Foto: FAH

MINISTARSTVO obrane moglo bi se s prvim danima nove godine suočiti sa situacijom koja bi mogla ozbiljno uzdrmati Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračnu obranu. Naime, prema informacijama kojima raspolaže Index, a koje su nam potvrdili i izvori iz MORH-a i sustava vatrogastva, ekipe kanadera prilično su revoltirane sistemom rada kakav se prakticira posljednjih godina, i to do te mjere da su neki od njih spremni na odlazak iz Hrvatske. Konkretno, piloti iz Zemunika već neko vrijeme ukazuju na to da ih se besmisleno angažira na požarištima na kojima nema potrebe za njihovom intervencijom, čime se stvara enormni financijski trošak. Ogorčenje je kulminiralo u proteklih mjesec dana, što nimalo ne čudi ako se zna na koja su ih sve požarišta slali županijski vatrogasni zapovjednici.

Konkretno, kanadere se dizalo i na sam Božić, što je bila četvrta upitno smislena intervencija u tom tjednu. Dan ranije, na Badnjak, gasili su lokaciju na kojoj osim trave i niskog raslinja nema ničega, a najbliža naselja udaljena su više kilometara. Angažman zračnih snaga za takve potrebe, upozoravaju i naši sugovornici iz sustava vatrogastva, besmisleno je trošenje resursa, bez ikakve stvarne potrebe i opravdanja. No, naši sugovornici tvrde da takav odnos prema trošenju zračnih snaga traje godinama te da se forsiranjem angažiranjem kanadera na gašenjima pustopoljina, bez ikakvih kriterija i stručne procjene kako to izvesti, proračun osiromašuje i u desecima milijuna kuna. U konačnici, time se i ljudstvo izlaže bespotrebnim rizicima, što je odnos koji je dijelom i doveo do tragedije na Kornatima, kao najveće ikad zabilježene u povijesti hrvatskog vatrogastva.

Neodrživa situacija

Protupožarni piloti su u više navrata upozoravali kako ovakva situacija nije dugoročno održiva, pogotovo zato što se u najvećem broju slučajeva radi o nepotrebnom angažiranju aviona tipa Bombardier CL 415, odnosno famoznih kanadera. Pored šest takvih aviona, Hrvatska ima i šest airtractora, no njih vatrogasci očito ne doživljavaju kao alat za gašenje požara, već je gotovo u pravilu prvi izbor, bez obzira na lokaciju i karakteristike požara, uvijek kanader. Pa onda ispada da kanaderi, po cijeni leta od 10 000 eura po satu, satima gase vrhovi planina na granici sa BiH, kao što je to bio slučaj u prosincu. S druge strane, cijena sata leta airtractora višestruko je manja, za upravljanje je dovoljan jedan pilot, a učinak im je takav da su bez ikakvih problema, tumače nam, mogli pogasiti barem pola od požara u ovoj godini za koje su se dizali dvostruko skuplji kanaderi. Airtractori se na požar – iz nekih nejasnih razloga – šalju samo u malobrojnim situacijama.

I upravo to frustrira i same pilote jer su svjesni da se rasipaju dragocjena sredstva i time umanjuje mogućnost njihova opremanja, modernizacije flote, itd.

U naoko zamršenoj organizaciji protupožarnog sustava osim MORH-a, značajnu ulogu imaju vatrogasne strukture, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, kao koordinator, te indirektno i jedinice lokalnih samouprava. Najjednostavnije moguće rečeno, iako su sami po sebi djelatnici MORH-a, angažman ekipa kanadera ovisi o procjenama županijskih vatrogasnih zapovjednika, i upravo je to karika na kojoj puca ljubav u cijelom tom sustavu, ma koliko god se svi akteri trudili prikazati situaciju drugačijom. Većina vatrogasnih zapovjednika, uvjeravaju nas naši sugovornici, svoj posao radi profesionalno i stručno, no svejedno nisu nikakva rijetkost slučajevi nemara koji graniče sa zloupotrebama.

Bezobzirno trošenje resursa MORH-a

„Evo, recimo, takvo nekontrolirano i bezobzirno trošenje resursa MORH-a u ljeto prošle godine dovelo je cijeli taj sustav gašenja požara iz zraka u vrlo nezgodnu situaciju. Kako? Ishitrene i olako donesene zapovijedi vatrogasnih struktura uspjele su srušiti ispravnost flote u kritičnom dijelu sezone pa nam je zamalo trebala potrebna inozemna pomoć u gašenju požara na Pelješcu. I to u državi koja na popisu ima 12 protupožarnih aviona“, čudi se naš sugovornik iz MORH-a.

„Vatrogasnim zapovjednicima je najlakše dići kanader, poslati ga na požar, bez suvislog obrazloženja je li to zaista bilo nužno ili nije. Dečki sjednu u avion, ugase i vrate se u bazu, odnosno, jure na drugo požarište. Vatrogasnim zapovjednicima to je najkomotnije, ne moraju trošiti zemaljske snage, sigurni su da će stvar biti riješena, no stvarno se ne pitaju je li, u krajnjoj liniji, taj trošak opravdan“, tumači nam i jedan od dobro informiranih sugovornika blizak vatrogasnim strukturama. „Kanaderi gase i što bi trebali i što ne bi. Normalno je da su dečki revoltirani. Da i ne spominjemo da svaki kapetan kanadera po pitanju stručnosti, stupnju obrazovanja i iskustva daleko premašuje bilo kojeg vatrogasnog zapovjednika. I da bez obzira na to, oni šute i odrade što im se kaže. U redu, jesu dio vojnog sustava i poštuju hijerarhiju i zapovijed, ali svejedno, i oni su ljudi“, kaže naš sugovornik. „I ne. Ne trebamo mi sustav poboljšavati kupnjom novih aviona, to je besmislica, i mislim da i oni sami (PP eskadrila, op. a) to i ne traže. Oni traže izmjene u protokolu, stručniji zapovjedni sustav, a što bi onda trebalo rezultirati pravilnijim određivanjem prioriteta osebice u situacijama kad istovremeno imaju više požara“, zaključuje naš sugovornik koji, usput rečeno, ugrubo procjenjuje da se besmislenim zapovijedima svake sezone stvori bespotrebni trošak od više desetaka (kaže 50) milijuna kuna.

Veliki problem je, kaže, to što se nekoliko godina oteže s donošenjem novog Zakona o vatrogastvu, a koji bi trebao regulirati upravo tu problematiku. Iako je trebao biti donesen još na početku mandata Vlade Zorana Milanovića, nije do dana današnjeg, a pitanje je i kada će.

Nezadovoljstvo sve veće

Još tada je, navodno, nezadovoljstvo ekipe iz Zemunika prijetilo eskalacijom, no naš nam izvor tumači da su ih tada umirila obećanja iz vrha ministarstva i Vlade da će se stvari dovesti u red. A kako nisu - a pitanje je i hoće li i kada - frustracije pilota dosegle su vrhunac te bi se mogle rasplesti najmanje sretnim scenarijem. Također, podsjeća nas naš sugovornik, o svemu postoje i pisani tragovi, odnosno, o razlozima nezadovoljstva koje vlada u Zemuniku jako su dobro i pismenim putem informirani i u MORH-u i ostalim strukturama koje utječu na njihov angažman.

Do zaključenja ovog teksta na pozive Indexa (doduše, na Badnjak), nije se javljao ondašnji ministar obrane Ante Kotromanović koji – po svemu sudeći – prilično jasno zna o čemu je riječ, a kako u Zemuniku na tu temu vlada zavjet šutnje, nemoguće je bilo dobiti ikakav, službeni ili neslužbeni komentar. Očekivano. Riječ je o djelatnim vojnim osobama kojima je svako istupanje, bez autorizacije od strane MORH-a, najstrože zabranjeno i čega se u kontaktu s medijima godinama prilično čvrsto drže.

Inače, Hrvatska ima šest kanadera i na taj broj aviona trebali bismo imati po tri ekipe u sastavu pilot, kopilot, tehničar, a što je standard koji nikad nismo ni imali i koji možda najbolje ilustrira opseg posla koji svake godine odrađuje postojeće ljudstvo PP eskadrile. Umjesto toga, kapetana imamo točno duplo manje, odnosno devet. Upravo su oni zaduženi za 'gađanje' požara vodenom bombom (kopilot uglavnom radi spuštanje na more i zahvat mora). Odlazak i jednog od njih nije zanemariv. Odlazak više njih, bez puno pretjerivanja, doveo bi u pitanje postojanje Protupožarne eskadrile.