NAKON katastrofalnog udara asteroida Chicxulub prije oko 66 milijuna godina izumrle su tri četvrtine biljnih i životinjskih vrsta na Zemlji, uključujući sve dinosaure osim predaka današnjih ptica. No dok je većina života nestajala, gljive su doživjele procvat. Hranile su se golemim količinama mrtve organske tvari i uspijevale u uvjetima smanjene količine Sunčeve svjetlosti i hladnije klime, piše ScienceAlert.

Tragovi u stijenama

Novi dokazi iz drevnih slojeva stijena u Coloradu i Sjevernoj Dakoti pokazuju snažan porast aktivnosti gljiva neposredno nakon udara asteroida. Slični tragovi pronađeni su i na Novom Zelandu, što upućuje na mogućnost da je ovaj fenomen bio globalan.

Mikrobiologinje Rosanna Baker i Arturo Casadevall sa Sveučilišta Johns Hopkins analizirale su fosilne ostatke gljiva u sedimentnim stijenama bazena Denver i Williston. Te stijene sadrže prepoznatljivi sloj iridija, poznat kao granica kreda-paleogen (K-Pg), nastao prije 66 milijuna godina i povezan s udarom Chicxuluba.

Nagli porast gljiva

"Nagli porast broja gljiva definirali smo kao udio od najmanje 50 posto gljivičnih spora u odnosu na ukupan broj biljnih i gljivičnih spora", rekla je Baker za ScienceAlert.

U uzorcima iz Colorada obilje gljivičnih spora i hifa, niti koje tvore gljivičnu mrežu, pojavljuje se upravo na granici K-Pg. U slojevima nastalim između 2.000 i 10.000 godina nakon udara vidljivi su znakovi dugotrajnog procvata gljiva. Gljivična mreža brzo se širila tijekom hladnog i vlažnog razdoblja koje je uslijedilo nakon masovnog izumiranja.

Asteroid nije bio jedini krivac

Znanstvenici smatraju da asteroid možda nije bio jedini uzrok procvata gljiva. Sličan trag pronađen je i u slojevima povezanim s erupcijama Dekanskih trapa, koje su se dogodile između 30.000 i 10.000 godina prije udara Chicxuluba.

"Cvjetanje gljiva prije udara sugerira da je dugotrajna vulkanska aktivnost već ozbiljno opteretila planet", rekla je Baker. Casadevall dodaje da je masovno izumiranje možda bilo rezultat "dvostrukog udarca" vulkanizma i asteroida.

Prirodna ekipa za čišćenje

Autori pretpostavljaju da su najuspješnije bile saprotrofne gljive koje se hrane raspadajućom organskom tvari. One su razgrađivale goleme količine mrtvih biljaka i životinja te tako pomagale obnovi ekosustava.

Poznato je da su pripadale koljenu Ascomycota, čiji su današnji srodnici smrčci, tartufi i pekarski kvasac. Njihove spore bile su bogate melaninom, koji ih je štitio od zračenja.

"Ovi nalazi sugeriraju da gljive često doživljavaju procvat nakon kolapsa ekosustava", pišu Baker i Casadevall. Budući da mogu uzrokovati bolesti kod biljaka i životinja, njihovo širenje moglo je otežati oporavak nekih vrsta koje su preživjele katastrofu.

Nakon udara asteroida gljive su odigrale ključnu ulogu u razgradnji mrtve organske tvari i stvaranju uvjeta za povratak složenog života na Zemlji.