Kako se anakonda od 2,5 metra našla u Vodicama?

Kako se anakonda od 2,5 metra našla u Vodicama?
Foto: Pixsell/Duško Jaramaz

ANAKONDA od dva i pol metra, koju su mrtvu u moru pronašla petorica dječaka iz Vodica, obišla je za vikend društvene mreže i naslovnice medija.

Nizala su se brojna pitanja – koja je to vrsta, koliko može narasti, je li opasna, je li legalno uvezena, je li ju legalno držati kao kućnog ljubimca, može li preživjeti u divljini i sl.

Odgovore na ova pitanja potražili smo kod doktorice veterinarske medicine Ingeborg Bate, voditeljice veterinarske službe u Zoološkom vrtu u Zagrebu, stručnjakinje za gmazove.

Ona kaže da je vidjela zmiju samo na fotografijama koje su dijeljene na Facebooku.

„Čini se da je vrsta dobro identificirana“, rekla je za Index.

„To je žuta anakonda koja je poznata i kao paragvajska anakonda. Ona je najčešće prodavana velika zmija u trgovinama po Europi. Maksimalno dostiže dužinu od oko 4,5 metara, za što joj treba više godina. To nije ona najveća zelena anakonda koja dostiže dužine i do 10-ak metara. Njezina prosječna dužina je kao na fotografiji. To nije neko čudovište iz horor filmova koje bi moglo progutati čovjeka“, pojasnila je.

U Hrvatskoj su legalne

Takve anakonde, kaže, legalno se uvoze u Hrvatsku, no problem može biti njihovo držanje u kućama.

„Svojevremeno su neki gradovi donosili propise kojima su određivali dužine zmija koje se smiju držati. Primjerice, odredili bi da se smije držati zmija dužine do 1,5 ili 2 metra, a veće ne. No to je besmislica jer neke zmije iste vrste narastu duže, a neke kraće, baš kao i ljudi. Takva klasifikacija je nestručna i pomalo neozbiljna. Trebalo bi se potruditi pa propisati koji rodovi zmija se smiju držati, a koji ne, kako one, u nekom trenutku, zbog veličine, ne bi postale opasne po vlasnika i okolinu.“

Velike zmije dugo žive

Jedan je od problema držanja zmija kao kućnih ljubimaca to što one mogu prilično dugo živjeti.

Bata ističe da to osobito vrijedi za velike zmije, poput anakondi, koje mogu poživjeti 20-ak pa i 30-ak godina.

„To je sličan problem kao i s velikim papigama koje požive 50-ak godina. Pitanje je je li netko spreman brinuti tolike godine o životinji koja može narasti četiri metra? Ima li u obitelji nekoga tko će preuzeti brigu o takvom ljubimcu ako se vlasniku nešto dogodi? Konačno pitanje je postoje li odgovarajuća mjesta za prihvat takvih životinja ako vlasnik shvati da je više ne može ili ne želi držati. To su velike životinje koje zahtijevaju odgovarajući prostor pa ih nije uvijek lako udomiti.“

Zahtjevno hranjenje

Problem također može biti prehrana zmija.

„Onaj tko uzima zmiju, trebao bi biti svjestan da će manje zmije jesti miševe i štakore, dok će velike morati pojesti i veće glodavce, poput zeca. Mora se zapitati je li u stanju zmije hraniti tako velikim životinjama. Neki ljudi mogu imati određene inhibicije prema takvom hranjenju. Osim toga, takva prehrana nekim ljudima može biti skupa“, upozorava naša veterinarka.

Zmije su dobre za ljude koji vole putovati

Bata kaže da su zmije inače prikladni ljubimci za ljude koji vole putovati jer se rijetko hrane.

„Njih ne treba poput pasa ili mačaka svaki dan hraniti, šetati i čistiti za njima. Nakon što pojedu jedan obrok, mogu mirovati i po tri tjedna pa i mjesec dana. Ako vlasnik ima automatsko grijanje terarija i dobro filtriranje vode, onda nema nekih većih problema s putovanjem. Terarij se može osigurati, zaključati i može se otići na putovanje od oko mjesec dana. Naravno, to ne znači da se mogu ostaviti na više mjeseci.“

Napuštanje i zbrinjavanje

Ako netko zaključi da više ne može brinuti o zmiji, veće zmije, prirodno, bit će veći problem.

„Male će lakše naći novog vlasnika. U Hrvatskoj nema puno utočišta ni zooloških vrtova koji bi ih mogli zbrinuti. Ja i moj suprug vodimo Centar za zbrinjavanje divljih životinja AWAP. Nama glavna aktivnost nije zbrinjavanje kućnih ljubimaca, no, ako imamo mjesta, uzet ćemo ih. Često ga nemamo. Mogućnost udomljavanja velikih gmazova u Hrvatskoj nije velika. Stoga bi ljudi trebali dobro razmisliti prije nego što ih kupe. Vlasnici bi trebali biti jako odgovorni. Nažalost, ljudi takve odluke najčešće donose potaknuti željama djece, a bez dovoljno promišljanja što će biti poslije“, kaže Bata.

Kaže da, nasreću, u Hrvatskoj za sada nemamo tako velikih problema s napuštenim ljubimcima kao u nekim drugim europskim zemljama, među ostalim i zbog niske platežne moći građana.

„U Hrvatskoj su češći problem bjegovi životinja. No kako tržište egzotičnim životinjama kod nas nije veliko tako ni bjegovi nisu česti. Češka uzgaja sve i svašta od egzotičnih životinja. U Njemačkoj je prodaja kućnih ljubimaca zahtjevnih za održavanje također samo naizgled dobro uređena. Njihova su utočišta puna napuštenih ljubimaca.“

Tropske zmije ne mogu preživjeti u prirodi u Hrvatskoj

Velike zmije u Hrvatskoj uglavnom ne mogu preživjeti u divljini jer uvjeti za to nisu povoljni.

„Kao što smo vidjeli, anakonde ne mogu preživjeti u našem moru jer je ono preslano za njih. Također, ne mogu preživjeti ni naše zime. Velike zmije uglavnom su tropskog podrijetla pa nemaju ni mehanizme koji bi ih zaštitili od hladnoće, poput hibernacije ili zavlačenja u rupe u zemlji. One nemaju ni instinkt da se zavuku kao što to čine naše zmije. One ostaju na površini pa nekoliko dana s velikim minusima bude kobno za njih“.

Ipak, smatra da se eventualnim zabranama ništa ne može postići.

„Ako se zabrani uvoz, ljudi će švercati životinje. Važno je, ali je i jako teško, educirati ljude. Posebno je važno da ljudi budu dobro informirani prije nego što odluče nabaviti životinju koja živi desecima godina. Roditelji ne bi trebali očekivati da će djeca, koja ne znaju brinuti ni o sebi, ni o svojoj školi, brinuti o tako zahtjevnim, dugovječnim životinjama“, poručila je Bata za kraj.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara