Kolektivni imunitet u Hrvatskoj se neće postići tako brzo kako mislimo
OD RANIH dana pandemije do danas ponavlja se upozorenje da će se život normalizirati tek kada udio imunih na SARS-CoV-2 u populaciji postane dovoljan da se virus više ne može uspješno širiti.
O tome smo na Indexu pisali još 15. ožujka 2020. u tekstu Kada će ovo završiti?. Tada su znanstvenici procjenjivali da bi za tzv. kolektivni imunitet oko 50% ljudi trebalo preboljeti covid-19 ili biti cijepljeno. No, istovremeno smo upozorili da će to ovisiti o brojnim čimbenicima.
U međuvremenu je postotak imunih potreban za kolektivnu zaštitu porastao na 70% do 85%, ponajviše zbog toga što su počele dominirati nove inačice virusa, koje su se pokazale zaraznijima od izvorne, kineske.
Kolektivni imunitet nije neki određeni, fiksni broj
Znanstvenici upozoravaju na to da udio imunih u populaciji potreban za kolektivni imunitet nije neki određeni, fiksni broj. Čim broj novozaraženih počne padati, kao što se to trenutno događa u zemljama koje su procijepile velik udio populacije, poput Izraela, SAD-a i Velike Britanije, može se govoriti o tome da je postignut određeni kolektivni imunitet.
"Tehnički, kad god vidimo da broj slučajeva opada, to sugerira da postoji dovoljno imuniteta stanovništva ili kolektivnog imuniteta da se broj slučajeva smanjuje, u određenim uvjetima koji su prisutni", rekao je za Business Insider David Dowdy, epidemiolog iz Škole za javno zdravstvo Johns Hopkins.
Od siječnja u SAD-u, u kojem je procijepljeno oko pola populacije, broj novih dnevnih slučajeva novooboljelih je pao u prosjeku za 75%, a samo u posljednja dva tjedna za 27%. Ako se takav obrazac nastavi, kolektivni imunitet mogao bi u SAD-u biti pred vratima - barem na neko vrijeme. No, već u nekoj novoj situaciji s promjenom okolnosti virus može ponovno krenuti.
"Kako ljudi mijenjaju svoje ponašanje, kako se mijenjaju godišnja doba, kako se pojavljuju nove inačice itd. tako će se prag kolektivnog imuniteta mijenjati - tako da ne postoji čarobni broj koji je, kad ga jednom postignemo, uvijek tu", upozorio je Dowdy.
Što je kolektivni imunitet i o čemu ovisi?
Da bismo razumjeli zašto prag kolektivnog imuniteta nije neki fiksni broj, prvo trebamo shvatiti što je uopće kolektivni imunitet i kako on štiti od širenja virusa.
Za početak ukratko podsjetimo da je kolektivni imunitet (grupni imunitet, eng. "Herd Immunity") efekt zaštite koji se javlja kada je veći dio neke populacije imun na neku zaraznu bolest. Ideja je da se virus ne može širiti ako nema koga zaraziti ili ako je osjetljivih osoba bez stvorenog imuniteta jako malo, pa zaražena osoba uglavnom dolazi u dodir samo s imunim osobama kojima ne može prenijeti virus. Drugim riječima, i osjetljiva osoba i zaražena osoba okružene su gomilama imunih, pa je mala vjerojatnost da će virus skočiti sa zaražene osobe na osjetljivu (ilustracija dolje).
Koliko posto osoba u kolektivu mora biti imuno da bi se zaustavila epidemija ovisi o zaraznosti bolesti, koja se izražava baznim brojem reprodukcije R0, koji opisuje koliko će u prosjeku jedna zaražena osoba inficirati ljudi u populaciji koja nema imuniteta, ni prirodnog ni umjetnog. Ako je bolest jako zarazna, kao što su primjerice ospice, onda je prag kolektivnog imuniteta visok, jer će virus iskoristiti praktički svaku priliku za infekciju, čak i kratak kontakt zaražene osobe s osobom bez imuniteta. Taj prag izračunava se po jednostavnoj formuli:
Prag kolektivnog imuniteta = (R0 - 1) / R0
Uglavnom su bolesti koje se šire kapljičnim putem zaraznije od bolesti koje se šire nekim drugim putem, primjerice spolnim odnosom.
Kolektivni imunitet posebno štiti osjetljivu populaciju
Za ospice, za koje je R0 = od 15 do 18, taj prag će iznositi najmanje 93%. Za gripu, čiji je R0 oko 1.4, iznosit će oko 29%. Za covid-19, čiji je R0, prema nekim novim studijama, oko 5.25, udio imunih u populaciji morao bi biti veći od 80%. Naravno, uz određene epidemiološke mjere koje mogu biti službeno uvedene ili dobrovoljne, radi prirodnog opreza ljudi, R0 se može smanjiti, pa i potrebna razina prokuženosti za kolektivni imunitet može biti niža.
Pritom treba imati na umu da u svijetu sve više dominiraju nove inačice virusa, poput britanske B.1.1.7, koja je, prema novim studijama, između 40% i 90% zaraznija. Njihova dominacija u populaciji može značajno utjecati na R0.
R0 također nije fiksni niti univerzalni broj
Također treba imati na umu da na R0 utječu brojni čimbenici, poput gustoće i mobilnosti stanovništva, brojnosti ljudi u zajedničkim kućanstvima, razlika u kulturi i ponašanju, klimatskih uvjeta itd. Stoga R0 može značajno varirati od države do države, od regije do regije ili čak od grada do grada. Primjerice, u nekoj rijetko naseljenoj pustinji R0 će biti značajno manji nego u nekom napučenom velegradu.
Osim toga, neki virusi, kao što je primjerice virus ospica, vrlo se malo mijenjaju ili se uopće ne mijenjaju, dok se drugi, kao što su oni koji uzrokuju prehlade i gripe, mijenjaju prilično brzo. Zbog toga nas cjepiva protiv ospica štite doživotno, a cjepiva protiv gripe eventualno za jednu sezonu. Konačno, imunitet stečen cijepljenjem ne mora biti visok kod svakoga i s vremenom može prirodno padati. Znanstvenici pretpostavljaju da će za održavanje kolektivnog imuniteta protiv covida-19 trebati godišnje ili možda nešto rjeđe docjepljivanje. Za sada se zna da cjepivo štiti barem osam mjeseci.
Koliko će docjepljivanje biti učestalo neće ovisiti samo o brzini mutiranja SARS-CoV-2 (koji mutira nešto sporije od gripe) već također i o njegovoj raširenosti u svjetskoj populaciji. Što je više ljudi zaraženo, to je više reprodukcije virusa i više prilika za mutacije, među ostalim i preskakanjem virusa između ljudi i životinja.
Podsjetimo još da kolektivni imunitet štiti posebno najrizičniju populaciju koja se ne može cijepiti zbog nekih zdravstvenih problema. Tu, primjerice, spadaju ljudi alergični na cjepiva, oni koji su imunokompromitirani zbog nekih bolesti ili zato što su im transplantirani organi, oni koji primaju kemoterapije i sl. Također, kolektivni imunitet štiti i one koji cijepljenjem nisu uspjeli stvoriti dovoljan imunitet (znamo da cjepiva nisu 100% učinkovita).
Kolebljivost, odnosno odbijanje cijepljenja mogli bi biti problem
Ključni problem u postizanju kolektivnog imuniteta mogla bi biti kolebljivost ljudi prema cijepljenju, koja je uglavnom uzrokovana zabrinutošću zbog mogućih nuspojava i antivakcinalističkom propagandom.
Jedno istraživanje HRejtinga objavljeno 21. ožujka u Dnevniku HTV-a pokazalo je da je oko 65% ljudi u Hrvatskoj spremno cijepiti se. No to je nešto viši postotak spremnosti od onoga zabilježenog među medicinskim sestrama i nastavnicima, a pitanje je hoće li i on biti dovoljan da se život u potpunosti vrati u normalu. Naime, nitko ne može znati hoće li osobe koje su preboljele covid-19 imati dovoljnu zaštitu te hoće li među onima koji se cijepe svi biti iz skupine koja nije preboljela covid-19. Konačno, cjepiva nisu 100% učinkovita. Njihova učinkovitost kreće se od nekih 65% do oko 95%. Drugim riječima, ukupan broj ljudi koji će u hrvatskoj populaciji biti imuni na covid-19 ne može se dobiti jednostavnim zbrajanjem preboljelih i cijepljenih.
Rješenje - procjepljivanje mladih
Jedan od načina da se taj problem riješi moglo bi biti procjepljivanje mlađih.
Kompanije Moderna i Pfizer nedavno su počele ispitivanja cjepiva na djeci. The New York Times piše da se očekuje da će američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) već sljedećeg tjedna odobriti Pfizerovo cjepivo za djecu od 12 do 15 godina. Neki znanstvenici očekuju da će ona postati dostupna svoj djeci već ovog ljeta.
Procjepljivanjem mlađih, čiji bi roditelji izrazili spremnost da se cijepe jer će se cjepiva pokazati sigurnima, mogla bi se popraviti statistika koja pokazuje da je trenutno oko 50% ljudi u SAD-u procijepljeno.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati