Foto: Index/FaH

ČETIRI sata. Četiri sata su u doba Concordea bili dovoljni za preletjeti Atlantik. Četiri sata su u današnje doba dovoljna da autom, bez pretjerane jurnjave, dođete od slovenske granice do Splita. Četiri sata vozi i vlak Zagreb-Rijeka, ali to već spada u ekstremne sportove. Ista ta četiri sata jutros su bila potrebna kako bi turisti ušli iz Slovenije u Hrvatsku.

Za hrvatsko gospodarstvo, ovisno o turizmu više nego o ičem drugom, to je potpuno neizdrživo i neprihvatljivo. U današnje doba društvenih mreža nije trebalo par sati da cijela Europa sazna kako se na granici odakle dolazi najviše turista u Hrvatsku – jer dolaze najviše automobilima i to preko Slovenije čeka satima. Pred blagdane je naravno moguća neka gužva, ali sve preko 20-tak minuta između država članica Europske unije je neprihvatljivo.

Koliko je ljudi koji su namjeravali na vikend u Hrvatsku već otkazalo rezervacije? Koliko će onih koji su namjeravali doći za produljeni vikend 1. svibnja sada odabrati neku drugu destinaciju? Štete su možda već u tisućama eura, a mogle bi narasti na milijune. Što će biti kada dođe prava sezona?

Političari su već trebali dignuti uzbunu

U zemlji gdje stotine tisuća ljudi egzistencijalno ovise o turizmu, trebalo je napraviti političku uzbunu već kada su prošli tjedan počele gužve – ne treba valjda posebno objašnjavati da ako su neprihvatljive gužve nastale tjedan prije Uskrsa, da će za Uskrsni vikend tek biti svašta?

Europska unija je donijela novu, očigledno birokratsku i besmislenu uredbu o kontroli granica (ovakvom masovnom kontrolom svih potencijalne teroriste se neće naći), a Slovenija počela primjenu – ili se nisu dobro pripremili, ili su postupili po "naputku" vlastitog državnog vrha – nedavno je na slovenskoj televiziji Matjaž Nemec, potpredsjednik slovenskog Parlamenta otvoreno i sasvim neuvijeno rekao da hrvatska turistička sezona ovisi o tome hoće li Slovenci puštati turiste u Hrvatsku.

U normalnoj zemlji, nakon što se granična blokada razvlači danima – čelnici države bi bili u akciji rješavanja problema koji je za hrvatsko gospodarstvo gori od Agrokorove krize. Predsjednički avion bi odvezao premijera u Brisel ili gdje se već predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker nalazi, hrvatski premijer bi dao Junckeru sok od rajčice s paprom ili što se već koristi za otrežnjavanje, i rekao da ima 12 sati da povuče Uredbu jer je neprimjenjiva. Isto bi mogla odraditi i predsjednica. Ministar vanjskih poslova bi bio u Ljubljani i prijetio Sloveniji prijavom Europskoj komisiji.

Gužve na granici – ugroza hrvatskih nacionalnih interesa

Svaki sat čekanja na granici ugrožava vitalne hrvatske nacionalne interese, svaki turist koji radi ovoga odustane od Hrvatske kao svoje destinacije znači da će netko u Hrvatskoj imati manje novca za progurati narednu zimu. Netko će imati manje novca za vratiti ratu kredita. Netko će više doći na listu blokiranih. Nemojmo se zavaravati – današnji turist je razmažen jer od 200 država svijeta barem 180 rado primaju turiste i njihove novce. Ako se ovo nastavi i priča o čekanju na granicama proširi – gubici za Hrvatsku mogu biti u milijardama. EU ne radi ništa, a slovenski političari će se zlurado smješkati, jer im je nova EU regulativa samo povod za novu ucjenu Hrvatske.

A gdje je Plenković?

A Plenković šuti. Dok je u Hrvatskoj i u Saboru brbljav i gord, dok oko Agrokora daje skoro svakodnevne izjave kao je firma njegova, ne Todorićeva, kada se treba posvađati i kada treba pritisnuti briselske činovnike - onda ga nema nigdje. Onda je tih, šutljiv, pognute glave. Plenković je Sloveniji poslao "apel", a slovenski premijer Cerar "pokazuje razumijevanje". Fini, štreberski i potpuno neučinkovit činovnički rječnik, koji pokazuje kako se domaći frajer Plenković u europskim okvirima pokazuje kao običan ćato, sitni činovnik, pisar iz romana Jaroslava Hašeka.

A predsjednica? S jedne strane paradira okolo u vojnim odorama poput kakvog afričkog diktatora (čak su i u Sjevernoj Koreji naučili da državni poglavar ne nosi vojnu odoru), spominje udaranje šakom o stolu – a kada stvarno toj Europi treba udariti šakom o stolu i reći da imaju 12 sati za prestanak prometne blokade Hrvatske, jer ovo što se događa jest prometna blokada, nema je nigdje. Tek je evo, primijetila nedavno da Todorić živi u dvorcu, a radnici mu rade za malo iznad minimalca. Koji Sherlock, nikada to nismo primijetili!

Kod kuće su hrabri, sujetni, brbljavi, a u Europi, gdje bi trebali biti ravnopravna članica, oni su tihi i jadni. Plenković i Kolinda gotovo da se klanjaju svakom višem činovniku EU i NATO-a, a ovih dana su još jednom pokazali svoje pravo lice – malih pisara, ćata europskih gospodara i vođa, gdje je Hrvatska samo leno i kolonija, a ne ravnopravna članica. Ovakvo ponašanje prema Hrvatskoj i ovakve blokade granica državnici ne bi nikada dopustili, no dug je put od briselskih ćata do državnika. Neki taj put nikada neće prijeći, ostat će samo mali, lokalni političari o kojima će sutra govoriti dva retka u leksikonu. Više nisu ni zaslužili.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala