DJELATNICI u nepropusnim zaštitnim odijelima koji raspršuju oblake dezinficijensa po gradskim ulicama, fasadama zgrada, klupama u parkovima, pa čak i zemljištima, postali su uobičajen prizor u Kini u doba pandemije.

U Šangaju, epicentru najveće epidemije u zemlji, državni mediji izvještavaju da su tisuće radnika organizirane u timove za dezinfekciju pojedinih područja, s naglaskom na ona u kojima su boravili oboljeli od covida. Ovaj potez vlada smatra ključnim za obuzdavanje širenja soja omikron.

Međutim, praksa se često proteže i dalje. Čini se da je bilo koji vanjski prostor u opasnosti da bude na meti radnika koji rukuju dezinfekcijskim strojevima u stilu puhača lišća jer kineska rigorozna politika nultog covida pokreće opsesiju dezinfekcijom svega.

U Šangaju su vatrogasci napustili svoje redovne dužnosti kako bi preuzeli uloge dezinfektora, a lokalna zajednica mladih regrutirala je volontere za dezinfekcijske odrede. U akciju su uključeni i pripadnici službe spašavanja iz udaljenih dijelova Kine.

U nekim četvrtima Šangaja postavljene su posebne stanice za proizvodnju kemikalija, dok se u drugima mogu vidjeti vozila opremljena spremnicima za kemikalije i uređajima sličnim topovima za raspršivanje dezinficijensa po ulicama. Roboti za dezinfekciju postavljeni su na željezničkim postajama, a patroliraju i nekim karantenskim centrima.

Međutim, ovi napori, kao i drugi, poput inzistiranja da radnici nose zaštitna odijela ili glasnih, snimljenih poruka koje se reproduciraju i podsjećaju ljude na to kako spriječiti bolest, mogu biti gubljenje vremena, truda i resursa.

Što kažu stručnjaci?

Stručnjaci kažu da je prijenos virusa preko kontaminiranih površina iznimno nizak i da je dezinfekcija vanjskih površina kao što su parkovi i gradske ulice uglavnom besmislena i, što je još gore, čak bi mogla predstavljati opasnost za javno zdravlje.

"Roboti i prskanje ulica su demonstrativne akcije osmišljene da ojačaju povjerenje javnosti u vladine akcije", rekao je Nicholas Thomas, izvanredni profesor na Gradskom sveučilištu u Hong Kongu, koji je ukazao na to kako kineske vlasti već dugo navode kontaminaciju okoliša kao dio svoje retorike da virus možda ne potječe iz Kine.

"Problem je kada politika dominira i odstupa od znanosti u odgovoru na pandemiju, sve više i više napora se mora ulagati u djela koja nužno ne povećavaju biosigurnost pogođene populacije u istom stupnju kao napor koji je potreban za njihovo poduzimanje", rekao je Thomas za CNN.

Masovna dezinfekcija dio je dugogodišnje kampanje u Kini za suzbijanje rizika od prijenosa covida-19, koju je veći dio svijeta smatrao previše marginalnim, izuzevši pranje ruku i održavanje dezinfekcije određenih površina, poput onih na prometnim javnim mjestima i gdje se rukuje hranom ili liječe pacijenti s covidom-19.

Američka istraživanja

Američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti prošle je godine objavio kako znanstvene studije pokazuju da svaki kontakt s površinom kontaminiranom covidom-19 ima manje od 1 prema 10.000 šanse da izazove infekciju. Takvo istraživanje potaknulo je mnoge da na dezinfekciju gledaju kao na "higijensko kazalište" za razliku od bilo kakve značajne mjere prevencije bolesti.

"Masovna dezinfekcija nije bila dio mjera kontrole bolesti u zapadnim zemljama jer su javnozdravstvene vlasti slijedile znanost", kaže Emanuel Goldman, profesor mikrobiologije na Medicinskom fakultetu Rutgers-New Jersey, te dodaje: "Malo je vjerojatno da je bilo koji slučaj covida-19 bio posljedica dodirivanja kontaminiranih površina. Virus brzo umire izvan zaražene osobe i vrlo neučinkovito se prenosi prstima. Pranje ruku sapunom ili alkoholnim maramicama je sve što vam je potrebno da se učestalost svede na nulu."

U Kini, gdje postoje stroge prakse usmjerene na eliminiranje bilo kakvog širenja virusa, zabrinutost zbog kontaminiranih površina datira još iz ranih mjeseci pandemije, posebno nakon što su kineski dužnosnici rekli da je epidemija na tržnici u Pekingu vjerojatno počela zbog radnika koji je rukovao uvezenim, smrznutim lososom kontaminiranim virusom.

Iako Svjetska zdravstvena organizacija kaže kako je vrlo malo vjerojatno da se ljudi mogu zaraziti covidom-19 putem hrane ili ambalaže, kineske su vlasti u brojnim prilikama ukazivale na uvoz smrznutih proizvoda ili druge kontaminirane površine, poput zrakoplova ili čak međunarodne pošte, kao nositelje bolesti.

Niz mjera koje postoje samo u Kini

To je dovelo do niza mjera koje su uglavnom jedinstvene za Kinu, poput testiranja tragova virusa na uvoznim površinama i masovne dezinfekcije smrznute robe iz inozemstva, dok su neki gradovi izdali različite upute za dezinfekciju međunarodne pošte i paketa, iako su nacionalni zdravstveni stručnjaci rekli su početkom ove godine kako nema dovoljno dokaza da bi takvi predmeti mogli prenijeti virus.

I dok je Peking nastojao preoblikovati narativ o podrijetlu koronavirusa, koji je prvi put otkriven u Kini, dužnosnici su iznijeli teoriju da je virus mogao biti uvezen preko smrznute robe. No ovu hipotezu su međunarodni stručnjaci uglavnom odbacili.

Iako postoje neki dokazi da virus može ostati zarazan na smrznutom pakiranju, način na koji se zemlje nose s tim rizikom varira, ističe Leo Poon, profesor na Fakultetu javnog zdravlja Sveučilišta u Hong Kongu.

"Za zemlje koje koriste strategiju eliminacije, ovo je značajan rizik. Međutim, za većinu zemalja to više uopće nije značajno", rekao je Poon, dodavši kako dodirivanje običnih površina nije bitan način prijenosa covida-19. Ponešto dezinfekcije u zatvorenim prostorima ipak bi mogla biti dobra ideja.

Iscrpljeni resursi

U gradovima poput Šangaja, gdje su resursi već iscrpljeni zbog višetjednog lockdowna, angažiranje volontera i djelatnika u dezinfekciji može staviti fokus na pogrešan rizik.

"Zaista nema potrebe za masovnom dezinfekcijom vanjskih površina, pločnika i zidova. Malo je vjerojatno da će biti kontaminirane ili uzrokovati prijenos preko površine sluznice kao što su oči, nos ili usta", rekao je Dale Fisher, profesor na Medicinskom fakultetu Nacionalnog sveučilišta u Singapuru.

Takvi potezi mogu imati i loših strana, prema Goldmanu s Medicinskog fakulteta Rutgers-New Jersey, koji kaže da ljudima može naštetiti izloženost snažnoj dezinfekciji.

Iako Svjetska zdravstvena organizacija podržava ograničenu dezinfekciju poput brisanja kvaka na vratima na prometnim javnim mjestima, njene smjernice kažu da prskanje dezinficijensima, čak i na otvorenom, može biti štetno za zdravlje ljudi i uzrokovati iritaciju ili oštećenje očiju, dišnih puteva ili kože.

Ranije tijekom pandemije, skupina kineskih znanstvenika upozorila je u pismu časopisu Science da prekomjerna uporaba dezinficijensa s klorom može zagaditi vode, pa čak i ugroziti ekosustave u obližnjim jezerima i rijekama. Postoje naznake slične zabrinutosti šangajskih vlasti, čak i dok nastavljaju s mjerama dezinfekcije.

Krajem travnja, dužnosnici su stanovnike savjetovali kako dezinficirati, pozivajući ih da ne "prskaju dezinficijense izravno na ljude", da ne koriste kamione s topovima za raspršivanje i dronove ili dezinfekciju vanjskog zraka. "Ove prakse su u biti neučinkovite i mogu uzrokovati zdravstvene opasnosti i onečišćenje okoliša", rekao je gradski dužnosnik u Šangaju.