KINA u razvoj ulaže barem dvostruko više novca nego SAD i druge globalne sile, pokazuju novi dokazi, a većina tih investicija odnosi se na rizične zajmove kineskih državnih banaka s visokim kamatama. Već sam iznos kineskog kreditiranja je zapanjujuć. Ne tako davno Kina je primala inozemnu pomoć, ali sada su se stvari okrenule.

U posljednjih 18 godina Kina je odobrila ili posudila novac za 13.427 infrastrukturnih projekata u vrijednosti od 843 milijarde dolara u 165 zemalja, pokazuju podaci istraživačkog centra AidData američkog Sveučilišta William&Mary.

Većina tog novca odnosi se na ambicioznu inicijativu Pojas i put kineskog predsjednika Xi Jinpinga. Počevši od 2013. godine, ova strategija koristi kinesku stručnost i obilje devize za izgradnju novih globalnih trgovinskih ruta. Međutim, kritičari strahuju da zajmovi s visokim kamatama za financiranje mnogih kineskih projekata opterećuju stanovništvo velikim javnim dugom, piše BBC.

A to je novost čak i za same kineske dužnosnike. Istraživači AidData, koji su proveli četiri godine prateći sve kineske globalne pozajmice i potrošnju, kažu da ih kineska vladina ministarstva redovito posjećuju radi informacija o tome kako se kineski novac koristi u inozemstvu.

"Stalno se čujemo s javnim dužnosnicima u Kini koji govore kako jedino kod nas mogu doći do ovih podataka", rekao je Brad Parks, izvršni direktor AidDate.

Mutni uvjeti dogovora oko željeznice

Krivudava željeznica koja vodi iz Kine u susjedni Laosa često se smatra najboljim primjerom kineskog nenamjenskog kreditiranja.

Desetljećima su političari razmatrali izgradnju takve poveznice između jugozapadne Kine, koja nema izlaz na more, te jugoistočne Azije. Međutim, inženjeri su upozoravali da će troškovi biti preveliki. Pruga će morati prolaziti planinama, što će zahtijevati desetke mostova i tunela. Laos je jedna od najsiromašnijih zemalja u regiji i nije si mogao priuštiti ni djelić troškova.

Tu su uskočili ambiciozni kineski bankari, uz podršku nekoliko kineskih državnih kompanija i konzorcija kineskih državnih zajmodavaca, pa će u prosincu pruga vrijedna 5.9 milijardi dolara konačno biti puštena u promet. Međutim, Laos je morao uzeti kredit od 480 milijuna dolara kod jedne kineske banke kako bi financirao svoj mali dio ukupne investicije. Jedan od rijetkih izvora zarade za Laos, prihod njegovih rudnika kalijeva karbonata, korišten je za jamstvo u ovom zajmu.

"Zajam koji je kineska Eximbank dala za pokriće dijela investicije pokazuje želju kineske države da progura ovaj projekt", objašnjava Wanjing Kelly Chen, znanstvena docentica na Sveučilištu znanosti i tehnologije u Hong Kongu.

Većinski vlasnik ove pruge je konzorcij kojim dominiraju Kinezi, ali prema mutnim uvjetima dogovora, laoška vlada u konačnici je odgovorna za dug željeznice. Neuravnotežen dogovor doveo je do pada kreditnog rejtinga Laosa međunarodnih vjerovnika na status bezvrijednog. U rujnu 2020. godine Laos se našao na rubu bankrota, pa je Kini prodao dio svoje energetske mreže za 600 milijuna dolara, da bi potom od kineskih vjerovnika zatražio reprogramiranje duga. I to sve prije nego što je željeznica uopće započela s radom.

Željeznica u Laosu nije jedini rizični projekt koji su kineske državne banke financirale, pa ipak AidData kaže da Kina ostaje glavni financijer za mnoge zemlje s niskim i srednjim prihodom.

"U prosjeku godišnje kineske međunarodne financijske obveze za razvoj iznose oko 85 milijardi dolara. Usporedbe radi, SAD svake godine troši oko 37 milijardi dolara za podršku globalnim razvojnim aktivnostima", kaže Brad Parks.

Što je neobično u kineskom financiranju razvoja?

Kina je znatno nadmašila sve druge zemlje u financiranju razvoja, ali način na koji je Peking dosegao tu razinu je neobičan, kaže AidData.

U prošlosti su zapadne zemlje uvlačile afričke zemlje u dugove. Kina posuđuje drukčije: umjesto financiranja projekata davanjem ili posuđivanjem novca izravno iz jedne države u drugu, gotovo sav novac stiže u obliku zajmova državnih banaka. Takvi se zajmovi ne pojavljuju u službenim bilancama državnog duga. To je zato što se institucije središnje države ne spominju u mnogim poslovima kineskih državnih banaka, držeći takve poslove izvan državnih bilanci i skrivene klauzulama o povjerljivosti, koje mogu spriječiti vlade da saznaju što je dogovoreno iza zatvorenih vrata.

AidData procjenjuje neprijavljeni dug na 385 milijardi dolara.

Mnogi kineski državni zajmovi za razvoj također zahtijevaju neobične oblike kolaterala. Čini se da kineski zajmovi sve više zahtijevaju od zajmoprimaca da obećaju gotov novac zarađen prodajom prirodnih resursa. Dogovor s Venezuelom, primjerice, zahtijeva od venezuelskog zajmoprimca da položi stranu valutu zarađenu prodajom nafte izravno na bankovni račun koji kontrolira Kina. Ako se propusti rata u otplati duga, kineski zajmodavac može odmah podići gotovinu koja čeka na računu.

"Čini se da je to glavna strategija koju Kinezi koriste kako bi zajmoprimcima pokazali tko je gazda. Njihova je poruka da moraju biti prvi na isplati ili će uzeti što im je na raspolaganju. Tako se dolarski prihod vrlo siromašnih zemalja usmjerava na offshore račune koje kontrolira strana sila", objašnjava Parks za BBC.

"Postupa li Kina pametno?"

"Postupa li Kina pametno? Mislim da možemo zaključiti kako su Kinezi u tim ugovorima bili agresivni i sofisticirani. Oni jako štite svoje interese", kaže Anna Gelpern, profesorica prava na Sveučilištu Georgetown.

Neke zemlje nisu baš najbolji zajmoprimci, objašnjava Gelpern, te se od njih ne može očekivati da će predati fizičku imovinu poput luka ili željeznica ako ne mogu platiti svoje dugove, prenosi BBC.

Kina bi se uskoro mogla suočiti s određenom međunarodnom kreditnom konkurencijom. Na sastanku G7 u lipnju SAD i saveznici objavili su da G7 usvaja plan potrošnje kako bi se suprotstavio utjecaju Kine. Ovaj plan obećava financiranje globalnih infrastrukturnih projekata koji su financijski i ekološki održivi. Međutim, plan je jednostavno zakasnio.

"Skeptičan sam da će zapadne inicijative utjecati na kineski program. Te nove inicijative neće imati dovoljno stvarnog novca za rješavanje infrastrukturnih potreba u zemljama u razvoju. Također, rad sa zapadnim financijerima opterećen je birokracijom i podložan dugim kašnjenjima", kaže David Dollar, viši suradnik na Institutu Brookings i bivši predstavnik Ministarstva financija SAD-a u Kini.

Istraživači AidDate otkrili su da se projekt Pojas i put također suočava s problemima. Njegovi investicijski projekti češće su bili povezani s korupcijom, radnim skandalima ili pitanjima zaštite okoliša nego drugi kineski razvojni ugovori. Kako bi zadržao svoju inicijativu na pravom putu, smatraju istraživači, Peking neće imati drugog izbora, nego pozabaviti se zabrinutošću dužnika.