Hrvatska je protjerala Rusa zbog trovanja u Engleskoj. Ima li dokaza da iza toga stoje Rusi?

Hrvatska je protjerala Rusa zbog trovanja u Engleskoj. Ima li dokaza da iza toga stoje Rusi?

Foto/Screenshot: Euronews/123rf/Index

NEDUGO nakon što su bivši dvostruki britansko-ruski špijun i njegova kći pronađeni onesviješteni na klupi u Salisburyju, britanski istražitelji počeli su sumnjičiti Rusiju. Britanska vlada uskoro je ustvrdila da su Sergej i Julija Skripal otrovani nervnim agensom vojnog stupnja nazvanim novičok, koji je izumljen u Rusiji za vrijeme Sovjetskog Saveza.

 
 
Odnosi Velike Britanije i Rusije posljednjih su se tjedana ozbiljno zaoštrili zbog trovanja ovog britanskog građanina i njegove kćeri koja je došla u posjet iz Rusije. London je izbacio 23 ruskih diplomata, a Moskva isti broj britanskih zauzvrat. Britancima se u kolektivnom protjerivanju ruskih diplomata pridružilo još 14 zemalja Europske unije, kao i SAD, Kanada i Ukrajina te NATO. Dobar dio tih diplomata proglašen je obavještajnim agentima.

Među europskim zemljama koje su protjerale ruske diplomate je i Hrvatska. Premijer Plenković je tako nedavno najavio da je jedan akreditirani diplomat iz Rusije u Hrvatskoj proglašen nepoželjnim, odnosno odlukom vlade postao je persona non grata.
 

 
 
Ulozi u ovom diplomatskom sukobu ne mogu biti viši. Međutim, Rusija oštro poriče da je na bilo koji način umiješana u dosad neviđen napad na britanskom tlu, ismijavajući britansku istragu i optužbe na svoj račun. S obzirom na to, koliko su snažni dokazi Velike Britanije i što stručnjaci misle?
 
O samom novičoku nema nezavisne potvrde
 
Britanska televizija Channel 4 u svom opsežnom fact-checku (provjera činjenica) pozabavila se upravo ovim pitanjima. Postojanje novičoka (ruska riječ za pridošlicu), misterioznog i iznimno ubojitog nervnog otrova, prvi put je obznanjeno 1991. kad je ruski kemičar Vil Mirzajanov izišao u javnost s tvrdnjom da je Rusija razvila te da godinama proizvodi i skladišti novi tip kemijskog oružja. Mirzajanov je ovo otkriće prvo iznio u ruskim i američkim novinama, a potom i u svojoj knjizi.
 
 
Kako je rekao reporteru New York Timesa koji ga je intervjuirao devedesetih, Rusija ''nije proizvela velike količine'' ovog bojnog otrova, ali ono što ima ipak bi moglo biti dovoljno da ''ubije nekoliko stotina tisuća ljudi''. U svojoj knjizi Državne tajne, koju je objavio nakon što se preselio u SAD 2000., Mirzajanov je objavio i dijagrame s kemijskom strukturom novičoka, upozoravajući da je ''5-8 puta otrovniji'' od drugih nervnih agensa poput sarina. Usto, novičok se prema njegovoj tvrdnji može proizvesti kombiniranjem kemikalija koje se legalno koriste, kako bi se izbjegao nadzor inspektora za kemijsko oružje.
 
Drugi znanstvenik koji je radio na ovom tajnom kemijskom programu, Andrej Željeznjakov,  otrovan je prilikom slučajnog puštanja otrova u laboratoriju i umro je pet godina kasnije od dugoročnih posljedica trovanja. U isto vrijeme Mirzajanov je optužen i zatvoren zbog objavljivanja državnih tajni. Tada su ruske vlasti bile poricale da su ikad razvile navedeni nervni otrov. To danas čine i dalje pa je tako zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova povodom napada u UK-u izjavio ''sa svom mogućom sigurnošću da ni Sovjetski Savez ni Rusija nisu imali program za razvoj toksičnog agensa nazvanog novičok''.  
 
Zbog nedostatka informacija o novičoku, neki kemijski stručnjaci poput dr. Richarda Guthrieja skeptični su oko Mirzajanovljevih tvrdnji o tom kemijskom oružju. Službeni izvještaj međunarodne Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) iz 2011. navodi: ''Nema potvrde Mirzajanovljevih tvrdnji niti je proveden peer review u vezi s informacijama o ovim kemikalijama u znanstvenoj literaturi o ovoj temi''. Izvještaj Kraljevskog društva za kemiju iz 2016. također navodi da ''nezavisna potvrda strukture ili svojstava ovog spoja nije objavljena''. 
 
Jesu li druge zemlje napravile uzorke novičoka?
 
Ipak, to ne znači da novičok ne postoji. Eksperti koji su temu komentirali za Channel 4 slažu se da postoji dovoljno dokaza da je tajni nervni otrov stvaran. Dokazi i znanstvene spoznaje o ovoj temi prilično su nijansirani i ne daju jednoznačan odgovor. Tako je, između ostalog, i zato što novičok, za razliku od sarina ili VX-a, nije specifičan kemijski spoj, nego široka klasa nervnih agensa. ''Vidio sam preko 25 kemijskih struktura za koje se tvrdi da su novičokovi, ali jesu li svi proizvedeni ili ne, ne može biti provjereno'', tvrdi dr. Peter Cragg. Profesor okolišne toksikologije sa Sveučilištu u Leedsu Alastair Hay ističe kako precizna definicija kemikalije može biti problematična jer njene molekule mogu postojati u asimetričnoj formi. ''Samo jedan dio radi. 50 % smjese je neaktivno. Stoga, kad ne možete specifično definirati ovakve stvari, imate mali problem'', kaže Hay. 
 
Zbog svega toga OPCW nikad nije točno definirao novičok niti objavio njegovu molekularnu strukturu u svojoj listi kemijskih oružja. Ipak, profesor Hay objašnjava kako se OPCW u ovom slučaju oslanja na svoje Kriterije generalne svrhe te tretira svaku kemikaliju korištenu za namjerno ozljeđivanje ljudi kao kemijsko oružje. ''OPCW nije svjetska policija. Sve što mogu je raditi s onim što im države članice daju… Rusi nikad nisu ponudili nikakve detalje o novičoku OPCW-u, koliko mi je poznato. Stoga, s tim u vidu, oni ne mogu dati komentar o ovome'', objašnjava bivši inspektor za kemijsko oružje Jerry Smith.
 
Nadalje, iako je Rusija prema svjedočanstvima ruskih zviždača izumila novičok, nekoliko drugih zemalja vjerojatno su napravile malene uzorke tog otrova, ili barem znaju kako ih napraviti, prvenstveno kako bi ga mogle detektirati ili razviti protuotrov. ''Ne vjerujem da Rusija jedina ima tehnologiju za proizvodnju novičoka. Ako se želite zaštititi od agensa o kojem govorimo - a njegova kemijska struktura čak i postoji na internetu - možete zamisliti da (te zemlje) imaju dužnost proizvesti uzorke'', kaže Smith. 
 
Osim što je Mirzajanov objavio detalje o novičoku, mnogi sugeriraju da su SAD i druge zapadne zemlje dobile informacije o sovjetskom kemijskom programu kad je SAD pomogao u čišćenju bivšeg kemijskog pogona u Uzbekistanu krajem devedesetih. ''Navodno, ne znam sigurno, novičok se testirao na ovoj konkretnoj lokaciji'', kaže profesor Hay. Usto, može se realno pretpostaviti da su zapadne tajne službe nadzirale ruski program kemijskog oružja. Ta špijunaža postala je još lakša kad su brojni ruski znanstvenici ostali bez posla s prekidom masovne proizvodnje kemijskog oružja devedesetih. Mirzajanov je tada izrazio zabrinutost da bi dio zaliha mogao biti ukraden.
 
Za njegovu proizvodnju potreban je specijaliziran laboratorij
 
S obzirom na to da su i druge zemlje mogle razviti novičok, ne možemo unaprijed isključiti mogućnost da je neka druga zemlja odgovorna, smatra dr. Guthrie. ''Ako ste nevaljalac koji želi nanijeti udarac Rusiji, napravili biste takvo nešto, jer ljudi će pretpostaviti da je Rusija u pitanju'', kaže on. S druge strane, dr. Cragg sumnja da su druge zemlje proizvele novičok, osim eventualno za ''testiranje protuotrova u pokusima na životinjama ili kako bi istražile način na koji se spojevi mogu neutralizirati''. 
 
Što se Velike Britanije tiče, njen Laboratorij za obrambenu znanost i tehnologiju u Porton Downu tvrdi da ''nema šanse'' da ima ikakve veze s ovom supstancom. Dr. Hay pak smatra da su znanstvenici u ovoj ustanovi vjerojatno proizveli sitne količine novičoka kako bi ih mogli unijeti u bazu podataka za potrebu eventualnog testiranja u budućnosti, što se sada i dogodilo. Dr. Cragg dodaje da je za bilo kakvu proizvodnju ovakvog binarnog agensa potreban ''visoko tehnološki laboratorij'' sa specijaliziranom opremom kako ''bi se visoko otrovnim agensom moglo manipulirati a da ga se ne pusti u otvoren laboratorij''. Upravo ovaj visoki faktor rizika upućuje da novičok korišten u napadu nije mogao biti proizveden bilo gdje. Ako ga je Rusija proizvela, on je najvjerojatnije prokrijumčaren u Veliku Britaniju. 
 
Ipak, znanstvenici napominju da britanski laboratorij nije morao imati vlastite uzorke novičoka da bi ga identificirao. To je brži način identifikacije, ali nije jedini. Profesor anorganske kemije sa Sveučilišta u Londonu Andrea Sella objašnjava kako se kemikalija može analizirati metodom nazvanom masovna spektrometrija, kojom se ''mjeri masa same molekule - i to ekstremnom preciznošću'' i tako određuje njena formula. Smith ocjenjuje kako ''nema nikakve sumnje'' da je Porton Down mogao identificirati novičok i bez vlastitih uzoraka. 
 
Analiza može pokazati gdje je i kako novičok proizveden
 
Međutim, ima li Velika Britanija načina da dokaže da je novičok kojim su otrovani Skripali proizveden baš u Rusiji? Vjerojatno da, budući da se kemijskom analizom može utvrditi ne samo o kojem nervnom otrovu se radi nego i proces kojim je proizveden. ''Ako imate okolišni uzorak, u njemu imate taj nervni agens, ali vjerojatno imate i sastavne kemikalije koje nisu reagirale. Vjerojatno imate tragove otapala koje je korišteno. Sve vam to može dati tragove o tome kako je nešto napravljeno. Možda imate - kroz svoja obavještajna saznanja - i detalje o tome kako se na nekom mjestu proizvode ove stvari. Tako da možete napraviti takvu usporedbu. Kada sam osobno imao uvid u neka obavještajna saznanja, shvatio sam da je nevjerojatno koliko toga nije javno poznato'', objašnjava profesor Hay. 
 
Osim toga, policija će vjerojatno u obzir uzeti i druge tragove: Tko je bio u Salisburyju tog dana? Jesu li se Skripali s nekim susreli? Što nadzorne kamere pokazuju? Tko su bili neprijatelji Skripala? Indicije koje upućuju na Rusiju su i obrazac misterioznih smrti protivnika ili kritičara ruskih vlasti, kao i njihov motiv da se osveti dvostrukom špijunu koji je osuđen za veleizdaju i koji je možda svojim radom za London doveo u opasnost ruske špijune. UK također tvrdi da ''ima informacije da je u proteklom desetljeću Rusija istraživala načine upotrebe nervnih agensa, vjerojatno za atentate''. 
 
U ovom trenutku, zaključuje Channel 4, jednostavno nemamo uvid u dokaze koje britanske vlasti imaju pa ne možemo procijeniti ni koliko su snažni. Optužbe oko kemijskog i biološkog oružja problematične su zbog ranijih pogrešnih tvrdnji, poput američkih i britanskih optužbi na račun Iraka prije invazije 2003. No znanstvenici smatraju da su sumnje na račun Rusije u ovom slučaju opravdane. ''Na temelju kemije, mislim da su dokazi protiv Rusije vrlo snažni. Opisao bih ih kao snažne, ali još uvijek ne i definitivne dokaze'', kaže dr. Guthrie.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara