SMRTONOSNI VIRUS

Kako zaustaviti koronavirus?

Kako zaustaviti koronavirus?
Foto: EPA

Unatoč radikalnim mjerama praćenja i izolacije kojima su kineske vlasti drastično ograničile kretanje više desetaka milijuna ljudi u 15-ak gradova, broj zaraženih, onih u kritičnom stanju i mrtvih eksponencijalno se povećava. Već sada, jedva mjesec dana od registriranja prvih slučajeva, broj potvrđeno oboljelih premašio je ukupan broj oboljelih u pandemiji SARS-a u 2002. i 2003., a broj zaraženih raste i izvan Kine.

Do sada je već postalo jasno da se novi koronavirus širi brže od SARS-a, mada vjerojatno sporije od gripe. Osim toga, dosadašnja iskustva pokazuju da su simptomi teži nego kod uobičajene sezonske gripe – nova studija objavljena u uglednom medicinskom časopisu The Lancet, provedena na uzorku od 41 hospitaliziranog pacijenta, pokazala je da je čak trećini oboljelih trebalo liječenje na intenzivnom odjelu te da je oko 15% njih umrlo.

>> Objavljena analiza gena koronavirusa. Pojavio se misterij, traži hitnu reakciju

U takvim okolnostima postavlja se pitanje može li se i kako zaustaviti širenje epidemije.

Stručnjaci pritom procjenjuju da će za razvoj cjepiva trebati više mjeseci, a potom će trebati provesti klinička istraživanja na ljudima. Ako se pokaže uspješnim, trebat će ga dostaviti širom svijeta. To bi sve možda moglo potrajati i više godina.

U međuvremenu, dok se ne razviju lijekovi i cjepiva, jedine mjere koje nam ostaju na raspolaganju i dalje su rana detekcija i izolacija. Postoji mogućnost da bi one, ako se budu kvalitetno provodile, mogle biti učinkovite u ostatku svijeta, kada već nisu u Kini.

Što se u tom smislu sve može poduzeti?

Otkrivanje kontakata zaraženih

Prije svega, sustav treba identificirati i pratiti sve one koji su bili u kontaktu s osobama koje su potvrđene kao oboljele. Ako se kod njih pokažu simptomi, treba ih izolirati i istražiti imaju li virus 2019-nCoV.

Praćenje simptoma bolesti

Budući da mnogi zaraženi virusom neće biti registrirani i potvrđeni, trebat će pratiti simptome i faktore rizika koji ukazuju na moguće postojanje bolesti kod ljudi koji nisu bili izravno u kontaktu s potvrđeno oboljelima.

Kod ljudi s karakterističnim simptomima trebat će provjeriti jesu li boravili u blizini oboljelih ili u prostorima u kojima su se oni kretali. Ovo se već sada provodi.

Međutim, ako se potvrdi da čak i osobe koje ne pokazuju simptome mogu širiti bolest, trebat će provjeriti i one koji su boravili u sumnjivim prostorima, makar ne pokazuju simptome. Za provođenje ove mjere trebat će resursi koji su za kineske uvjete bili nemoguća misija. Naime, virus se ondje vrlo brzo proširio, a mnoge kineske bolnice nemaju opremu ni dovoljno stručnog osoblja za analizu virusa, niti imaju dovoljne kapacitete da smjeste sve one koji imaju simptome, a kamoli sve bez simptoma koji su potencijalno zaraženi.

Kućna izolacija

Ako se potvrdi da se virus prenosi asimptomatski, osobito da se to događa često, praćenje i izoliranje oboljelih postat će još zahtjevnije. Zbog nedostatka smještaja u bolnicama trebat će organizirati sustav u kojem će se osobe sa simptomima testirati i potom slati kući sa zaštitnim maskama ako im klinička slika nije teška. Pritom bi svi ukućani trebali dobiti detaljne upute o higijenskim mjerama koje trebaju poduzimati kako bi se spriječilo daljnje širenje. Svi oni trebali bi ostati u karanteni u vlastitim kućama sve dok se nalazi testova ne potvrde ili ne pokažu negativnima. Ako smještaji u bolnicama budu pretrpani, osobe kojima je dijagnosticiran virus, ali nemaju teške simptome, mogle bi se nastaviti liječiti kod kuće. One bi se hospitalizirale samo ako bi im se stanje pogoršalo. Na taj način bolnički kapaciteti ostali bi dostupni za osobe kojima je bolnička njega najpotrebnija. Time bi se također spriječilo širenje virusa među ljudima koji nisu zaraženi, a koji čekaju nalaze.

Brza dijagnostika

Još jedna mjera koja bi se mogla provoditi u slučaju preopterećenja sustava je brzo dijagnosticiranje. Ono ne zahtijeva posebnu opremu ni obrazovane stručnjake, a može dati rezultate već kroz nekoliko minuta. Takvi testovi nalik su na testove za glukozu koje svakodnevno koriste oboljeli od dijabetesa. Oni za sada ne postoje za 2019-nCoV, no za razliku od cjepiva, mogli bi biti razvijeni već kroz par mjeseci.

Slični testovi koriste se tijekom širenja sezonskih gripa. Oni bi se mogli koristiti u bolnicama, ali i na aerodromima i drugim ključnim mjestima, pa čak i kod kuće, kako bi se provjerile osobe koje pokazuju neke sumnjive simptome ili pak oni koji sumnjaju da su mogli doći u kontakt s virusom. Takvi testovi nisu osobito pouzdani pa bi svaka osoba kod koje bi nalaz bio pozitivan morala dodatno proći laboratorijsko testiranje.

Neotkrivena žarišta bolesti

Ako se masovno koriste, takvi brzi testovi također mogu otkriti neotkrivena žarišta bolesti i pomoći u utvrđivanju opsega epidemije.

U prethodnim epidemijama Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i druge medicinske institucije oklijevali su s korištenjem takvih testova zato što nisu tako precizni kao laboratorijska ispitivanja. Primjerice, takvi testovi postojali su tijekom epidemije ebole u zapadnoj Africi 2013. –2016., no nisu bili široko korišteni jer nisu bili dovoljno točni u usporedbi s laboratorijskim ispitivanjima.

Međutim, da su korišteni za prve pretrage, u kombinaciji s kasnijim potvrdnim laboratorijskim ispitivanjima, mogli su omogućiti brže otkrivanje i drastično smanjiti broj onih koji su bili izloženi laboratorijskom testiranju. Jedno istraživanje pokazalo je da je brzo testiranje moglo smanjiti opseg epidemije za trećinu, a druga studija dala je još dramatičnije rezultate. Zahvaljujući naprednoj tehnologiji, ovi testovi posljednjih godina postaju sve precizniji, a u slučaju nekih patogena, oni su gotovo jednako dobri kao laboratorijski.

Ove mjere neće potpuno blokirati širenje koronavirusa, no mogu ga značajno usporiti. U prilog tome govori činjenica da se on zahvaljujući pozornom praćenju i izolaciji već sada puno sporije širi izvan Kine.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara