NOVI niz slabih potresa koji su posljednjih dana zatresli područje Zagreba i okolice uznemirio je građane.

Podsjetimo, Seizmološka služba zabilježila je u utorak navečer u 21 sat i 13 minuta slab potres s epicentrom u Zagrebu nedaleko od Markuševca. Magnituda je iznosila 2,1 po Richteru, a intenzitet u epicentru bio je II-III stupnja EMS ljestvice.

Neki građani svoje su strahove izrazili na stranicama organizacije European-Mediterranean Seismological Centre (EMSC), a ona je pak na Twitteru objavila da su ljudi u Hrvatskoj uznemireni "svim tim malim potresima".

"Jači i dulji nego onaj jučer. Možda ipak treba pripremiti torbu", "Vrhovec. Tutanj i streslo kuću. Kratko ali osjetno", "Bačun, streslo je dosta. Sigurno oko 2, cijela kuća se protresla", neki su od brojnih komentara koji su se mogli naći na stranici EMSC-a.

Zašto baš na stranici EMSC-a?

Prije nego što postavimo pitanje koje sve zanima, a to je koliko je strah Zagrepčana opravdan, a koliko je pretjeran, treba istaknuti da se ljudi s razlogom javljaju baš EMSC-u.

Ne samo da je riječ o krovnoj neprofitnoj seizmološkoj organizaciji nadležnoj za ovaj dio svijeta, već se njezin način rada temelji upravo na dojavama građana. Naime, Centar je razvio analize prometa na internetu koje odmah reagiraju kada ljudi vrlo brzo nakon potresa počnu intenzivnije pretraživati njihovu stranicu u želji da ondje doznaju što se događa. Tako EMSC doznaje da se negdje dogodio potres čak i prije nego što dobije podatke nekog lokalnog seizmološkog instituta. Na temelju takvih informacija može identificirati mjesto na kojem se nešto dogodilo u roku od samo nekoliko minuta.

Centar također prikuplja podatke od građana koji su izravno svjedočili potresu kroz odgovore na upitnike, komentare, fotografije koje šalju i sl.

Koliko su ovakvi učestali potresi očekivani?

Uznemirenost građana očekivana je i razumljiva, no nameće se pitanje je li možda ipak pretjerana posljedica preosjetljivosti uzrokovane šokom koji su proživjeli u ožujku. Jesu li ovakvi potresi nešto uobičajeno?

Doc. dr. sc. Josip Stipčević s Geofizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu za Index je objasnio da generalno nakon svakog malo jačeg potresa, kao što je bio onaj magnitude 5,3 iz ožujka, koji se naziva glavni potres, uobičajeno slijedi niz slabijih koji može dugo potrajati.

"Najčešće se dogodi jedan, dva ili tri jača potresa, u kojima se oslobodi najveći dio energije koji je bio zaključan u nekom rasjedu", kaže Stipčević.

"No u prirodi se uglavnom događa da se sva energija ne oslobađa odjednom. Iz različitih razloga, ponajviše zbog namještanja rasjednih ploha, rasjed najčešće nastavlja mjesecima, pa i godinama, oslobađati energiju, ali u puno manjem obimu. Broj tih naknadnih potresa opada eksponencijalno s vremenom. No to ne znači da s vremena na vrijeme tijekom tog opadanja ne može biti nekog malo jačeg potresa. Primjerice, nakon ovog zagrebačkog magnitude 5,3 može se nakon nekog vremena dogoditi neki magnitude veće od 3,0. Što vrijeme više protječe, oni budu sve rjeđi. To smo lijepo vidjeli u slučaju zagrebačkog potresa. Imali smo prvo jedan veći potres, neposredno nakon njega još jedan jači udar, ali ipak nešto slabiji od glavnog, a potom niz manjih u prvih tjedan - dva, čija se magnituda kretala do 2 ili 2,5 po Richteru. Bilo je i više manjih, a tu i tamo dogodio bi se neki magnitude oko 3. Nakon toga slijedilo je lagano opadanje sve do danas. Ti manji potresi u posljednje su vrijeme sve rjeđi. Vidimo da je prošlo nekoliko tjedana bez ikakvih potresa, da bi se onda u zadnjih tjedan dana seizmička aktivnost malo pojačala. Tako najčešće djeluje prirodna pojava potresa", tumači naš seizmolog.

Teško je predviđati potrese, no za sada zagrebački izgleda uobičajeno

Poznato je da je predviđanje točne lokacije i trenutka potresa za sada nemoguće. Kao i u slučaju drugih prirodnih katastrofa, poput poplava ili klizanja zemljišta, rizik se obično izražava kao povratno razdoblje za potres određene magnitude.

Povratno razdoblje, poznato i kao interval ponavljanja, prosječno je vrijeme ili procijenjeno prosječno vrijeme između dvaju većih potresa. To je statističko mjerenje koje se obično temelji na povijesnim podacima prikupljenim tijekom duljeg razdoblja i uglavnom se koristi za analizu rizika.

Stipčević kaže da se za sada čini da će se potres u Zagrebu ponašati kako je to uglavnom uobičajeno te da će se nakon velikog potresa seizmičke aktivnosti smirivati.

"Takvi potresi već su se događali u Zagrebu. Bio bi jedan jači udar nakon kojeg bi polako sve trnulo, tako da većeg potresa ne bi bilo 20 ili više godina. No imali smo u Zagrebu i drugačijih iskustava. U potresima 1905. i 1906. bio je jedan jači nakon kojeg su se aktivnosti smirivale, da bi se nakon 15-tak dana ponovno dogodio jedan jači udar. Stoga je nezahvalno predviđati što će se točno ovaj puta dogoditi", rekao je Stipčević.

Ljudi su postali osjetljiviji na slabe potrese

Burne reakcije ljudi na društvenim mrežama nakon potresa, koji se u nekim dijelovima Zagreba jedva osjete ili se uopće ne osjete, mogu izgledati pretjerane. Nameće se pitanje koliko su slabi potresi uznemiravali ljude prijašnjih godina, prije velikog u ožujku? 

Stipčević kaže da je njegov dojam na temelju reakcija da su ljudi u Zagrebu definitivno postali hipersenzibilizirani na potrese, čak i one slabe.

"Prije velikog potresa iz ožujka znao se povremeno dogoditi potres magnitude 2 u blizini Zagreba, možda jednom do dva puta godišnje. Ljudi bi nas zvali i pitali što se događa. Međutim, tako burnih reakcija na manje potrese ranije nije bilo. Očito je da ljudi sada snažnije reagiraju na manje potrese jer su prošli traumu velikog, koji je sve s razlogom isprepadao. Mislim da je to prirodna ljudska reakcija. Kako se obično kaže, tko se jednom opeče, puše i na hladno", govori nam Stipčević.

"Ovi potresi još će se javljati duže vrijeme i stoga, nažalost, nema drugog rješenja nego da se ljudi naviknu na slabije potrese i da na njih ne reagiraju previše burno", poručio je.

Možemo li računati da je vjerojatnost za veći potres sada manja ili veća?

U Zagrebu su ljudi znali da je povratno vrijeme za neki veći potres oko 100 godina. On se očekivao, no građani ipak nisu živjeli u trajnom stanju straha. Sada, nakon što je jak potres pogodio Zagreb, ljudi se pitaju mogu li računati da je vjerojatnost za novi veliki potres manja ili veća nego što je bila prije udara od 5,3 Richtera.

"Problem je u tome što o zagrebačkim rasjedima ne znamo dovoljno. Imamo podatke o pojavnosti potresa u području Zagreba u zadnjih 150 godina, međutim, budući da je to relativno kratko vrijeme za povratno razdoblje većih potresa, ne znamo puno o tome kako se zagrebački rasjedi ponašaju. Iz primjera nekih drugih područja koja imaju mnogo češće potrese, poput Kalifornije, vidimo da na nekim mjestima pojava jačeg potresa ne znači nužno da se vjerojatnost novog većeg potresa u tom području smanjuje. Naime, taj potres može opteretiti neki drugi rasjed i na taj način može čak povećati vjerojatnost većeg potresa. S druge strane, u nekim drugim područjima svijeta vidimo da se nakon oslobađanja energije na nekom rasjedu može očekivati da se u sljedećih 50-ak godina neće dogoditi neki novi jači. Dakle, postoje područja u kojima veliki potres povećava mogućnost za neki novi veliki, kao i područja u kojima on tu mogućnost smanjuje. Problem je u tome što još uvijek nismo dovoljno istražili zagrebačke rasjede da bismo mogli reći kakvim sustavima su sličniji. A nismo ih istražili jer nije bilo jačih potresa otkad postoji suvremena tehnologija. Stoga je vrlo nezahvalno s ovim podacima koje trenutno imamo predviđati ponašanje zagrebačkih rasjeda", tumači nam naš sugovornik.

Drugim riječima, moglo bi se reći da je procjene za Zagreb teže davati zato što imamo sreću da živimo u području koje nije toliko seizmički aktivno da bismo uspjeli prikupiti dovoljno podataka u posljednjih stotinjak godina?

"Upravo tako. Za sada sve ukazuje na to da se sustav ponaša očekivano – imali smo jedan jači potres nakon kojeg se podrhtavanje smiruje. No teško je reći hoće li se tako i nastaviti. To ćemo moći reći tek kroz desetak godina. Nažalost, trenutna saznanja o zagrebačkom rasjednom sustavu ne omogućavaju nam da sa sigurnošću procijenimo što će se dalje događati. Možda ćemo jednoga dana doći do toga", zaključio je Stipčević.