Kako sam postao sotonist
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: 123RF
"TEHNIČKI, ja sam luciferistički vještac, no pokušajte to objasniti zadrtim kršćanima", piše Jason Bunch za Vice u članku u kojemu progovara o svojim uvjerenjima. U nastavku donosimo najzanimljivije dijelove njegova članka.
"Kada mi je bilo šest godina, probudio me veliki crni vuk i staloženim i mjerodavnim glasom kazao mi da sam dio njegova plemena. Kroz prozor sam ugledao još tri vuka, a oni su mi na bunaru pod prozorom prinijeli ubijenog jelena. 'Ovo si ti', rekao mi je vuk i nestao.
Mnogi bi kazali da se tu radi o lažnom sjećanju, no to je najživopisnije sjećanje iz mog djetinjstva.
Zbog toga sam postao osoba koja jesam. 48 mi je godina i identificiram se kao luciferistički vještac, no za autsajdere, ja sam sotonist."
Zbog toga sam postao osoba koja jesam. 48 mi je godina i identificiram se kao luciferistički vještac, no za autsajdere, ja sam sotonist."
Pogansko nasljeđe
"Moja obitelj nominalno je bila kršćanska, metodistička. Međutim, okultno je oduvijek bilo dio mene. Obitelj mog oca u Ameriku je stigla iz sjeverne Europe u 18. stoljeću, a sa sobom su donijeli staru narodnu magiju i praznovjerja.
Zajednica u kojoj je moj otac odrastao u Kentuckyju bila je kršćanska, no s poganskim elementima. Ravnali su se prema zvijezdama i mjesecu, a njihova kršćanska doktrina prilagođavala se zemlji, a ne obratno. Od njega sam naučio loviti, čitati zvijezde, orijentirati se pomoću viska i tražiti vodu rašljama.
Obitelj moje majke morala se po dolasku u Ameriku u 17. stoljeću vratiti u Englesku jer su ih optužili da su vještice. Žene u obitelji koristile su Ouija ploču, što je običaj koji je majka prenijela i na mene.
Moj životni put predodredila su dva čitanja Oujia ploče u djetinjstvu. Jednom mi je ploča rekla da ću postati odvjetnik, što nisam želio, ali sam naposljetku postao. Drugi put je moja sestra ploču pitala s kim govorimo, a na ploči se ispisalo S-O-T-O-N-A. Strašno smo se uplašili, no nešto u meni željelo je nastaviti taj razgovor."
Gašenje unutarnjeg svjetla
"1980-ih godina 'sotonska panika' proširila se SAD-om, a vijesti su svake večeri izvještavale o vezi između sotonizma i heavy metala s drogiranjem, zlostavljanjem djece i ubojstvima. Njihova upozorenja samo su rasplamsala moju fascinaciju crnom magijom.
Za vrijeme studija posvetio sam se paganizmu i wicci. Međutim, rano sam napravio poveznicu između wiccanskog rogatog božanstva i Lucifera, na zaprepaštenja drugih wiccana.
S vremenom sam se ipak predao očekivanjima društva i odustao od okultnog, uglavnom zbog ekonomskih razloga. Uvjerio sam se da je vrijeme da postanem normalan, no nisam mogao ni naslutiti da će taj običan život u meni probuditi mračnu stranu, koja me na koncu dovela na rub samouništenja.
Navršio sam tridesetu, oženio se, dobio dvoje djece i vratio na studij prava. Izvana sam se doimao kao produktivan i funkcionalan član društva, no moje se unutarnje svjetlo polako gasilo.
Na studiju prava spoznao sam da se u pravosuđu ne radi o slobodi mišljenja i intelektualnim nastojanjima, već o slijeđenju proizvoljnih pravnih standarda. Svoje misli morao sam prilagoditi sudnici, sam sebe sam zakinuo kako bih se prilagodio ulozi za koju nisam rođen.
Shvatio sam da griješim, no troškovi studiranja su se gomilali, pa sam bio primoran ostati na studiju i steći diplomu. Na koncu sam završio s 200.000 dolara studentskog duga, razveden i u gradu u kojem nisam želio živjeti, a moja slika o sebi bila je potpuno smrskana. Normalnost me odvela u duhovnu pustoš."
Tamna noć duše
"U ranim četrdesetima zašao sam u 'tamnu noć svoje duše'. Duhovnu prazninu liječio sam porocima, uništio sam odnose s drugima, moj posao bio je ugrožen i prijetila mi je tužba zbog vožnje pod utjecajem alkohola. Trebalo mi je duhovno resetiranje, no nisam znao kako da to učinim.
Prijavio sam se u centar za liječenje ovisnosti, no ti sastanci nisu mi pomogli. Bio sam okružen poraženim dušama koje su jednu ovisnost mijenjale drugom. Shvatio sam da ću se, ako želim preživjeti, iz toga morati izvući sam.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
To me dovelo na 'Stazu lijeve ruke'. Autsajderi, romantičari i anarhisti oduvijek Sotonu zazivaju kao zaštitnika ljudskog oslobođenja. On je čovječanstvo oslobodio od služenja Bogu, na što je Bog reagirao kao pravi patrijarh i čovječanstvo izbacio s metaforičkog igrališta u materijalni svijet.
Za vjernike, čovjekov pad rezultat je njegove zle prirode. Međutim, za pogane, priroda je jedina stvar vrijedna štovanja.
'Sotonina crkva je priroda', kaže lik Charlotte Gainsbourg u filmu Antikrist, i ja se onamo odlazim moliti. U prirodi nema grijeha, tamo se ne morate samokažnjavati za svoje grijehe kako biste dobili oproštenje."
Spas u sotonizmu
"U prošlosti sam potiskivao svoju tamnu stranu, no to me dovelo na put samouništenja. Krenuo sam naprijed u životu tek kada sam prigrlio vraga kao dio svoje duhovnosti.
Prvo sam se okrenuo internetu i neumorno proučavao knjigu 'Gospodari staze lijeve ruke' (Lords of the Left-Hand Path) Stephena Flowersa i djela povjesničara Jeffreya Burtona Russella. Moj prvi korak u smjeru sotonizma nisu bile krvave orgije kakve mnogi zamisle kada pomisle na sotonizam, već skolastička askeza.
U knjigama sam pronašao snagu da ostanem trijezan i živ. Za to sam morao žrtvovati prijateljstva i nisam se više mogao uklopiti u većinsko društvo. U sebi sam pronašao bitak koji je jednako sposoban da uništava i da stvara. Sotona, odmetnički bog vatre, anarhije i oslobođenja, čekao me unutar mene samog.
Pridružio sam se skupini Sotonistički hram i izvodio svetogrdne rituale kao što su odricanje od Svetog Trojstva. Međutim, brzo sam shvatio da su mi sotonističke organizacije bile samo početna točka, jer je moj vlastiti put bio više ukorijenjen u paganizmu i vještičarenju, za što u sotonističkom pokretu nije bilo mjesta.
Moje društvene i političke sklonosti u skladu su s onima Sotonističkog hrama, no ja sam se nakon godina ateizma polako, ali sigurno počeo okretati teizmu, to jest vjerovanju da postoje transcendentalna stvarnost i bogovi."
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Što je uopće sotonizam?
"Treba objasniti pojam sotonizma, jer s kršćanskog stajališta, sve ono što nije kršćansko je sotonističko. Za mene, 'sotonizam' je senzacionalistički naziv za Stazu lijeve ruke, a to znači pronalazak vlastitog puta za oslobođenje, a ne slijeđenje neke religije ili svete knjige.
Sotonistički narativ počinje u Bibliji i kulminira u djelima Johna Miltona i Williama Blakea, koji suosjećaju sa Sotonom i stavljaju ga u opreku s nasilnim i autoritativnim Bogom. Iz tog arhetipa 'pobunjenog anđela' rodio se okultniji arhetip Lucifera, koji od ljudi zahtijeva da budu vlastiti gospodari.
Staza lijeve ruke tjera vas da razmišljate za sebe i potpuno je personalizirana. Moje štovanje sastoji se od luciferističkog vještičarenja i uključuje veliku količinu nordijskog poganstva.
Jedini cilj luciferizma je amoralna gnoza, a ja to postižem putem izučavanja teorije okultnog, ritualne meditacije, sanjanja i intuicije. Radi se o potrazi za skrivenim znanjem, uključujući potragu za svetim unutar nas samih. To je poput prosvjetljenja i nitko vas drugi to ne može naučiti."
Nije za one slaba srca
"Luciferizam vas tjera da se rigorozno preispitujete. Moram samoga sebe poznavati jako dobro kako bih znao odijeliti ono što je stvarno od onoga što je nusproizvod mojih psiholoških predispozicija, traume ili stresa.
To nije religija za one slaba srca. Ja sam gospodar svoje vlastite duhovne prakse. Napokon sam ispunio prazninu unutar sebe i ponovno rasplamsao vlastitu dušu. Našao sam svoje mjesto u plemenu koje mi je nagovijestio vuk u dječačkom snu.
Moji demoni moji su anđeli, a moja neumorna vatrena energija ima značenje i svrhu za mene, i to mi je dovoljno. Sotona spašava, Isus porobljuje, a ja svoj život dugujem svjetlu među rogovima", zaključuje Bunch za Vice.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Facebook
Google
