Katastrofa Hrvatske u pet faza

Katastrofa Hrvatske u pet faza

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL, Index

MORAM nešto reći a nije baš jednostavno. Nerviraju me hejtovi na državne dužnosnike u momentima katastrofe. Ne zato jer bi branio državne pajace (daleko bilo) nego zato jer u tim hejtovima vidim neki meta-etatizam, nekakvu posljedicu temeljnog praznovjerja u kojem ljudi očekuju da država nešto napravi za njih, pa kada osoba koja je u tom momentu na nekoj funkciji ne učini čudo, onda bjesne na tu osobu. Kao da bi druga osoba na tom mjestu mogla učiniti čudo? Ne shvaćaju da je problem u sistemu, u njihovom povjerenju u državu. Trebaš prvo jako vjerovati u neku pojavu (državu), da bi se pjenio od bijesa u momentu kad te razočara.

Sama činjenica da se u momentu ugroze prvo ljutiš na državu, i njene najvidljivije predstavnike, pokazuje kako si od njih imao kriva očekivanja od samog početka. Oni nisu tu da te spašavaju, oni su tu radi svojih guzica. To je jedina i osnovna funkcija države, to nije bug, greška u sistemu.... to je sam sistem kao takav.

Svaka katastrofa u Hrvatskoj ima isti osnovni scenarij.

FAZA A - "Sidin i gledan".

Inicijalni razvoj požara, ili najava velikog snijega, ili raste Sava. U tom momentu narod sjedi i gleda. Ako je riječ o Dalmaciji, onda to mislim ful doslovno – sjede u kafićima na otvorenom i gledaju požar, scena poznata svakom tko je ikad bio ljeti u Dalmaciji. S komentiranja guzice neke Čehinje prebacuje se na komentar dima u daljini ili novi nalet kanadera. Očekuje se da netko ili nešto – nesumnjivo "državno" – intervenira i da se stvar riješi, i sve ostane na razini zanimljivog događaja koji se gleda na udaljenom brdu ili kroz prozor. S manjim požarima tako i bude, preleti kanader par puta i ekipa s kave se raziđe. U ovoj fazi apsolutno nitko ne percipira opasnost kao svoj, ili nečiji osobni problem. Sve je daleko, apstraktno i depersonalizirano, kao film. Kao utakmica Hajduka u nekom pretkolu, no s manje nerviranja.

FAZA B - "Država duradi nešto!".

Faza zazivanja države kao boga. Sava i dalje raste, snijeg pada, prvi tramvaji zabijaju se u nanose, požar se širi... narod hvata briga – pa gdje je ta moćna država koja je trebala riješiti problem s dva kanadera ili nekim nasipom ili ralicama, općenito – na način na koji bi show ostao neosoban, neopasan i ne posebno bitan? No, države nema, ne intervenira, neefikasna je, iz jednog vrlo jednostavnog razloga – nikad nije ni zamišljena da bude efikasna i rješava vaš problem. Država je tu da hrani dužnosnike i uhljebe, ne vas (osim ako vi koji ovo čitate niste dužnosnik ili nekako drugačije nakačen na državnu sisu).

FAZA C - "Pravednički bijes".

Katastrofa se razmahuje, državne reakcije (očekivano) nema, i narod hvata nekontrolirani bijes na ljude koje su do jučer birali, a koji su najvidljivije lice te državne vlasti. Stranačka pripadnost je tu nebitna, HDZ, SDP, Plenki, Koli, Zoki, Josipović, sasvim nebitno. Ljudi će mrziti i onog za koga su glasali – možda njega baš posebno strastveno, jer osjećaju da ih je izdao, da je nešto trebao napraviti. U ovoj fazi, predmet mržnje, ma koliko inače bio nesposoban, ovakav ili onakav, i nije kriv, jer ne može realno nijedan ministar niti premijer ugasiti požar na fronti od 30 km, niti zaustaviti snijeg ili bujanje rijeke. (Ono što ministar i premijer mogu, je reagirati s više takta i razuma, ali u ovoj fazi ni to ih ne bi spasilo). Stravičan hejt na dužnosnike, pokazuje samo koliko su od tih lažnih i umjetnih likova ljudi očekivali, i koliko su ta očekivanja bila neutemeljena. Meni je to, recimo, od početka bilo jasno, pa mi je ova faza pomalo promašena.

Inače, o Kolindi i Plenkiju imam vrlo loše mišljenje, ali kako od njih ekipa očekuje čudo u ponedjeljak popodne, malo mi je to nejasno. Kakvo čudo treba da se desi? Da Koli i Plenki puhanjem ugase požar? Ako ne dođu jer imaju prethodne obaveze – ne valja, ako dođu, onda opet ne valja jer se samo naslikavaju, ako preuveličavaju dramu ne valja, ako minimiziraju opet ne valja. To su momenti u kojima ti ljudi, što god naprave – ne valja. Ali te ljude je netko izabrao? Pa izabrali su ih baš oni koji valjda očekuju da moćna država djeluje tako da Plenki puhanjem ugasi požar, i kad se to ne desi – bjesne. Problem je u ljudima koji vjeruju u takve bajke barem koliko i u likovima iz bajki.

FAZA D - "Samoorganizacija".

Građani shvaćaju da se državi živo jebe za njih, ili je nesposobna, i organiziraju se sami. Ovo je herojska, i Hrvatima najdraža faza. Bratime se BBB i Torcida, volonteri spašavaju životinje, ideološke barijere se ruše, branitelji pune vreće s pijeskom, ljudi sami pune pomoć u svoje aute i voze na drugi kraj zemlje, izvlače se privatne cisterne, vatrogasci iz svog džepa plaćaju trajekte, mediji upadaju u opći orgazam oduševljenja nad nacionalnim jedinstvom, na sve strane je milijun malih poticajnih i naizgled pozitivnih priča. Meni osobno, ovo je najbizarnija faza (ovisno o događaju) jer pokazuje koliko je sustav na koga se ljudi oslanjaju, i kojeg skupo plaćaju, truo i nefunkcionalan, koliko možemo državnu upravu zamijeniti slučajno odabranim krdom gluhih slonova, i koliko ljudi lako popuše bezvezne spike, koliko vjeruju u prazne priče, a na kraju se uglavnom spašavaju sami. Plaćamo li najveće poreze u EU da bi požare gasile navijačke skupine? Samoorganizacija bi bila super, kad bi ljudi iz nje izvukli prave lekcije, ali to se nikad ne dešava.

Ponekad, ne uvijek, je tu i FAZA E - "Žrtveni jarac".

Na silu se traži krivac. Krivac nikad nije na visokom položaju, nego neki zapovjednik lokalnog DVD-a, možda Romi koji su (navodno) krali materijal, saboteri koji su (navodno) podmetali požare i sl. Ova faza zna biti prilično odvratna jer podsjeća na seljake s vilama i buktinjama, kojima samo vlada bijes, a ne i pravda. Ova faza, srećom, najčešće brzo prođe (izuzetak je Kornatska epizoda).

Napominjem, ovo ne ovisi o stranci ili strankama koje su momentalno na vlasti, već o samom problemu povjerenja u stranke i državu općenito, o naravi naroda, a ta se narav ne mijenja lako. Ovaj tekst možete slobodno spremiti, pa pogledati za tri, pet ili deset godina kod nekog požara, poplave ili zimske katastrofe. Jamčim, da će scenarij ostati isti, tko god bio na čelu države.

I zato je odgovor na pitanje "za koga će sad Dalmacija glasati??" – pa za iste za koje i dosad. Sistem se ne mijenja unutar samog sistema. Sistem se može mijenjati samo ako odjebete cijeli sistem. Više osobnih sloboda, manje države, manji nameti, više oslanjanja na same sebe, više osobne nezavisnosti, javno financiranje samo nužnih i efikasno ustrojenih usluga.... skok direktno na FAZU D s gornje liste.

Počnite od toga da ne očekujete od Kolinde i Plenkija da ugase požar. Ne očekujte od njih ništa, doli da se maknu, da im se budžet smanji – ne samo zbog njih osobno, nego funkcijama koje predstavljaju i koje su beskorisne, kao i njih barem 50% u državnom aparatu. Proučite Prvu pomoć. Gledajte oko sebe. Čitajte. Oslanjajte se na sebe. Ne vjerujte državi ni svojim vremenom, ni svojim novcem. Dođe li sutra vatra ili voda do vaše kuće, veća je vjerojatnost da će vas spašavati navijači protivničkog kluba, nego neka državna organizacija.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara