PRIJE točno deset dana talibani nisu kontrolirali nijedno pokrajinsko sjedište u Afganistanu. Šestog kolovoza ovi okorjeli islamistički militanti, daleko slabije naoružani i malobrojniji od regularne vojske međunarodno priznate afganistanske vlade, zauzeli su prvi glavni grad neke pokrajine, Zarandž u pokrajini Nimroz.

U idućih devet dana talibani su osvojili 26 pokrajinskih središta, a potom i preuzeli vlast nad čitavom zemljom. U tih devet dana gradovi su samo padali jedan za drugim: Kunduz 8. kolovoza, Fajzabad (sjedište nekadašnjeg Sjevernog saveza koji je pomogao Amerikancima u borbi protiv talibana 2001.) 11 kolovoza, Gazni 12. kolovoza, Kandahar (drugi najveći) i Herat (treći najveći) 13. kolovoza, Mazar-i-Šarif 14. kolovoza, kao i brojni drugi, dok Kabul nije u nedjelju naprosto predan talibanima.

>> Analitičari o Afganistanu: Ima razloga za strah, ovo može utjecati i na Hrvatsku

Procjena američke obavještajne zajednice, koju su američki mediji objavili u srijedu, a prema kojoj bi talibani mogli izolirati Kabul u roku od 30 dana i zauzeti ga u roku od 90, sad zvuči kao morbidna šala. 

Silovita talibanska ofenziva nagnala je čitave brigade afganistanske vojske na masovnu predaju, a u talibanskim rukama završili su njihove vojne baze, tenkovi, helikopteri i drugo naoružanje i oprema vrijedni stotine milijuna dolara, s kojim su onda paradirali na zrnatim snimkama koje se šire društvenim mrežama. U nekim gradovima tjednima su se vodile teške borbe na njihovim rubovima, ali su talibani na kraju probili obrambene crte, a zatim ušli s malim ili nikakvim otporom.

Amerikanci uložili 83 milijarde dolara u naoružavanje, obuku i opremanje

Činjenica da je na takav način kolabirala vojska u koju je SAD u 20 godina uložio oružje, opremu i obuku vrijednu 83 milijarde dolara čini se potpuno neobjašnjivom. 

U svakom slučaju, jučerašnji konačni poraz zauvijek je zapečatio neuspješni projekt izgradnje afganistanske vojske kao moderne i neovisne oružane sile koja se može boriti u ovom gerilskom ratu, kao i funkcionalne i demokratske afganistanske države. 

Još od administracije Baracka Obame, u kojoj je trenutni predsjednik Joe Biden bio potpredsjednik, Washington je za strateški cilj imao izgraditi samoodrživu vojsku i državne institucije kako bi se mogao povući iz zemlje a da nakon toga ne dođe do kolapsa države i talibanskog preuzimanja vlasti.

Na kraju se,  nakon što je SAD potrošio više od dva bilijuna dolara za ratovanje (po procjeni Sveučilišta Brown), nakon što je u tom ratu poginulo 2448 američkih vojnika i 3846 civilnih kooperanata ili plaćenika, još oko tisuću savezničkih vojnika i nekih 66 tisuća afganistanskih vojnika, dogodilo upravo to. 

Zašto se afganistanska vojska predala?

Neobjašnjiva brzina kojom je Afganistan pao pred talibanima ostavlja mnoga pitanja neodgovorenima. Je li se afganistanska vojska naprosto odbila boriti? Je li kolabirala zbog demoraliziranosti i nesposobnosti da se bori ili zbog nekog tajnog dogovora? Je li se ovaj ponižavajući poraz mogao izbjeći ili bi se dogodio kad god da su se Amerikanci i drugi zapadnjaci odlučili povući? Jesu li američka i druge savezničke vojske mogle naći održivu kompromisnu poziciju iz koje bi, unatoč povlačenju najvećeg dijela vojnika iz zemlje, mogle nastaviti takvu podršku afganistanskoj vojsci koja bi ju učinila održivom?

U nastavku ćemo pokušati dati odgovore na ta pitanja. 

Kako New York Times piše u svojoj analizi, afganistanska se vojska počela raspadati i prije nego što je Biden u travnju najavio da će povući sve američke snage do dvadesete godišnjice napada Al Qaide na Ameriku 11. rujna 2001. godine, zbog kojeg je Amerika i izvršila invaziju na Afganistan i srušila talibanski režim koji je Al Qaidi i Osami bin Ladenu služio kao domaćin i zaštitnik.

Afganistanska vojska bila je već početkom ove godine osakaćena kroničnim nedostatkom streljiva, neisplaćivanjem plaća vojnicima, čak i nedostatkom hrane za njih, dezerterstvom, konstantnim gerilskim napadima koji su nagrizali njihove položaje u ruralnim područjima, a potom i razornim padom morala kad je Amerika obznanila svoju odluku da se povlači i prepušta ih same sebi. 

Tu je, naravno, i pedesetak tisuća civila koji su izgubili živote od početka rata. Američki državni inspektori odavno su upozoravali da je situacija na bojištu neodrživa.

Afganistanci su se borili, ali presudili su nemar vlasti i korupcija

Ipak, ideja da se afganistanski vojnici uopće nisu borili jedna je od većih iluzija u interpretacijama ovog povijesnog poraza. Primjerice, kako piše Wall Street Journal, stražarnica u okrugu Imam Sahib, u okrugu Kunduz, odolijevala je talibanskim napadima puna dva mjeseca - sve dok vojnici nisu ostali bez streljiva i zaliha. 

"Posljednjih dana nije bilo hrane, vode ni oružja", rekao je vojnik Taj Mohammad (38) za Wall Street Journal. Preostale trupe na kraju su pobjegle u glavni grad provincije, koji je onda također pao nekoliko tjedana kasnije. A u tom je gradu jedna policijska jedinica dobivala jednu kartonsku kutiju gnjilih krumpira kao dnevnu porciju hrane. Neki od policajaca na prvoj crti rekli su da nisu dobili plaću šest do devet mjeseci.

U Kandaharu je časnik specijalnih snaga rekao za Washington Post da im je zapovjednik naredio predaju. 

"Mi se želimo  boriti! Ako se predamo, talibani će nas ubiti", odgovorio mu je ovaj časnik. 

"Nemojte ispaliti nijedan hitac", rekao im je na to zapovjednik jedinice, dok su talibani obilazili područje. Granična policija odmah se predala, ostavljajući jedinicu specijalnih snaga samu. Ne želeći se predati niti se boriti kad nemaju šanse pobijediti, pripadnici jedinice odložili su oružje, presvukli se u civilnu odjeću i pobjegli sa svojih položaja.

"Stidim se onoga što sam učinio", rekao je ovaj časnik, ali i dodao da bi ga, da nije pobjegao, "vlastita vlada prodala talibanima".

300 tisuća vojnika na papiru, samo 50 na terenu

"Mi držimo oslonac u ovom ratu", rekao je pak policijski kapetan Muhamed Favah Saleh iz Mazar-i-Šarifa u siječnju reporteru New York Timesa, nakon što je poslao pojačanje kako bi pomogao obraniti policijsku stanicu na rubu grada. Uz nešto ljudi, sve što im je mogao poslati od streljiva bila je jedna limenka s 200 metaka za strojnicu. I to je samo jedan primjer katastrofalnog stanja u kojem su se afganistanske oružane i sigurnosne snage nalazile.

Neki od vojnika godinama se nisu mogli vratiti kućama na odmor jer su njihova sela bila zauzeta. Dio naoružanja kojim je Pentagon obasipao Afganistance nestao je zahvaljujući korupciji i krijumčarenju, a dio jer su ga se domogli talibani. A gubici afganistanskih snaga od 2001. do danas (oko 66 tisuća poginulih uz 3 i pol tisuće inozemnih saveznika) bili su znatno veći od gubitaka koje su pretrpjeli talibani (oko 51 tisuća, prema procjeni Sveučilišta Browning). 

"Bez SAD-a nije bilo ni straha da će biti uhvaćeni zbog korupcije. To je izvuklo na površinu izdajice u našim redovima", rekao je još jedan afganistanski policajac za Washington Post.

Nekoliko policajaca iz Kandahara konstatiralo je da je za kolaps oružanih snaga više kriva korupcija nego nesposobnost.

>> Biden je imao katastrofalnu procjenu o Afganistanu prije samo mjesec dana

A iako je na papiru imala više od 300 tisuća vojnika, afganistanska vojska na kraju je imala samo oko pedeset tisuća ljudi na terenu, prema američkim dužnosnicima. Upravu je tu, očito lažnu brojku, Biden spominjao kad je optimistično odbacivao mogućnost da afganistanska vojska kolabira.

Talibani serijski podmićivali zapovjednike da se predaju

"Neće se, ni u kakvim okolnostima, dogoditi da vidite ljude koje podižu s krova veleposlanstva Sjedinjenih Država iz Afganistana ... Vjerojatnost da će talibani pregaziti sve i posjedovati cijelu državu vrlo je mala", rekao je Biden 8. srpnja ove godine, iako je tada već pomalo postajalo jasno da demoralizirana i disfunkcionalna afganistanska vojska neće moći zaustaviti talibane. 

 Američka agencija za nadzor američke inozemne pomoći uzalud je upozoravala da Pentagon precjenjuje stvarne sposobnosti Afganistanskih nacionalnih obrambenih i sigurnosnih snaga i da su te snage podložne "korozivnim utjecajima korupcije", piše Guardian.

Najveći teret očajničke obrane pao je na malobrojne afganistanske komandose koje su zapovjednici slali od jedne bojišnice do druge, bez jasnog cilja i ne mareći za njihovu iscrpljenost i nedovoljnu brojnost. U južnom gradu Laškar Gah, komandosi su odolijevali talibanima gotovo devet dana, dok velika autobomba ispred policijske postaje nije presudila bitku.

Talibani su doprinijeli kolapsu afganistanskih snaga ne samo pobjedama na bojištu već i nizom dogovora ispregovaranih po selima diljem zemlje u posljednjih godinu i pol. Afganistanski dužnosnici opisali su ove dogovore kao primirja, ali ustvari se radilo o tome da su talibani podmitili vladine snage koje su zauzvrat ne samo polagale oružje nego ga i predavale talibanima, otkrili su neimenovani američki dužnosnik i afganistanski časnik za Washington Post. 

Ti su koruptivni dogovori sa sela prešli na okruge, a na kraju je tako i ispregovarana nevjerojatna predaja niza provincijskih glavnih gradova, tvrde afganistanski časnici, specijalci, policajci i vojnici koji su to anonimno posvjedočili za ove američke novine. Nakon što se vojska u sjevernom gradu Kunduzu predala prošlog tjedna, stvar se nezaustavljivo zakotrljala. 

Psihološko ratovanje, prijetnje i mito

Talibanski pobunjenici vješto su miješali prijetnje i mito, zajedno s propagandom i psihološkim ratovanjem, i prema regularnoj vojsci i prema zapovjednicima brojnih afganistanskih plemenskih paravojski. Tako su zauzimali grad za gradom - neke s jedva ispaljenim metkom - sve dok nisu okružili Kabul i doveli predsjednika Ašrafa Ganija i ostatke devastirane afganistanske vojske pred gotov čin.

>> Jedan od najgorih poraza u povijesti Zapada

"Nijedna regija nije pala kao posljedica rata, već kao posljedica psihološkog rata", rekao je general brigadir Abas Tavakoli, zapovjednik 217. afganistanskog korpusa. Dio tog psihološkog ratovanja bile su i javne egzekucije afganistanskih vojnika i paradiranje s njihovim tijelima. 

Stoga je jasno da korupcija nikako nije jedini razlog poraza. Afganistanski časnici su postali podložniji nemoralnim talibanskim ponudama upravo zato što su shvatili da imaju vrlo slabe šanse jednom kad više ne budu mogli računati na američku zračnu potporu, ali i druge ključne oblike potpore, poput one obavještajne i logističke.

Vojska je bila paralizirana bez američke zračne i logističke podrške

Ne samo da američki avioni i helikopteri uglavnom više nisu pružali vitalnu podršku vojnicima na tlu nego ni američki kooperanti više nisu servisirali afganistanske helikoptere i avione. Afganistanska vojska ostala je paralizirana. Ironija je što je upravo inzistiranje Amerikanaca na izgradnji moderne vojske učinilo tu vojsku potpuno ovisnom o sofisticiranoj američkoj tehnologiji i borbeno nesposobnom jednom kad je američka podrška nestala. 

"Odluka o povlačenju bila je poput tepiha izvučenog pod nogama naših partnera. Nema zračne potpore, nema posada za održavanje koje su u stanju servisirati opremu - to su činili američki kooperanti, sad ih više nema. To znači da je tehnologija koja donosi pobjedu u bitkama i na koju smo naučili Afganistance sad beskorisna. Milijarde dolara imovine protraćene. Umjesto održivog mira, koji se postupno gradi, vidimo bijeg. Naravno da je tako. Obučiti čovjeka da se bori otvorenih očiju, a zatim mu vezati oči prije borbe imat će upravo takav rezultat", objasnio je ovih dana i britanski veteran Afganistanskog rata i parlamentarni zastupnik Tom Tugendhat.

"Neki Amerikanci sada se rugaju navodnom nedostatku volje, patriotizma ili odlučnosti afganistanskih trupa - ali razmislite, ako znate da vaša vojska jednostavno nije opremljena za pobjedu u bitci koja dolazi, zašto se boriti? To je individualno racionalna odluka da si spasite život ne boreći se, odluka koja, kad se umnoži, dovodi do poraza u ratu", napisao je pak profesor međunarodnih odnosa Paul D. Miller u članku za portal Dispatch.

Kad je Trump potpisao sporazum s talibanima, vojsci je bilo jasno da je rat gotov

"Lako je zamisliti alternativni scenarij: da su Sjedinjene Države zadržale malu vojnu prisutnost (možda neznatno veću od onoga što je Trump ostavio iza sebe), mogle su zadržati afganistansku vojsku na terenu neograničeno dugo, dajući vremena i prostora da se politička situacija u Kabulu sredi za novu rundu pregovora s boljom pozicijom u odnosu na talibane i za nastavak obnove i razvoja", dodao je Miller.

>> Pad Kabula izgleda kao repriza pada Sajgona 1975. Usporedite sami

"Neki su samo htjeli novac", rekao je jedan afganistanski specijalni časnik. No, drugi su američku najavu potpunog povlačenja vidjeli kao 'garanciju' da će se talibani vratiti na vlast u Afganistanu i stoga su željeli osigurati svoje mjesto na pobjedničkoj strani, dodao je. I vojnici i časnici zaključili su da se jednostavno više ne vrijedi boriti. 

"Oni su taj dokument vidjeli kao slijepu ulicu", rekao je časnik, referirajući se na sporazum o povlačenju do svibnja ove godine koji je Trumpova administracija sklopila s talibanima u Dohi u veljači prošle godine: "Na dan potpisivanja ugovora vidjeli smo promjenu. Svatko je samo gledao sebe. Kao da su nas (Amerikanci) ostavili da propadnemo."

Iako oštar, taj je zaključak teško poreći. SAD je, bilo iz politikantskog podilaženja antiratnom sentimentu u američkoj i svjetskoj javnosti, iz brutalno krive procjene o snazi afganistanske vojske ili iz kombinacije obaju faktora, zaista ostavio afganistansku vojsku na cjedilu. Tragične posljedice povlačenja Amerike iz uloge "svjetskog policajca" upravo gledamo.