnika“, zaključio je Semmelweis nakon obdukcije tijela svoga kolege.

Nijedna primalja nikad nije sudjelovala u obdukcijama i disekcijama. Studenti i liječnici redovito su provodili obdukcije i porođaje, a rijetko su u međuvremenu prali ruke. Rukavice se nisu koristile u bolnicama i kirurškim dvoranama sve do kraja 19. stoljeća, ističe theconversation.com.

Shvativši da otopina klorida uklanja mirise s predmeta, Semmelweis je na svom odjelu naredio obavezno pranje ruku. Počevši od svibnja 1847. godine, svatko je na ulazu na prvi odjel morao oprati ruke u posudi s otopinom klorida. Do kraja godine učestalost postporođajne groznice i stopa smrtnosti naglo su pali.

Nažalost, kao i u slučaju njegova suvremenika Johna Snowa, koji je otkrio da se kolera prenosi vodom, a ne mijazmom, Semmelweisov rad nije baš bio prihvaćen od svih. Šef ginekologije, koji se možda osjetio potisnutim zbog ovog otkrića, odbio je Semmelweisa postaviti na ginekološku kliniku. Semmelweisovo odbijanje da objavi svoj rad možda je pridonosilo njegovoj nesretnoj sudbini. Naposljetku je umro od ozljeda zadobivenih u bečkoj ustanovi za mentalno poremećene osobe, a njegova otkrića ostala su nepoznata široj javnosti.

Ponavljanje stare lekcije

Iako je Semmelweis počeo s higijenom ruku još u 19. stoljeću, to nije uvijek naišlo na dobar prijem. Medicina danas prepoznaje da su sapun i tekuća voda najbolji način za prevenciju, kontrolu i suzbijanje infekcije, ali ni obični ljudi, ni zdravstveni djelatnici i dalje ne slijede uvijek ove smjernice.

Čini se da pranje ruku iznova postaje popularno tijekom svake epidemije. Na primjer, tijekom epidemije SARS-a koja je započela u Bolnici Prince of Wales u Hong Kongu u ožujku 2003. godine, zdravstvene vlasti savjetovale su javnosti da pranje ruku može spriječiti širenje bolesti koju uzrokuje koronavirus. Nakon epidemije SARS-a, studenti medicine u bolnicama bolje su slijedili smjernice o pranju ruku, pokazala je jedna studija.

Moguće je da će trenutačna pandemija covida-19 promijeniti način na koji javnost razmišlja o higijeni ruku. Savjetnik Bijele kuće za koronavirus Anthony Fauci rekao je da obavezno pranje ruku mora ostati dijelom naše svakodnevne rutine i nakon pandemije.  

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara