PRIČA koju je iznio Nacional o prodaji Škorine Graševine se još nije ni rasplela, kada evo nove epizode - Nacional piše da je Kim Ann Škoro preko tvrtke Campus, čiji su osnivači ona i njen suprug, Domovinskom pokretu u prosincu 2020. prodala 1479 Škorinih CD-ova. Radi se, dodaju, o neprodanim zalihama iz 2015. godine s 10 božićnih pjesama, koji su stranci prodani za 23.99 kuna po komadu, uz 10 posto popusta, pa je ukupan iznos bio 31.993 kune.

Dakle, stranka je kupila ne samo šefovo vino već i njegove neprodane CD-ove. Da nije došlo do raspada u Domovinskom pokretu, javnost bi bila lišena ovih zanimljivih pikanterija o tome kako je predsjednik stranke prodao svojoj stranci zalihe firme čiji je vlasnik sa suprugom, i to zalihe u stilu u Americi i Kanadi čestih "garažnih prodaja". Znate ono kada pokupite po stanu i garaži sve što vam već godinama ne treba i izložite na prodaju u dvorištu za poneki dolar. Istina, kod Škore je to bila ne baš mala svota...

Sam Škoro je to pokušao objasniti u razgovoru za Večernji list, rekavši da to nije tražio on, već njegova stranka, i to prema dogovoru da se Domovinski pokret brendira njegovim imenom. >> Opširnije

Ne zaboravite - stranke se financiraju iz proračuna

Ne bi bilo ni problematično da politička stranka, premda i konzervativna, ide graditi svojevrstan kult ličnosti prodajući vino i CD-ove predsjednika stranke (nećemo sada o ukusima, no romantična večer uz Graševinu Škoro i Škorina Božićna izdanja meni djeluje kao neki uvod u horor), no problem je kada to radi organizacija koja se financira javnim novcem. Novcem poreznih obveznika. A stranke se upravo tako lijepim dijelom financiraju, izravno iz proračuna.

Podsjetimo se. Stranke i liste koje na izborima prijeđu određeni prag dobivaju novac za troškove promidžbe. Ali postoje još jedna, vrlo unosna sredstva, posebno ako ste u saboru. To su proračunska sredstva za rad stranaka, što su neki nazvali "porez na demokraciju". Naime, stranke i liste dobivaju određena sredstva temeljem same činjenice da imaju svoje zastupnike, odnosno vijećnike, i ta sredstva uopće nisu mala. Pogledajmo samo zadnju odluku nadležnog Saborskog odbora: "Za pojedinog zastupnika političkim strankama i nezavisnim zastupnicima raspoređuju se sredstva u iznosu od 99.570.27 kuna za razdoblje od 1. srpnja do 30. rujna 2021. godine, odnosno od 1. listopada do 31. prosinca 2021. godine, a za pojedinog zastupnika podzastupljenog spola iznos od 109.527.29 kuna." Dakle, brat-bratu, mjesečno nešto preko 33.000 kuna po zastupniku, 10% više ako je ženskog, podzastupljenog spola. Koga zanima detaljno, pogledajte sami.

To davanje je izmišljeno da stranke ne bi ovisile samo o donatorima i novcu za koji bi bile na neki način dužne donatorima, već da mogu svoj pogon, akcije, tajništvo, putne troškove, tribine i ostalo financirati izravno iz državnog proračuna. Ne zaboravimo da to nije cjelokupan novac. On dolazi i po broju vijećnika u županijama, gradovima i općinama. Iznosi su na lokalnoj razini različiti, negdje je to svega nekoliko stotina kuna, ali ponegdje i nisu tako mali iznosi. 

Ukratko, ako stranka ima nešto zastupnika u saboru, zatim svojih ljudi po županijama, gradovima i općinama, skupi se lijep iznos, koji omogućava da zaposlite svoje ljude, financirate tajništvo, prostor za sastanke, pozovete stručnjake na tribinu. Ali i da, barem u Hrvatskoj, kupujete od firme šefa stranke vino i potom CD-ove.

Našim političarima proračunski novac je plijen, a ne alat za opće dobro

Naravno, proračunsko financiranje stranaka i neovisnih lista nije naš izum. Prvi europski zastupnici imaju fine proračune, za ured, savjetnike, skupove i drugo, no nismo baš često čuli da kupuju vlastite CD-ove na račun naroda. Da se razumijemo, to što je Škoro napravio nije ilegalno, nitko ne sprječava stranku da se reklamira vinom i CD-ovima predsjednika stranke i da ih kupi upravo od predsjednika stranke, ali to jako dobro govori o shvaćanju naših političara što je proračunski novac. Više je to za naše političare neki oblik plijena nego sredstvo za unaprjeđenje javnog života, političke kulture i političkog obrazovanja. Umjesto tribina i predavača - evo vino i neprodani stari CD-ovi pa udri!

Svakako treba razmisliti treba li nam ovaj model financiranja stranaka, i to u ovako izdašnim milijunskim iznosima. Bi li stranke ipak trebale malo bolje obrazložiti svoje financije? A što se tiče Domovinskog pokreta, to kako troše proračunski novac nam govori samo jedno - srećom, ta skupina veseljaka nije došla na vlast, jer ako ovako rade sa stranačkim novcem, što bi tek radili da su dobili cijeli proračun na upravljanje? Da su umjesto ponekog milijuna dobili narodne milijarde za vođenje?

Što reći na kraju? Uživaj, narode, sam si ih izabrao i sam ih sada plaćaš! Još tri godine pa onda, po običaju, izaberete još veće veseljake.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala