Kineski premijer stiže u Hrvatsku. Hoćemo li opet biti lijeni i puni prijezira?

Kineski premijer stiže u Hrvatsku. Hoćemo li opet biti lijeni i puni prijezira?
Foto: EPA

NAKON što posjeti Bruxelles, predsjednik Državnog vijeća Kine premijer Li Keqiang doputovat će u Hrvatsku na razgovor s državnim vrhom i na summit suradnje zemalja centralne i istočne Europe i Kine. Format suradnje kolokvijalno je poznat kao „16 plus 1“, prema količini participirajućih zemalja, plus Kina. Od prvog samita u Varšavi 2012. do Hrvatske 2019., „16 plus 1“ se provodio u Bukureštu, Beogradu, Suzhou, Rigi i Budimpešti. 

O čemu se zapravo radi?

Tijekom velike europske turneje krajem lipnja 2011., tadašnji kineski premijer Wen Jiabao posjetio je Gospodarski i trgovinski forum Kine i zemalja centralne i istočne Europe. Wen je svojim govorom de facto položio kamen temeljac suradnje. Dotaknuo se motiva povijesnog Puta svile (kasnije će se to pretvoriti u inicijativu Pojas i put) i istaknuo porast robne razmjene između centralno-istočnoeuropskih zemalja s 3 milijarde eura 2010. na preko 40 milijardi eura 2010. Na kraju govora premijer je predložio sveobuhvatnu suradnju kroz jačanje bilateralne trgovine, uzajamnih investicija, fiskalne i financijske suradnje, izgradnju infrastrukture i međuljudskih i kulturnih veza. Već iduće godine, Kina je u Varšavi otvorila 16 plus 1.

U svjetlu financijske krize 2008. i niskog rasta u EU, Kina je uspostavila format suradnje sa 16 zemalja centralne, istočne i jugoistočne Europe. Šarolika mješavina zemalja koje dijele komunističku prošlost, ali su isto tako vrlo raznovrsne u ekonomskom razvoju i statusu, privukla je Kinu svojim dobrim strateškim položajem, investicijskim mogućnostima, specifičnim poslovnim i političkim okruženjem i relativno niskom cijenom rada. Dio zemalja je u EU: Estonija, Litva, Latvija, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Hrvatska, Rumunjska, Bugarska. Dio još nije: BiH, Srbija, Crna Gora, Albanija, Makedonija. Neke nisu dio Šengenskog prostora. Praktična računica je bila ta da će suradnja sa svakom zemljom na periferiji EU-a ili unutar njega biti na svoj način korisna kao sidrište i koridor prema Centralnoj i Zapadnoj Europi.

Glavni faktori - kineski novac i principi kineske politike

Od svog osnivanja, platforma je ostvarila određeni napredak u jačanju dijaloga i suradnje između Kine i zemalja srednje i istočne Europe. Glavni čimbenici u promociji tog dijaloga pod pokroviteljstvom Kine su kineski novac i principi kineske politike. Kina je tijekom rada platforme službeno pokrenula investicijski fond - prvo 10 milijardi eura, a nakon posljednjeg sastanka u Mađarskoj 15 milijardi - za financiranje infrastrukturnih i drugih gospodarskih projekata. S druge strane, Kina se ne miješa u unutarnju politiku i ideologiju zemalja. Oba čimbenika izuzetno su privlačna za zemlje platforme, posebno za sustave Balkanske regije i oba snažno plaše velike zemlje EU-a. 

Iako obećane kolektivne milijarde za ulaganje još uvijek primarno služe simbolizmu i promociji platforme, zemlje 16 plus 1 su tijekom ovih godina, neke više, a neke manje, osjetile benefite od suradnje s Kinom. Europsko vijeće za vanjske poslove (ECFR) navodi da je u razdoblju 2009. - 2014. trgovina između zemalja 16 plus 1 i Kine rasla brže od trgovine Kine s čitavim EU-om. Izvoz iz 16 plus 1 u Kinu u tom je razdoblju porastao za 173%, što je gotovo dvostruko više od općeg EU izvoza u Kinu. Prema istraživanju EU parlamenta, 2017., robna razmjena između zemalja platforme i Kine 2017. je iznosila 57,3 milijarde eura (kineska statistika tvrdi da je riječ o 100 milijardi).  

Lekcija iz Srbije

Što se tiče investicija, dobar je primjer susjedna Srbija. Ukupne kineske investicije u Srbiji, ovisno o procjeni, iznose oko 1,5 do 2 milijarde eura, a planira se da će biti još veće. Kompanija CRBC koja sada u Hrvatskoj gradi Pelješki most u Beogradu je već izgradila 211 milijuna eura vrijedan most Mihajlo Pupin, a trenutno projektira industrijski park u Srbiji te gradi autocestu Bar - Boljare u Crnoj Gori. U planu im je i izgradnja luke na Dunavu u blizini spomenutog Pupina. China Communications Construction Company pak gradi 17,6 km dug odvojak na cesti E763 između Surčina i Obrenovca.  

Isto tako, u sklopu izgradnje/obnove pruge Beograd - Budimpešta, počela je rekonstrukcija željezničke dionice Rasputnica „G" - Rakovica - Resnik ukupne dužine 7,5 kilometara. Hebei Iron & Steel je kupila gubitašku željezaru Smederevo i sada investira u njenu modernizaciju. Kinezi su kupili i talionicu RTB Bor. U energetskom sektoru Kina obnavlja termoelektranu Kostolac i gradi novi energetski blok. Započeti su radovi na povećanju kapaciteta rudnika ugljena Drmno. Korporacija CMEC će opremiti postrojenje mašinerijom te se očekuje da će do 2020. Kostolac proizvoditi 350 MW energije. Naveden je samo mali dio kineskih pothvata u Srbiji.

Priča koja plaši Bruxelles

Takve priče uspjeha plaše Bruxelles. Naime, 16 plus 1 je u suštini hibridna centralizirana i  multilateralno-bilateralna gospodarska platforma. Platforma je u ingerenciji Kine. Ona nema status zasebne organizacije; glavno tajništvo se nalazi u sektoru za Europu kineskog ministarstva vanjskih poslova. Iako je normalna kineska praksa da se bilo koje vanjskopolitičke i ekonomske inicijative nalaze u domeni države, EU na to gleda drugačije. Europski čelnici se pribojavaju da bi Kina mogla nanijeti štetu jedinstvu Unije. Novcem bez obveza, smatraju u Bruxellesu, Kina ne promovira rad u skladu s europskim pravnim i ekonomskim načelima i zajedničkim vrijednostima. Na Balkanu, Kina ne promovira demokratske promjene, i „hrani“ lokalne elite i korupciju.

Pored toga, Europu brine i fragmentarnost kineskog pristupa. Gospodarsku suradnju sa zemljama platforme Kina uspostavlja bilateralno, zasebno sa svakom zemljom. Osim željeznice Budimpešta - Beograd, projekti nisu interkonekcijski te se ne potiče suradnja između zemalja neovisno o Kini. U političkom smislu, Kina, tvrde u Bruxellesu, promovira svoj model ekonomskog razvoja i stvara grupu podrške kojom se erodira zajednički stav prema ljudskim pravima, Tibetu, Ujgurima ili teritorijalnim sporovima. Europu je posebno zabrinulo kada su na nakon arbitraže o otocima u Južnom kineskom moru 2016. zemlje istočne Europe blokirale oštre izraze osude kineskog utjecaja, pa je konačna zajednička izjava bila vrlo „mekana“ i razvodnjena.

Europa u Hrvatskoj isprobava vlastiti model suradnje: Kineska izvedba za europski novac

Zato je Europa odlučila u Hrvatskoj isprobati vlastiti model hibridne suradnje: kineska izvedba za europski novac. Bruxelles se da nada Kina, s obzirom na to da većinu sredstava daje EU-u, neće imati politički utjecaj. Ako se Pelješki most gradi za europski novac - a time i po europskim pravilima - izgradnja infrastrukture ne predstavlja problem, pogotovo ako je izvođač radova jeftin.

Hrvatsko-kineska priča je malo drugačija od drugih zemalja. Mi smo, naime, imali šansu pridobiti kineske investicije još 2009., daleko prije pokretanja platforme 16 plus 1 i prije drugih regionalnih zemalja. 2009. Hrvatsku je posjetio tadašnji predsjednik Kine Hu Jintao, koji je bio zainteresiran za luku Rijeka, zbog njenog odličnog položaja na Jadranu i fizičke blizine centralnoj Europi. Hrvatska tada nije bila članica EU-a stoga je regulativno bila vrlo pogodna za razne vrste ulaganja. No tadašnji premijer Sanader se ponio vrlo neodgovorno. Naime, Sanader u prvi mah nije ni htio primiti kineskog predsjednika, gospodarsko izaslanstvo Kine vratilo se kući praznih ruku, a Kina je odlučila kupiti grčku luku Pirej. To je bio početak izgubljenog desetljeća hrvatske politike prema Kini – vlada Milanovića nastavila je Sanaderovo zaziranje i prezir. Dok su druge zemlje surađivale, Hrvatska je nastavila jadikovku o privlačenju investicija.

Pelješki most je dobrodošla, ali u strateškom smislu zakašnjela investicija s obzirom na to da je Kina kao osnovni transportni koridor odabrala pravac Pirej - Beograd - Budimpešta. Nedavno potpisivanje sporazuma o pridruživanju Italije inicijativi Pojas i put znači da će talijanske luke na Jadranu sada imati primarni značaj bez obzira na budućnost luke Rijeka. No most će svejedno biti dobar početak suradnje Hrvatske i Kine na brojnim drugim projektima, ukoliko hrvatska vlada (napokon) pristupi zadatku bez lijenost i s maksimalnom odgovornošću i bez tipičnog birokratskog interesnog naguravanja nepoželjnih.

Most Pelješac je sada dio veće priče o izgradnji EU-kineskog povjerenja po europskim pravilima, što može biti korisno za Hrvatsku. Navodno je donesena odluka o premještanju ureda Huaweija iz Beograda u Zagreb, što će, ukoliko se ostvari, biti važan kamenčić u podizanju značaja Hrvatske i njenom razvoju u većoj gospodarskoj i političkoj igri.

*Dr. sc. Branimir Vidmarović je diplomirao i doktorirao međunarodne odnose u Moskvi na MGIMO-u te je specijalist za japansko-kineske odnose.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara