Kako Milanović misli srušiti Vladu bez dovoljno ruku?
Foto: Ivo Ravlić, Damjan Tadić (Cropix)
S VLADOM u nezavidnom položaju, javnim mnijenjem na svojoj strani, SDP je najavio pokušaj rušenja Vlade saborskim glasanjem. Problem je u tome što nema praktički nikakve šanse za osigurati dovoljan broj glasova za tako nešto pa se postavlja pitanje koji je motiv Zorana Milanovića.
"Puno mi se pametnija čini ideja Radimira Čačića o tome da se Vladu ne ruši do proljeća i zaključenja pregovora s EU. Ništa se bitno ne može promijeniti u sljedećih nekoliko mjeseci, jer se s jedne strane nema dovoljno glasova, a s druge strane se sa Sanaderom ne može ući ni u tramvaj", smatra politički analitičar Davor Gjenero.
Gjenero: Ovo je potpuna glupost
Po Gjenerovom mišljenju pametno bi bilo sklopiti dogovor s Vladom da joj se pusti do proljeća i vidjeti kako će voditi proces završetka pregovora, ili vidjeti kako će ona usvojiti proračun, jer od ustavnih promjena više nije dovoljna relativna, nego je potrebna apsolutna većina od 77 glasova. "To je pravi parlamentarni ispit, prije toga bilo što raditi je s pozicije oporbe potpuna glupost", smatra Gjenero.
"Ima još jedna stvar. Nema govora o tome da bi koalicijski partneri mogli otkazati povjerenje Vladi. Razlozi su vrlo prozaični. HSS ne može, jer nisu sposobni sami izaći na izbore. HSS je trenutno u stanju da bi ostao marginalno parlamentarna stranka. Stoga su prisiljeni ostati u koaliciji do kraja i čekati dogovor da izađu zajedno s HDZ-om. Pozicija Milorada Pupovca je vrlo slična. On je s promjenom ustavnog zakona postigao to da unutar manjinskog tijela nema konkurenciju i da ima osigurana tri, a moguć mu je i četvrti zastupnički mandat. To postignuće u ovom trenutku vrijedi nula bodova, jer ne možete izravno primijeniti ustavni, nego izborni zakon. On nije promijenjen, i mora se promijeniti u narednih mjesec-dva, kako bi ga se spremilo pod krov prije ožujka. Do ožujka Vlada, stoga, ima garantirano povjerenje SDSS-a", vjeruje Gjenero.
Milanovićeva radikalizacija
"Ovo što je Milanović radio Pupovcu, s prijetnjama da mora izaći iz koalicije, bio je nečuveni svirepi napad na političara manjinske skupine, izrazito loše primljen u diplomatskim krugovima. Mišljenje svih promatrača je da će bilo koja buduća vlast morati kao koalicijskog partnera imati SDSS. Milanović nema manevarski prostor za provođenje takvog pritiska, a Pupovac kad bi i htio ne može mu popustiti. Osim toga, možete li zamisliti da neka vlada padne zato što joj je srpska politička stranka otkazala povjerenje. To bi predstavljalo preveliki rizik za srpsku zajednicu i nitko pristojan si ne bi smio dopustiti da tako razgovara s Pupovcem", dodao je.
U takvoj se situaciji postavlja pitanje Milanovićevog motiva. Zašto, jednostavno rečeno, zašto ulaziti u unaprijed izgubljenu bitku i koja je korist od nje. "Milanović može imati nekoliko problema. Jedan je sasvim psihološki. On je 2007. godine u 6. mjesecu dobio, u 11. izgubio izbore. SDP trenutno ima najviši politički rejting ikada, HDZ najniži. Ono što posebno ide u prilog Milanoviću sada je što unutar pretpostavljene koalicije – jer Kukuriku koalicija nije potpisana - potencijalni partneri nisu bili više podcijenjeni nego danas. Milanović sada pokušava radikalizirati političku scenu, zato što zna da to Čačić i Ivan Jakovčić kao racionalni političari neće raditi i onda računa na to da će kroz pritisak povući još jedan dio njihovog biračkog tijela na svoju stranu", našao je Gjenero objašnjenje za Milanovićeve poteze.
Milardović: Ideja koja u startu poništava samu sebe
Politolog prof. dr. sc. Anđelko Milardović, voditelj Centra za politološka istraživanja, vjeruje da je Milanovićeva ideja sama po sebi legitimna, ali da joj nedostaju bitni faktori. "To jest legalna i legitimna inicijativa i tip političke participacije, a oporba kao akter političkoga sustava u kriznoj situaciji želi politički participirati. Kažem oporba, jer ovdje je vidljivo da je oporba razjedinjena. Konačno, nedostaje kvantitativne moći da bi se ideja mogla realizirati i tu je bit problema. Prije nego se bilo tko uputi na bilo kakvo političko djelovanje mora voditi računa o ideji i sredstvima kojima može realizirati tu ideju. Ovdje nedostaje ta količina moći i tu je ta ideja ranjiva", rekao je za Index profesor Milardović.
"Radi se o političkom djelovanju koje se temelji na dobrom motivu i na apriori izgubljenom rezultatu, neostvarivom. Motiv je aporičan, jer ako je sve ovo točno, a radi se o logičkoj analizi, pitanje je što će s tim dobiti. Jednostavno rečeno, ljudi ga mogu skužiti i reći 'Zoki, a gdje ti je moć da to provedeš?'. Ovaj diskurs, koji nije ni za ni protiv inicijative, trudi se maksimalno biti objektivan i ukazati na prednost i nedostatke inicijative. Zapravo, ne znam bih li govorio o prednostima, samo bih naglasio da je ona legitimna, ali u startu poništava sama sebe. Milanović mora voditi računa o tomu da dobije adekvatnu količinu moći, tj. da postigne veće jedinstvo, zbijanje redova unutar oporbe, a redovi su nepovezani i ako oporba bude na jednom djeliću ovako funkcionirala kod možebitnog preuzimanja vlasti, to nije dobar signal, kao što nije dobar signal ni kazališna predstava koja se zove boks meč unutar vladajuće oligarhije", zaključio je profesor Milardović.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati