LISTA kandidata koji se natječu da naslijede Angelu Merkel sada je definirana, kao i nezavidna hrpa globalnih problema koje će naslijediti pobjednik izbora. Predstojeći odlazak Angele Merkel nakon 16 godina na dužnosti njemačke kancelarke otvara ne samo pitanje smjera najveće europske ekonomije već i odnosa snaga na kontinentu. Budući da je svijet sve više definiran suparništvom velikih sila koje podsjeća na 19. stoljeće, pobjednik na njemačkim saveznim izborima u rujnu suočit će se s međunarodnim zahtjevima od samog početka, piše Bloomberg.

Bidenova administracija već od Berlina traži jasnu liniju prema pitanjima Kine i Rusije, kao i borbe za kontrolu nad ključnim tehnologijama. Njemačka je suočena s dilemom koliko blisko se treba prikloniti Washingtonu, dok Europska unija pokušava pridobiti veću globalnu ulogu za 27-člani blok. Pandemija covida-19 nosi dodatni pritisak jer utrka za nabavu cjepiva, zajedno s kontinuiranim posljedicama odlaska Velike Britanije iz EU, signalizira povratak u situaciju da svaka zemlja djeluje za sebe, što je doba nacionalnih država koje je Njemačka odavno odbacila.

Ta vanjska opterećenja sletjela su pred vrata Berlina uoči vjerojatno najneizvjesnijih izbora nakon što je hladnoratovski špijunski skandal nagnao socijaldemokrata Willyja Brandta da podnese ostavku na mjesto zapadnonjemačkog kancelara 1974. godine. Njegov nasljednik Helmut Schmidt suočio se dvije godine kasnije s Helmutom Kohlom u svom prvom izbornom testu nakon afere i pobijedio.

Je li sljedeći kancelar spreman?

Sad se postavlja pitanje je li sljedeći kancelar spreman izgraditi razinu globalne odgovornosti koja priliči europskoj dominantnoj sili. Odgovor će dati jedan od niza kandidata koji su relativno neprovjereni u međunarodnoj sferi. Armin Laschet, regionalni premijer najmnogoljudnije njemačke pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije, odabir je bloka koji predvodi Kršćansko-demokratska unija (CDU) Angele Merkel i do senzacionalna objave ankete tijekom utorka favorit za njenog nasljednika.

Iako bi se moglo očekivati da će održati centristički kurs Angele Merkel, javna bitka za konzervativne glasove stavlja ga na čelo kampanje koja je problematična od samog početka, a potencijalno će se nastaviti čak i ako pobijedi na izborima.

Rizik da će se novo njemačko vodstvo okrenuti unutarnjim pitanjima kako bi se nosilo s političkim podjelama kod kuće ostavlja Europu bez jednog od najvećih oslonaca u rješavanju problema na kontinentu. Iako je blok Angele Merkel ove godine već potonuo u anketama zbog previranja oko njenih nasljednika, puni učinak kancelarkinog odlaska tek slijedi, smatra Jacob Kirkegaard, viši suradnik Peterson Instituta za međunarodnu ekonomiju. Konzervativni savez mogao bi još više potonuti, posebno zbog prilično neukusne borbe između Lascheta i njegovog suparnika za kandidaturu Markusa Södera. To znači da su njemački izbori i dalje nevjerojatno otvoreni, kaže Kirkegaard.

Velika očekivanja kandidatkinje Zelenih

Njegove riječi stigle su prije nego što su u utorak objavljeni rezultati Forsa ankete, koji ukazuju na to da se u samo tjedan dana četiri postotna boda prednosti bloka Angele Merkel ispred Zelenih pretvorilo u sedam bodova zaostatka. Unatoč nepreciznosti anketa, to podiže očekivanja kandidatkinje Zelenih Annalene Baerbock, koja nije bila na vlasti na saveznoj ili pokrajinskoj razini. Olaf Scholz, ministar financija u koaliciji Angele Merkel i socijaldemokratski kandidat, ima najviše iskustva, ali njegova je stranka na dalekom trećem mjestu.

S obzirom na opći anketni trend koji sugerira da će Zeleni dobiti mjesto u vladi, bilo kao glavni partner konzervativnog bloka ili samostalno, to će značiti tvrđu liniju prema Rusiji i Kini, "što bi najavilo da merkantilistički pristup vanjskoj politici koji je Angela Merkel u mnogočemu imala u odnosu na Kinu dolazi kraju", rekao je Kirkegaard.

Europa traži od Njemačke snažno vodstvo

U kriznim vremenima Europa također traži od Njemačke snažno vodstvo, a fiskalni i ekonomski izazovi pandemije trebat će snažnu ruku. Kancelarkin ustupak da dopusti ograničenu prodaju europskog duga otvorio je put EU-ovom fondu za oporavak. No, taj korak ostaje sporan unutar njenog vlastitog bloka, kao kod Zelenih. Angela Merkel pomogla je voditi Europu kroz dužničku krizu eurozone, zajedno s tadašnjim šefom Europske središnje banke Mariom Draghijem, koji je danas talijanski premijer.

U međuvremenu je ruski predsjednik Vladimir Putin stvorio geopolitičke napetosti gomilanjem ruskih postrojbi na ukrajinskoj granici, dok je oporbeni čelnik Aleksej Navalni zbog lošeg zdravstvenog stanja završio u zatvorskoj bolnici blizu Moskve. Zapadni čelnici upozorili su na novo pogoršanje odnosa s Moskvom ako Navalni umre. Jednako tako, Merkel je u više navrata zagovarala održavanje komunikacijskih linija s Moskvom i bila je osoba s kojom je Putin htio barem razgovarati. Njezin nasljednik morat će preuzeti vodeću ulogu u odnosima s Rusijom u potencijalno najtežim vremenima nakon hladnog rata.

Pitanja oko uloge zemlje stara su koliko i Njemačko Carstvo, stvoreno 1871. godine od njenih sastavnih saveznih država "krvlju i željezom", prema riječima Otta von Bismarcka, kreatora i prvog kancelara. Carstvo, poznato i kao Drugi Reich, okupljalo je teritorije zapadno od rijeke Rajne do današnje ruske oblasti Kalinjingrada pod vodstvom cara Wilhelma I. te s Prusijom kao dominantnom silom. No, jedinstvo koje je omogućilo njegovo formiranje izvojevano je Bismarckovom ciljanom vojnom agresijom na Dansku, a potom i na Austriju i Francusku.

Obilježavanje 150. godišnjice osnutka je diskretno. Predsjednik Frank-Walter Steinmeier, koji je u siječnju održao simpozij s povjesničarima kako bi obilježio taj događaj, istaknuo je neke suvremene paralele. "Razvoj carstva kao globalne vojne i ekonomske sile podsjeća nas na današnji uspon Kine", rekao je njemački predsjednik. Brza modernizacija Njemačke također je potaknula obnovu osjećaja tjeskobe, nacionalizma i populizma, kao i zabrinutosti zbog globalizacije.

"Stvaranje Njemačkog Carstva potpuno je promijenilo ravnotežu snaga i stvorilo novu silu usred Europe, a pitanje njegovog geopolitičkog položaja u osnovi ostaje neriješeno", rekla je Katja Hoyer, povjesničarka i autorica knjige Krv i željezo: Uspon i pad Njemačkog Carstva 1871. - 1918.".

Njemačka je usvojila suzdržanost u vanjskim poslovima u drugoj polovici 20. stoljeća kao kontrapunkt svojoj ratobornosti u prvoj polovici. To oklijevanje postalo je sve akutnije kada je ujedinjenje 1990. ponovno stvorilo europsku silu koja još uvijek oklijeva preuzeti aktivniju međunarodnu ulogu u svim drugim pitanjima osim trgovine. Kancelar Gerhard Schröder uspio je potaknuti Njemačku da se pokrene, a Merkel je dodatno proširila vidike svoje domovine, ali teme poput troškova obrane ostaju u javnosti vrlo kontroverzne. Njezin nasljednik suočit će se s pritiskom da potakne Njemačku da preuzme aktivniju ulogu.

Emily Haber, njemačka veleposlanica u SAD-u, Kinu i utrku između "tehnoloških demokracija i tehnoautokracija" vidi kao odlučujuće pitanje našeg doba. Njemačka već pomaže Europi da promijeni svoj stav, pa se Njemačka i administracija američkog predsjednika Joea Bidena sada slažu u temeljnim pitanjima, rekla je Haber.

Povjesničarka Hoyer smatra da se to već odavno trebalo dogoditi: "Njemačka ima taj vječni problem, mislim još od 1871. godine, onoga što želi biti i gdje joj je mjesto u svijetu i Europi. Bit će zanimljivo vidjeti što napraviti sljedeći kancelar."