BORIS GLAVAŠ, kandidat Hrvatskih suverenista za načelnika Općine Podbablje, a ona je, ako netko ne zna, u imotskome kraju, hvali se na stranačkom Facebooku primljenim sakramentima. Točnije, kako je napisao u statusu Hrvatskih suverenista Podbablje, uz svoju veliku fotografiju: "Uredno i na vrijeme primio sakramente; krštenja, Prve svete pričesti, svete potvrde ili krizme i kršćanske ženidbe."

Glavaš, uz to, ističe da je oženjen i da ima troje djece, završio je osnovnu i srednju školu u Imotskom, Pravni fakultet u Splitu i Upravno-pravni studij u Splitu, ima državni stručni ispit u Ministarstvu uprave, certifikat "u području javne nabave u Ministarstvu gospodarstva". Spominje i više od 15 godina radnog iskustva na službeničkom mjestu u Općini Podbablje, piše i da je 2005. godine bio utemeljitelj te do 2013. godine i predsjednik Športskog društva Drum, a potom i dopredsjednik. Svačim se hvali suverenist Boris, rođen 1976. godine, sakramente, eto, stavlja na prvo mjesto, ali o sudskom postupku u kojem od Općine traži 81.871,16 kuna nije htio reći ni riječi.

Glavaš je, inače, zaposlen u Općini, bio je pročelnik službe u Odsjeku upravno-pravnih i komunalnih poslova, a sada je viši stručni suradnik. U tužbi je naveo da mu je Općina isplaćivala manju plaću no što je trebala. Općinski sud u Splitu lani je u siječnju odbio njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan, no Županijski sud još nije pravomoćno presudio.

Zašto su sakramenti bitni?

Uostalom, evo većeg dijela našeg razgovora. Prvo nas je zanimalo zašto misli da su sakramenti bitni u predizbornoj kampanji:

"Čujte, to je u Imotskom sasvim normalna stvar, jel, sasvim normalna stvar, ali, koliko imam informacije, vi ste već nešto objavili na tu temu i, evo, da sam znao da ću izazvat takvi publicitet, da vam budem iskren, da bi davno prije najavio kandidaturu. Znači, to nije greška, u nas je najnormalnije nešto. Najnormalnije u našem društvu, u našoj Imotskoj krajini, i mi se sa tim ponosimo i to je jednostavno tako. Ali, ponavljam: da sam znao da će toliki publicitet izazvati, davno prije bih objavio kandidaturu. I, vrlo interesantno, vaš portal vrlo malo, ovaaaaj, piše, recimo, o dezerterima i mrziteljima svega hrvatskog, a ovo vam je očito, jedna sasvim normalna stvar u Imotskoj krajini, svima zapela za oko.

Ako je sasvim normalna, zašto je ističete?

Mi se sa tim ponosimo. Mi smo kršćani i početak i kraj našeg postojanja je vezan uz vjeru.

Mislite li da vas to čini boljim od nekog tko nema sve sakramente?

To nije izrijekom nigdje navedeno. U biti, ja pišem o svom CV-ju, ja ne pišem o tuđem, razumijete? Ja pišem isključivo o svom, ja nisam tu nikoga drugog ni spomenuo ni, ne daj Bože, prozvao. A čujte, ukoliko se vi ili netko drugi sebe vidjeli ili našli u tom dijelu, ne mogu ja u tom dijelu snositi bilo kakvu vrstu odgovornosti.

Potom nam je hvalio HDZ-ove infrastrukturne podvige u Općini. "Znači, mi smo tu dobili vodovod i telefone, da smo platili priključke, svako kućanstvo je, ali čujte, mi tu mogućnost nismo imali za vrijeme bivšeg sustava, bivše države, dokle nije došla naša hrvatska država, jel?" 

Logično, upitali smo ga zašto nije u HDZ-u kad mu se tako sviđa. Slijedi odgovor:

S HDZ-om sam ja u vrlo dobrim odnosima i to je hrvatska stranka, to je nesporno, jel. Ja njih poštujem i cijenim i uvažavam, jel. To uopće nije sporno, to nije sporno. Ali ja imam, čujte, pravo na izbor. Nismo više u bivšem komunističkom sistemu, jel. Znači svaka osoba, pa i ja, ima pravo na svoje slobodno, demokratsko djelovanje u skladu s načelima demokracije, jel. Gdje ću ja biti, to je moja stvar, jel. Na kraju krajeva, ne vidim uopće da je to nešto što bi moglo biti sporno. Ljudi, u konačnosti, stupe u brak, pa se razvedu od žene, ostave djecu, a kamoli se neće odmaknuti od stranke, jel. Ili, uradite paralelu u sportu: Messi i Ronaldo, primjerice, mogu se prodati u koji god hoće klub, jer su dobri igrači, jel. A neki lošiji, čujte, uvijek igraju u trećoj, petoj ili ne znam ni ja kojoj ligi, jel.

Onda ste vi kao Messi ili Ronaldo?

Ovaaaj, pa, evo, kada, kada... Ja nisam rekao da sam ja kao oni, ja sam vama išao slikovito prikazati da ja imam pravo izbora, da ja odlučujem sam o svom životu i da ja tu isključivo pišem o svom CV-ju, a ne o ničijem tuđem. Znači, ja nikoga tu nisam prozvao. Ukoliko se netko tu prepoznao, to je problem njegov, jel.

Jeste to sami smislili?

A tko će mi drugi? Tko bi trebao, ne znam na što aludirate?

Strankama obično PR-ovci osmišljavanju kampanje.

Nije to meni... Nisam ja nikada u životu, pa ni sada, imao nikakve PR-ovce, Vama jedino mogu zahvaliti na gratis reklami. I ponavljam još jednom: kandidaturu bih objavio, ovaj, već nakon, nakon, nakon što smo proslavili mi kršćani Božić, već bih tada da sam znao da će izazvati ovakvi publicitet, jel. Na kraju krajeva, moj CV nije isključivo to, nije isključivo to.

Što biste još naveli iz CV-ja?

Svi podaci su provjerljivi. Ja sam to što jesam, ja pričam o sebi, ja ne pričam o drugima.

Kada je već toliko pričao o CV-ju, logično nam se nametnulo pitati ga je li tužio Općinu u kojoj se kandidira za načelničko mjesto. To nam se, neka Bog oprosti našim grešnim dušama, čini bitnijim od sakramenata. Na naše pitanje odgovorio je s: Molim?

Jeste li tužili Općinu?

Ja sa tim nisam upoznat.

Niste tužili Općinu?

Ne znam na što aludirate.

Jeste li imali potraživanje? Sudski postupak s Općinom Podbablje?

Ne znam, evo, ko vam je rekao, neka on ispriča. Ja nisam upoznat.

Jeste vi iz Druma (pročitali smo mu adresu s presude)?

Da.

Pa vama je odbijen tužbeni zahtjev protiv Općine Podbablje.

Niste vi tu u pravu.

Kako?

Niste, evo, malo se bolje informirajte, čačkajte, prpajte.

Presuda je ispred mene.

A ne znam ja šta imate ispred sebe.

Evo, Split, 24. siječnja 2020., sutkinja Eneja Stejskal Kanazir.

Ma to nije pravo stanje stvari, očito nemate pravovaljane informacije sve, al evo, izvolite, istraživajte.

Al to je bila presuda.

Izvolte, istraživajte, izvolte, istraživajte.

Kako je završio taj postupak? Pitam vas.

Pitajte tih koji vam pričaju.

Pa govorite o svom CV-ju.

To nema veze sa CV-jem.

Kako nema veze, to je dio vašeg službenog CV-ja?

Čujte, izvolite, istraživajte. Nisam ja zlatna ribica da ispunjavam vaše prohtjeve i želje, jel. Ja sam jedan običan, normalan građanin koji ima svoju obitelj, ima svoju djecu i tako da ja imam na što trošiti svoje vrijeme. Ja želim samo naglasiti da sam iznimno ponosan na svoju kršćansku vjeru i na članove svoje obitelji. Mi smo relativno mala sredina, ljudi poznaju mene, moju obitelj, moja dva strica. Za bivšeg sustava jedan je otišao u Pariz, drugi u Chicago, otac mi je za bivše države dobio prvo zaposlenje u Zenici i radio je tamo, jel. To su moji životopisi, moj CV, mene i moje obitelji.

Dakle, sakramenti su javni podatak, a sudski postupak nije?

Ovo su... U mom CV-ju sam naveo podatke koji su svi provjerljivi i to je to. Znači, ne pričam o drugom, pričam o sebi.

Zanimljivo da nitko od ostalih kandidata Suverenista nije spomenuo sakramente. Gospodin Ćapin je spomenuo da je branitelj. Toga nema kod vas, je li tako?

Čujte, ja sam imao 13 i pol godina kada je Domovinski rat krenuo. 

I 19 kad je prestao.

Kad je prestao, da. Kad je prestao, da. Al, evo, ja sam išao malo se i obrazovati, jel. S tim da, jel, naklon do poda, bez obzira na godine života, koji je sudjelovao u obrani Republike Hrvatske na bilo koji način.

Nedugo nakon ovog odgovora pozdravili smo se s našim boguugodnim sugovornikom.

...

Primajte na mail pregled najčitanijih vijesti dana, na kraju svakog dana. Pretplatite se na Index Newsletter.