PREMDA je Jordan Peterson stekao veliki ugled u svijetu kliničke psihologije, njemu to očito nije bilo dovoljno. Postao je šire popularan zbog svoje kritike političke korektnosti, posebice napadajući svu onu zbrku oko rodnih zamjenica.

Ali ni to mu nije bilo dosta.

Od psihologa do mesojeda

Kad je već dobio laskavu titulu ikone konzervativaca, pozabavio se i pitanjem klimatskih promjena, odlazeći tako svjetlosnim godinama daleko od područja svoje ekspertize.

Ni tu nije stao.

Ničim izazvan upao je i u područje nutricionizma, promovirajući isključivo mesnu prehranu (u čemu se više angažirala njegova kći Mikhaila), a sada se ta dijeta zove po njemu. Nema veze što je takva prehrana nekoć davno izazivala masovnu pojavu skorbuta kod mornara, svjetski poznati klinički psiholog tvrdi da ona liječi juvenilni reumatoidni artritis, depresiju i brojne autoimune bolesti.

Tisuće njegovih sljedbenika ponosno ističu kako su postali puno zdraviji. Dijetu je, čisto fore radi, probao i poznati pop glazbenik James Blunt i (zamislite, molim vas) dobio skorbut. Mnogima to zvuči glupo, ali ako mislite da su Jordan i kći mu u pravu, slobodno uzimajte isključivo govedinu, vodu i sol, zadnji sam koji bi vam to branio.

I woke je OK

A onda se posljednji univerzalni mislilac u povijesti okrenuo i teologiji.

Kad su mi po YouTubeu krenule iskakati snimke Jordana Petersona o Isusovom uskrsnuću, o izlasku iz Egipta i sličnim temama, mislio sam da je došlo do neke greške u algoritmu.

I to me toliko zaintrigiralo (radoznalost je ubila mačku) da sam krenuo gledati.

I što da vam kažem?

Meni je odmah bilo jasno što on govori, taj sam specifični žargon naučio proučavajući postmodernu filozofiju na koju se Jordan Peterson katkad i otvoreno poziva. Sve što trebate znati o toj filozofiji jest da je ona rodno mjesto onoga što mnogi, pa i sam Peterson, prezrivo nazivaju woke ideologijom. Zašto ne biti i malo woke, ako koristi nekom višem cilju? 

Čista simbolika

Nisam jedini kojemu je interesantno što, primjerice, Jordan Peterson misli o stvarnosti Isusovog uskrsnuća. Kad mu to pitanje otvoreno postavi i pametni mladi ateist Alex O'Connor, Jordan krene u klasično postmoderno izvrdavanje: "Ja vjerujem u izvještaje, ali ne znam što znače." S jedne strane, priznaje da su mit i povijest u evanđeljima toliko čvrsto povezani da ne možete razdvojiti jedno od drugoga. I tu ćemo se lako složiti.

S druge strane, on iz toga želi izvući zaključak da nije jasno što nam na kraju evanđelja kažu: je li Isus doslovce uskrsnuo - dakle, u svom tijelu u kojemu je položen u grob - ili je u pitanju neka tako duboka simbolika da nitko ne zna o čemu se zapravo radi. Petersonu je prije svega stalo do nekakve poruke teksta, pa tako, primjerice, bez krzmanja o izlasku Izraelaca iz Egipta govori kao o nečemu što se uvijek i iznova zbiva. Biblijski tekstovi su stoga poruka kako treba živjeti, što treba raditi, a ne priča o onome što se doslovno dogodilo.

Isus i Crvenkapica

Među suvremenim ateistima često ćete čuti kako je Isus isto što i Crvenkapica, lik iz bajke. Vi se možda s time nećete složiti (kao ni ja), ali takav bi stav, htio to priznati ili ne, zapravo branio i Jordan Peterson. Samo što njemu Crvenkapica vjerojatno ne bi bila tek puka izmišljotina, nego jedna značenjski bogata naracija, koja nas poziva na određeno djelovanje. Uostalom, vi koji ste upoznatiji sa psihoanalizom dobro znate koliko je raznih tumačenja potaknula ta navodno priča za djecu, što poput Biblije obiluje brutalnošću. Crvenkapica na kraju biva živa izvučena iz vukove utrobe, baš kao što i Isus tri dana nakon nasilne smrti izlazi živ iz groba. 

Naravno, ako ste kršćanin u klasičnom smislu te riječi, sada odmahujete glavom i nabrajate stotine razlika između evanđelja i Crvenkapice, ali ja vam samo pokušavam objasniti kuda zapravo ide Petersonova misao. Na kraju će on ipak reći da bi nekako radije prihvatio stvarnost događaja uskrsnuća, samo što mu je za to trebalo takvo pritiskanje uz zid da više niste sigurni što on zapravo misli. Ja vjerujem da je Peterson stvarno to rekao, a ne znam što to znači.

Ništa od toga nije on posebno izmislio, takvo je stanje u postmodernoj teologiji zapada već desetljećima. Imamo tekst, ne znamo stvarnost iza njega, nego samo simbole koji bi mogli značiti svašta. "Sve je samo tumačenje", glasi glavni postmoderni credo.

Da Vinci za siromašne

Vi se, naravno, pitate što jednom svjetski uvaženom kliničkom psihologu, klimatologu i nutricionistu treba sad i to da postane teolog. Egotrip je svakako jedan dio odgovora, čovjek se mora pokazati kao Da Vinci današnjice (i ja samo čekam kad će početi slikati).

Drugi dio odgovora je političke naravi. Danas biti konzervativac znači ujedno i biti ovako ili onako naklonjen kršćanstvu. Idealni konzervativac je eksplicitni vjernik, prihvaća bezuvjetno sva vjerovanja i rituale.

Jordan Peterson je daleko od tog ideala jer se ipak radi o čovjeku koji je napisao više knjiga nego što ih je idealni konzervativac pročitao. Nikada nisam rekao da je Jordan Peterson glup, sva njegova lupetanja o klimi i jedenju mesa (i teologiji) posljedica su političkog opredjeljenja, a ne niskog kvocijenta inteligencije.

I taj um, kojemu bi bilo najbolje da je ostao u svojoj oblasti, uza svu dobru volju i konzervativnu agendu, ne može prihvatiti kršćanstvo u klasičnom obliku. Ne može mirne duše pogledati sugovornika u oči reći "izlazak se doslovce dogodio, Mojsije je stvarna osoba" ili "Isus je uistinu umro i onda upravo u tom tijelu ustao iz groba".

Dođe vam da se zapitate zašto.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje. 

"Ova knjiga nije klasično ateističko zanovijetanje o biblijskim tekstovima koji promoviraju podčinjenost žena. Ona je, naprotiv, pokušaj da dođemo do onoga što Biblija stvarno govori i da shvatimo temeljnu etičku ideju iza svih tih tekstova. Tek onda možemo reći nešto smisleno o tome koliko knjigu pisanu prije par tisućljeća treba uzeti u obzir u suvremenim raspravama o položaju žena u društvu."