Koji predsjednički kandidat vam je najočajniji?

Koji predsjednički kandidat vam je najočajniji?
Foto/montaža: Index/FaH/Pixsell/Dusko Jaramaz/Borna Filic/Goran Stanzl/EPA/Ured predsjednice

PREDSJEDNIČKI izbori su krajem godine, a već imamo devet potencijalnih predsjedničkih kandidata i kandidatkinja. Taj će status formalno dobiti tek kada osiguraju potrebnih deset tisuća potpisa, ali to ne znači da predizborna kampanja već nije započela.

 

Dosad su svoju namjeru da postanu predsjednik ili predsjednica Republike Hrvatske objavili Zoran Milanović (SDP), Miroslav Škoro (neovisni), Mislav Kolakušić (neovisni), Katarina Peović Vuković (Radnička fronta), Dalija Orešković (Start) i dva bivša mostovca, Tomislav Panenić i Vlaho Orepić. Aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović (HDZ) se službeno još nije kandidirala za reizbor, no sve upućuje na to da će tijekom ljeta objaviti svoju kandidaturu.

Prema najnovijoj anketi RTL-a, Kolinda ima podršku 30 posto ispitanika, Milanović je na 22,3 posto, dok je treći Škoro sa 17,8 posto podrške. Kolakušić je četvrti s 13,9 posto podrške, a onda slijede Ivan Pernar (2,8 posto), Katarina Peović Vuković (2,1 posto) i Tomislav Panenić (1,5 posto). Dalija Orešković i Vlaho Orepić objavili su kandidature nakon što je ova anketa provedena.

U svakom slučaju, zasad se ponuda predsjedničkih kandidata ne čini baš obećavajućom.

Tko vam je od njih najočajniji? Recite nam u anketi!

Kolinda Grabar-Kitarović

Kada bi se najsažetije moguće trebalo opisati aktualnu predsjednicu, onda bi to od velike pomoći bila sintagma “hodajući gaf”. Hrvatska nikad nije imala predsjednika koji se stalno uspijevao sramotiti svojim neprimjerenim i često neinteligentnim izjavama i bizarnim ponašanjem kao što to čini Kolinda, a imali smo svakakvih predsjednika. Kolinda je proteklih godina proizvela toliko transfera neugode da bi se time mogla napajati cijela Hrvatska da je riječ o izvoru energije.

Prisjetimo se samo nekih od brojnih blamaža: naguravanje sa šefovima članica NATO-a da bi bila što bliže Donaldu Trumpu, slikanje pred ogradom Bijele kuće kao dokaz da je u službenom posjetu, ulizivanje Erdoganu, ponižavanje pred Vučićem, partijanje s Mamićem, ZDS kao “stari hrvatski pozdrav” i skakanje na svakoga prisutnog na dodjeli medalja nakon finala Svjetskog prvenstva u nogometu.

Zoran Milanović

Predsjednički kandidat SDP-a i bivši premijer poznat je po svojoj teškoj naravi i svađalačkom temperamentu. Kako ističu i njegovi najveći podržavatelji, najveća prijetnja Zoranu Milanoviću u predsjedničkoj utrci je jezičina Zorana Milanovića. Posve je moguće da će Milanović, kao što to nekad zna, odraditi fantastičnu predizbornu kampanju, ući u drugi krug i po anketama se naći na rubu pobjede, a da onda dva dana pred izbore izjavi ili učini nešto što će ga posve politički pokopati. Ne bi bilo prvi put.

Milanović se reklamira kao “predsjednik s karakterom”, ali na čelu oružanih snaga i kao sukreatora vanjske politike nije baš poželjno imati bahatu prznicu. No možda jednostavno sve prespava, s obzirom na to da je poznat po tome da se ne voli buditi dok se sati broje jednom znamenkom. Kao premijer se, najblaže moguće rečeno, nije baš proslavio, kako je i sam svojedobno konstatirao rečenicom da je “propao u diplomaciji, a tek treba vidjeti hoće li i u politici”. Sudeći po fijasku na parlamentarnim izborima 2015., i u politici je propao, no čini se da Milanoviću treba i dodatna potvrda na ovim predsjedničkim izborima.

Miroslav Škoro

Poznati pjevač Miroslav Škoro voli naglašavati da je završio dva fakulteta i doktorirao ekonomiju. Pa onda kao doktor ekonomije mrtav-ozbiljan pita: “Kako je moguće da je nešto prije koštalo marku, a danas je dva eura?” Doista, kako je moguće da s vremenom nešto poskupi, zašto proizvodi nemaju istu cijenu i valutu i 1919. i 2019. godine?! Voli naglašavati i da on nije kandidat tvrde nacionalističke desnice, iako ga jedino političari s tog dijela političkog spektra podržavaju. Voli naglašavati da će se boriti protiv političkih elita, a proteklih dvadeset godina je uvijek bio uz političke elite, ponajviše HDZ. Navodno voli i čitati sulude teorije zavjere admirala Domazeta Loše, koje tretira kao ozbiljnu geopolitičku analizu.

Poziva se na Tuđmana, no Tuđman je barem čitao Samuela Huntingtona, harvardskog profesora, dok Škoro doseže tek do ražalovanog admirala koji je 1991. sjedio u Beogradu i čekao da mu se tamo izradi gebis, pa se tek nakon toga priključio obrani Hrvatske. Škoro se obrani pak nikad nije priključio, on je kao pravi domoljub rat proveo u SAD-u. Od svih kandidata, i u žestokoj konkurenciji s megamuljatoricom Kolindom, Škoro je ipak u najkraćem vremenskom roku uspio u javnost plasirati najveću količinu nebuloza. 

Mislav Kolakušić



Čovjek koji je postao eurozastupnik, a želi još postati i predsjednik RH, pa nakon toga premijer RH, koji će za svojeg ministra pravosuđa imenovati Mislava Kolakušića, dok će mu ministar policije biti Mislav Kolakušić doista je novum u galeriji bizarnosti koje je dosad proizvela hrvatska politička scena. Borac protiv korupcije koji je vodio financijski netransparentnu kampanju za Europski parlament, Kolakušić je pun ideja o tome što sve on treba postati u Hrvatskoj, ali mu nepremostivu prepreku predstavlja izazov odgovaranja na logična novinarska pitanja, a još više ako netko istakne da ne govori istinu.

Čak ni Škoro, koji bi značajno podebljao ovlasti predsjednika RH, ne sanja o tolikoj koncentraciji političke moći u vlastitim rukama kao Kolakušić, koji bi de facto htio dobiti ovlasti bliske diktatorskim. Kada bi se doista ostvarile sve njegove želje, mogli bismo se oprostiti s demokracijom u Hrvatskoj i usput je preimenovati u Kolakušku. Za neke svoje fanove Kolakušić je “hrvatski Putin”, no istina je prozaičnija - on je hrvatski wannabe Lukašenko.

Ivan Pernar

Kada bismo Kolindin predsjednički mandat u sjećanju željeli transformirati u godine dostojanstvenog i pristalog predsjedničkog ponašanja, onda bismo za njenog nasljednika trebali izabrati Pernara. Dežurni klaun hrvatske političke scene, pobornik kreacionizma, prvak antivakserstva u Hrvata, širitelj teorija zavjera, obožavatelj Davida Ickea (koji misli da svijetom vladaju ljudi gušteri), medicinski brat koji piše knjige o nastanku novca i uvjerava javnost da vitamin C liječi skoro sve, Pernar je u suštini nerealizirana zvijezda reality showa.

U Srbiji bi bio glavni u Parovima ili Zadruzi, u Hrvatskoj je zastupnik u saboru. Nakon spektakularnog raspada Živog zida osnovao je stranku koja se zove Stranka Ivana Pernara. Za njenog predsjednika izabran je, pogađate, Ivan Pernar, koji je u osnovi lider kulta sastavljenog od ljudi koji su sve što su naučili o svijetu pokupili s YouTubea i Facebooka.

Katarina Peović Vuković

Predsjednička kandidatkinja Radničke fronte je hodajući dokaz da radikalna antikapitalistička ljevica nije što je nekad bila. Nekad je imala Crvenu armiju ili barem Frakciju Crvene armije (RAF), danas ima profil na Facebooku. Peović je u svojem nastupu u Nedjeljom u 2 pokazala da bolje funkcionira kao sveučilišna profesorica nego političarka, ona je pretežito analizirala i educirala umjesto da vodi politiku. Ljevica je nekad znala ispucati fantastične parole (uostalom, sve je počelo s “Proleteri svih zemalja, ujedinite se!”), a Peović ne uspijeva nijedan svoj važan politički stav sažeti u manje od deset, uz to i pamtljivih riječi. Također, radikalne ljevice se vladajući poredak nekad plašio, a danas je se poziva u najgledaniji politički talk show javne televizije, što dosta govori o radikalnosti te ljevice.

Radikalna borba Katarine Peović ne uključuje ni jedno jedino hapšenje, čak ni preventivno odnošenje u maricu, a kamoli priliku da pred buržujskim sudom kaže da priznaje samo sud Radničke fronte. Baš obratno, metode djelovanja Radničke fronte pretežito su buržujske, oni čak izlaze na liberalno-demokratske izbore pobogu. Ljudi koji se pozivaju na Tita i Koču ipak bi trebali biti spremni umrijeti za svoje ideale odnosno napraviti nešto što bi opravdalo samoproklamirani radikalizam. Pitanje je i koliko su neke od ekonomskih ideja koje Peović zagovara provedive u praksi, ali i zbog toga jer ostaju prilično efemerne.

Tomislav Panenić

Što li se dogodilo u glavi kratkotrajnog ministra gospodarstva i saborskog zastupnika Mosta Tomislava Panenića da pomisli kako bi on mogao postati predsjednik Hrvatske? Ili da bi se uopće trebao kandidirati? Od svih kandidatura ova je definitivno najapsurdnija, kao nekakav loš zaplet iz starih komedija o nesposobnom žandarmu iz Saint-Tropeza s Louisom de Funesom, na čiju mlađu verzija podsjeća Panenić.

Čovjek koji je i dalje najpoznatiji po bizarnom skandalu s otuđivanjem stiropora iz firme u kojoj je radio, te po tome što je pukao od smijeha dok je za saborskom govornicom slobodno asocirao na temu cijene banana, jednoga se dana probudio s mišlju da bi on trebao biti kandidat Mosta za predsjednika. Toliko je sve oko toga spretno izveo da ga je Most ekspresno izbacio iz svojeg saborskog kluba.

Dalija Orešković

Izvrsna prva predsjednica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa - koja je u samo jednom mandatu uspjela izgraditi jednu od rijetkih funkcionalnih i neovisnih institucija u RH, pa je zbog toga od HDZ-a i smijenjena - pokazala se kao diletantska političarka. Teško je sjetiti se kada je netko u tako kratkom roku i tako temeljito uspio proćerdati zavidan politički kapital kao Dalija Orešković. Nakon smjene bila je heroina lijevo-liberalne Hrvatske, te joj se predsjednička kandidatura nudila na pladnju, no Orešković je odlučila - osnovati stranku, kojih u Hrvatskoj već ima više od 100. Ili čak 200, u međuvremenu nitko nije siguran.

Mogla je mjesecima obilaziti Hrvatsku i graditi terensku potporu među građanima kao antipod Kolindi, mogla je poentirati na borbi protiv korupcije protiv predsjednice koja uživa talambasati sa Zdravkom Mamićem, ali Orešković je sve to odbila te osnovala stranku, koju onda nije uspjela ni pravovremeno registrirati. Onda je pregovarala s drugim akterima na sceni i nije uspjela ni s kime od njih postići ikakav dogovor. Onda je, posve nepotrebno, izašla na europske izbore i krahirala. Onda joj se stranka de facto raspala. I sada je shvatila da ipak želi biti predsjednica, kada je samu sebe politički ruinirala. Iako sve zajedno podsjeća na epizodu političke satire Armanda Iannuccija, to je dosadašnja politička karijera Dalije Orešković.

Vlaho Orepić



Prije samo par tjedana se činilo da ćemo imati dosadne predsjedničke izbore s malim brojem kandidata, no stvari su se iz korijena promijenile u samo nekoliko dana. Najnoviji predsjednički kandidat je Vlaho Orepić, bivši ministar unutarnjih poslova i još jedan Mostov otpadnik. U najavi svoje kandidature Orepić je odmah pokazao da ga se ne može ozbiljno shvatiti, udrobivši u nekoliko rečenica i Domovinski rat i parlamentarnu demokraciju i klimatske promjene i solidarno društvo i Ustav RH kao svoj program itd. Orepić istovremeno želi biti kandidat desnice, centra i ljevice, što je doista nesvakidašnji politički eksperiment, kakav se nažalost i može očekivati od šizofrene hrvatske političke scene.

Kao ministar unutarnjih poslova Orepić je ostao zapamćen ni po čemu, što ujedno i znači da ipak nije proizvodio skandale kao na pokretnoj traci. Sada se nudi za predsjednika uz slogan “Moj cilj je RED!”, no mediji su nedavno zabilježili da je svoj auto parkirao nasred nogostupa da bi u obližnjem kafiću popio jutarnju kavu i pojeo kiflu. Takve sitnice su itekako razotkrivajuće, jer ako netko ne drži do toga da propisno parkira, teško da u kaos zvan Hrvatska može uvesti bilo kakav red. Jedino na što bi Orepić mogao inspirirati birače je - neizlazak na izbore.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara