MASAKR koji je jučer u školi u centru Beograda izveo 13-godišnji Kosta Kecmanović užasnuo je Srbiju. Dječak je ubio osmero djece i školskog portira. Puno je i ranjenih.

Ovaj slučaj sagledao se iz svih mogućih perspektiva, govorio je o njemu i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kao i brojni psiholozi iz Srbije, ali i cijele regije. Posebno je pokrenuto pitanje otkud djetetu oružje i municija.

>>Policija: Ubojica je napravio popis djece, detaljno je sve planirao. Nazvao nas je

Oružje je uzeo iz očevog stana, a dječak je imao i tri puna okvira s po 15 metaka. Kako je navedeno na konferenciji za novinare, a prema riječima dječakova oca, oružje je bilo zaključano u sefu pod šifrom, a dijete je očigledno znalo šifru.

Jedno vatreno oružje Srbiji ide na 2.5 osoba

Pisali smo kako je u Srbiji općenito oružje kod civila veliki problem. Prema stranici World population review, u Srbiji na 100 stanovnika postoji 39.1 komad vatrenog oružja. To znači da jedno vatreno oružje u ovoj zemlji ide na 2.5 osoba. Radi se ukupno o 2.7 milijuna komada vatrenog oružja.

Što se tiče ostalih zemalja bivše Jugoslavije, građani Bosne i Hercegovine imaju 31.2 komada vatrenog oružja na 100 ljudi, Makedonije 29.8, Slovenije 15.6 te Hrvatske 13.7.

No koliko je teško, odnosno lako, oružje nabaviti u Hrvatskoj? Koje su točno procedure?

MUP: U vlasništvu građana je 314.783 komada oružja

Počnimo s tim koliko je oružja u Hrvatskoj. Oko ove teme obratili smo se MUP-u, no do zaključenja teksta nismo dobili odgovore. Ipak, vrijedi podsjetiti na nedavne podatke MUP-a, a o čemu smo pisali početkom travnja.

Prema podacima MUP-a, u vlasništvu građana je 314.783 komada oružja, od čega 18.705 dugog i 85.963 kratkog vatrenog oružja te 34.550 komada oružja kategorije C koje služi za glasne pucnjeve i 6565 bitnih dijelova oružja.

Iznijeti podatak, ističu u MUP-u, obuhvaća i oružje koje pripada policajcima, pripadnicima oružanih snaga i pravosudne policije, zaštitarima, sportskim streljačkim i streličarskim organizacijama te pripadnicima drugih državnih tijela koji su ovlašteni držati i nositi oružje.

Za držanje je u Hrvatskoj registrirano 47.470 komada oružja, za držanje i nošenje 232.415, dok je za 34.898 komada oružja izdana potvrda o prijavi oružja kategorije C, precizira MUP.

Hrvati sve više žele držati oružje

Podaci s kojima raspolaže MUP ukazuju da je protekle tri godine narastao broj podnijetih zahtjeva za izdavanje odobrenja za nabavu oružja. Tijekom 2020. podneseno je 18.392 takva zahtjeva, a iduću godinu njih 20.057. MUP je tijekom 2022. zaprimio 21.226 zahtjeva za nabavu oružja, dok je do 22. veljače ove godine podnijeto 1893 zahtjeva.

MUP precizira da građani najčešće nabavljaju oružje za lov, dok je osobna sigurnost druga najzastupljenija kategorija. Treća po redu je sportsko streljaštvo, dodaje policija.

Evo što kaže zakon

Kako se oružje nabavlja? Prema Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana, oružje je kategorizirano u četiri kategorije A, B, C te ostalo oružje kategorije  D.

Oružje kategorije A jest zabranjeno vatreno oružje poput eksplozivnih vojnih projektila i bacača, automatskog vatrenog oružja ili streljiva s pancirnim, eksplozivnim ili zapaljivim projektilima.

Za oružje kategorije B je potrebno odobrenje. To je repetirajuće kratko vatreno oružje, jednostrijelno kratkocijevno vatreno oružje, poluautomatsko dugocijevno vatreno oružje... U oružje kategorije C, koje je također potrebno prijaviti, spada plinsko oružje, reprodukcije vatrenog oružja kod kojeg se ne upotrebljava jedinstveni naboj, mužari i kubure, zračno oružje...

Naposljetku, za oružje kategorije D ne treba prijava, a to su električni paralizatori, raspršivači dozvoljenih neškodljivih tvari, hladno oružje... Dakle, automatsko oružje ne možete imati, noževe ili elektrošokere ne morate prijaviti, ali pištolji ili poluautomatske puške moraju se prijaviti.

Ključan i zdravstveni pregled

Zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja podnosi se na propisanom obrascu policijskoj upravi (uz zahtjev se prilaže dokaz o uplati iznosa od 1.99 eura), odnosno postaji prema mjestu prebivališta. Preduvjeti su da je osoba starija od 21 godine, kao i da nije pravomoćna osuđivana za kaznena djela.

Potrebno je pisanom izjavom potvrditi da postoje osigurani uvjete za siguran smještaj i čuvanje oružja. Potrebno je i na zdravstvenom pregledu utvrditi da je osoba zdravstveno sposobna za držanje i nošenje oružja .

Prvo se, naime, kod liječnika zatraži mišljenje u kojem on da svoj sud o sposobnosti da se može držati oružje, s tim mišljenjem se pođe kod klinike za medicinu rata gdje se obavi pregled nakon kojeg se dobije potvrda.

Potrebno je imati i položen lovački ispit ili se aktivno baviti sportskim streljaštvom, ako vatreno oružje osoba nabavlja radi bavljenja lovom ili sportskim streljaštvom, o čemu se mora priložiti odgovarajuće uvjerenje, potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz. U slučaju da nema navedeno, potrebno je imati opravdani razlog za nabavu oružja, ako se oružje nabavlja radi osobne sigurnosti,

Pod posebne uvjete spada i stavka da osoba treba raspolagati tehničkim znanjem i vještinom za pravilnu uporabu oružja i da poznaje propise koji se odnose na posjedovanje oružja.

Nakon svega navedenog, pođe se na policiju gdje službenica zatraži sve potrebne dokumente te se mora ispuniti obrazac na kojem se objasni zbog čega se želi imati oružje. Slijedi kontrola koja može potrajati i po nekoliko mjeseci te izdavanje ili odbijanje nabavne dozvole, odnosno odobrenja za nabavu oružja.

Dozvolu je temeljem zahtjeva za samoobranu teško dobiti

Tek uz nabavnu dozvolu, oružje se može registrirati. Zahtjev za registraciju oružja se preda uz dokaz o uplati iznosa od 4.65 eura za potrebe državne upravne pristojbe te za obrazac oružnog lista uplaćuje se još 5.30 eura. Na jedan obrazac oružnog lista za držanje ili držanje i nošenje oružja mogu se upisati tri komada oružja.

Uglavnom, s odobrenjem za nabavu oružja, potrebno je oružje donijeti na policiju te se nakon administrativnih radnji dobije oružni list. To je ono što kaže zakon. U praksi, stvar je takva da je dozvolu temeljem zahtjeva za samoobranu teško dobili.

Zato se većina ljudi odlučuje na stjecanje lovačke iskaznice preko koje se lakše dođe do dozvole. Odnosno, kad se ide po nabavnu dozvolu, nju je najlakše dobiti uz lovačku iskaznicu.

Oružje se nabavlja na crnom tržištu

Onaj kome se ne da gnjaviti procedurom, ili recimo nije u stanju pribaviti lovačku iskaznicu, on obično oružje nabavlja na crnom tržištu. Prema podacima MUP-a do 2022. godine je uz akciju "Manje oružja, manje tragedija" dobrovoljno predano 5928 kilograma eksploziva, 15.809‬ komada raznog oružja, 337.435 komada raznih minsko-eksplozivnih sredstava i 5.949.869 komada streljiva raznog kalibra.

Koliko je onoga što nije predano, nemoguće je reći. Ali moguće je reći da je oružje na crnom tržištu, a s kojim se počini većina kaznenih djela, u Hrvatskoj lako nabaviti. Dobar dio oružja koje prolazi kroz Hrvatsku dolazi s Kosova, iz Bosne i Hercegovine i Srbije.

Od ratova vođenih 90-ih godina prošlog stoljeća u državama bivše Jugoslavije, nakon uspostavljanja mira, mnogo oružja različitih vrsta i kalibara ostalo je izvan kontrole u ilegalnom posjedu građana. Kako je pisao Start BiH, cijene pištolja na crnom tržištu u BiH kreću se od 300 do 700 maraka, pušaka od 250 do 450, dok su ručne bombe od 20 do 70 maraka.

Smatra se da većina tog oružja preko Hrvatske ide prema Zapadu. Smatra se, a i MUP je to isticao, da se u Hrvatskoj, između ostaloga, ilegalno oružje može nabaviti putem dark weba. Poznat je i slučaj u kojem je novinar Slobodne Dalmacije u roku od dva dana uspio nabaviti Kalašnjikov po cijeni od 600 eura.

Najveći dio zločina počini se ilegalnim oružjem

Stručnjak za sigurnost i nekadašnji načelnik Uprave kriminalističke policije Željko Cvrtila rekao je da se najveći dio kaznenih djela počini ilegalnim oružjem. Govoreći o aktualnom Zakonu o oružju, Cvrtila naglašava kako najprije treba razdvojiti ilegalno od legalnog oružja.

"Zaprječavanje nabave legalnog oružja ne znači borbu protiv ilegalnog oružja", smatra sugovornik koji ističe da će onaj tko namjerava počiniti kazneno djelo koje uključuje korištenje vatrenog oružja to oružje nabaviti isključivo ilegalnim putem.

Pritom podsjeća na česte slučajeve iz prakse da je netko tko je otprije imao legalno oružje, a namjera mu je bila počiniti kazneno djelo, nabavio za tu priliku ilegalno oružje, znajući da policija može ući u trag počinitelju vještačenjem legaliziranog oružja.

Cvrtila smatra da je Zakon o oružju prerigorozan jer ima tri stavke. Pojašnjava da je riječ o sigurnosnoj i zdravstvenoj provjeri te u konačnici dokazivanju razloga potrebe za oružjem, a koju smatra viškom. Također ukazuje i na određene zakonske proturječnosti.

"Građanima je teško obrazložiti policiji razloge zbog kojih namjeravaju nabaviti legalno oružje. Ako građanin kao razlog navede neku prijeteću opasnost, policija često odbije zahtjev za nabavu oružja smatrajući da će se podnositelj braniti od prijetnje pa će počiniti neko kazneno djelo.

S druge strane, Kaznenim zakonom je propisana mogućnost samoobrane svakom građaninu u situaciji u kojoj mu prijeti opasnost", kaže Cvrtila.

Gvozdanović: Kriminalac će oružje nabavljati na crnom tržištu

Ovlašteni sudski vještak za balistiku, vatreno i hladno oružje te predsjednik Hrvatskog saveza za praktično streljaštvo Dubravko Gvozdanović govori da je MUP nesklon izdavanju oružnog lista za držanje i nošenje vatrenog oružja za samoobranu pa građani preko lovačkih ispita i iskaznica nabavljaju pištolje ili civilne poluautomatske inačice vojnih pušaka koje načelno ne trebaju za lov, već ih jednostavno žele posjedovati što, kaže, nije niti smije biti problem.

Govoreći o Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana, Gvozdanović naglašava da je regulativa nejasna u mnogim segmentima pa čak i kontradiktorna.

"Aktualni zakon zahtijeva određene preinake, osobito što predlagatelj, odnosno MUP prilikom pripreme novog zakona 2018. nije bio voljan prihvatiti prijedloge o legalizaciji prigušivača koji danas postaju nužnost u Europi, posebice kod lovaca. Tu se vidjelo da predlagatelj zakona ne poznaje materiju, već isključivo djeluje putem zabrana i ograničenja", kaže stručnjak.

Posebno ističe da zakonska ograničenja, suprotno uvriježenom nametnutom mišljenju, ne smanjuju stopu kriminala.

"Suludo je očekivati da će rigorozne mjere odagnati kriminalca od počinjenja kaznenog djela. Kriminalac zasigurno neće doći u policiju i tražiti dozvolu za oružje, već će ga potražiti na crnom tržištu", pojašnjava Gvozdanović dodajući da Zakon o oružju nema nikakve veze s ilegalnim tržištem.

Gvozdanović ocjenjuje da svrha rigoroznijih mjera zakona nije rješenje problema ilegalnog tržišta oružja, već smirivanja emocija uznemirene javnosti i to uvijek u pravilu nakon nedjela počinjenih ilegalnim, a ne legalnim oružjem.

"Tako u pravilu uvijek posljedice trpe pošteni i odgovorni građani koji nemaju nikakvih dodirnih točaka s takvim djelima", smatra Gvozdanović.