Foto: FaH

MEDIJSKU pratnju Kolinde Grabar Kitarović šokirao je već i sam put u Dublin jer su, kako kažu, na prepunom letu do Irske upoznali Hrvate koji odlaze zauvijek, mlade ljude s fakultetskim diplomama koje čeka siguran posao, a neke čak i plaćen smještaj od strane poslodavca.

Nasmijana lica Hrvata koji lete za Irsku

Nasmijana lica u avionu šokirala su novinare u pratnji predsjednice, no pravi šok je uslijedio nakon slijetanja na aerodrom u Dublinu. Već u zračnoj luci susreli su se s hrvatskim radnicima, ništa manje ih nije bilo ni zaposleno u hotelu u kojem su odsjeli. Hrvati čiste, kuhaju, peru čaše, konobare i uglavnom su zadovoljni. Inženjeri strojarstva, diplomirani ekonomisti i pravnici, rade u Dublinu kao konobari ili kuhari, no sve je bolje nego biti nezaposlen ili živjeti s roditeljima u Hrvatskoj, kako je jedan nasmijani mladac kazao zgranutoj reporterki, koja je imala dojam da je kod kuće.
 
Još jedna dama boravi u trodnevnom državnom posjetu Irskoj gdje je očekuju razgovori s predsjednikom Michaelom Higginsom, a nakon toga, kao i u Švedskoj, očekuje se susret najpoznatije hrvatske studentice s hrvatskom zajednicom, po poučku iz Švedske, na kojem se očekuje još jedan urnebesan nastup naše stand – up predsjednice koja će vjerojatno pozvati mladost Hrvatske, zaposlenu u Irskoj, da se ako je ikako moguće – vrate kući. Zanimljiva je ta agilnost naše predsjednice, kao i priroda takvih posjeta. Još su zanimljiviji sudionici te manifestacije, koji u narodnim nošnjama plaču za zemljom u kojoj ne žele živjeti.

Vjerojatno će se na događaju pojaviti i etno društva, zavičajne udruge, koje će zajedno s predsjednicom manifestirati snažno domoljublje prema zemlji od koje oni žele biti što dalje. Ganut će nas sve ta dirljiva predstava, a našu predsjednicu najviše, jer je poznato kako se ona raznježi ako joj date zastavu, pušku ili ako vidi suze za domovinom.

Irska im je, za razliku od Hrvatske, ponudila život
 
Samo se u 2015. u Irsku zauvijek odselilo 5000 Hrvata, ta je brojka 2016. narasla duplo, a 2017, govore upućeni, uslijedit će pravi zbijeg Hrvata u svoju novu domovinu koja se ne ponaša maćehinski prema njima, već im je ponudila život, kakav nisu imali kod kuće. Glavni domaći proizvod Hrvatske, tako ispada po statistikama, je radna snaga iste - oni koji je žele napustiti u postocima su nadmašili i turizam i Vegetu. Vjekovno sanjana Hrvatska tako je postala zemlja koja svoj BDP temelji na onima koji ju - žarko žele napustiti.
 
Šokirala se naša medijska svita kada su na recepciji čuli hrvatski, kada su vidjeli na letu za Dublin toliko Hrvata, a saznali su i podatak kako se 13,000 mladih Hrvata prijavilo za poslove bilo kakve vrste samo u Dublinu. Oni rijetki, koji su imali sreće, nalazili su se i na letu zajedno s njima. Hrvati mahom traže poslove u ugostiteljstvu i u turizmu, na zaprepaštenje lokalne uprave koja, paradoksa li, ljetuje upravo u Hrvatskoj, kojoj kronično nedostaje radne snage upravo u tim ključnim granama naše privrede. Kako su Irci pametan narod, privukli su svojom politikom poreza najveće svjetske kompanije, pa tako sjedišta u Dublinu imaju i "Google" i "Facebook", što je dodatni motiv mladima da odaberu Irsku kao svoju životnu destinaciju. No ono presudno jest činjenica da vam je za posao u Dublinu dovoljan životopis, posla ima i nije ga problem pronaći, upućeni tvrde da vam za tu operaciju treba pola sata. Kratko istraživanje pokazuje da minimalac, dakle plaća za primjerice pranje čaša u kakvom dublinskom pubu, iznosi deset eura po jednom satu. Kod kuće, u miloj nam Hrvatskoj, taj posao se radi osam do dvanaest sati, a za njega ćete utržiti stotinu do stotinu i pedeset kuna, ovisno o poslovanju objekta u kojem radite.

Dublin je novi Bleiburg
 
Napustio sam praćenje Kolindina posjeta Irskoj, ne zato što su reportaže dosadne, već zbog nekolicine prijatelja, jednog užeg člana rodbine i par školskih kolega koje sam zauvijek izgubio, a koji već godinama rade u Irskoj i čujemo se tu i tamo putem Skypea. Ti ljudi otišli su iz Hrvatske ne samo zbog lakšeg dolaska do posla, kao ni zbog pristojnih plaća, već su otišli iz Hrvatske zbog politike koju propagira i aktualna predsjednica, studentica i svjetska putnica Kolinda Grabar Kitarović. Ne znam, iskreno, s kim se naša predsjednica namjerava susresti, niti kakvu poruku će uputiti mladim Hrvatima u Irskoj, ali jedno znam sigurno. U Dublin Kolinda nije došla kao na Bleiburg, skrušeno i pognute glave, iako je Dublin novi hrvatski Bleiburg. Predsjednica nikada neće priznati, a možda niti shvatiti, koliko je nesposobnost, zadrtost i promašaj njene politike koju podržava i propagira pridonijela tolikom egzodusu mladih Hrvata.
 
Zemlja smo članica EU-a, migracije su normalna pojava, neka idu, daleko im kuća, kazat će novopečeni hrvatski uhljebi i samozadovoljno pratiti svoju predsjednicu na još jednoj besmislenoj putešestviji. I zbog te činjenice napustio sam medijsko praćenje njezinog putovanja, jer mi se sva ta farsa oko službene posjete gadi, kao što se gadi svakom poštenom čovjeku koji još uvijek ima zrno srama u sebi, zrno samopoštovanja i razuma.

Ti mladi ljudi otišli su zbog vas, predsjednice, ti mladi ljudi shvatili su na vrijeme da im ovdje života nema, u zemlji u kojoj su urušene sve civilizacijske, ali i ljudske vrijednosti. U Dublinu nema partizana i ustaša, u Dublinu nema pomahnitalih popova koji vode državu, u Dublinu nema Todorića i Marića koji ga spašava, u Dublinu nema Hasanbegovića i njegove kulture, u Dublinu nema Opare ni Brune Esih. Irska je zemlja koju vode sposobni, a ne nesposobni ljudi, odgovorni prema svojoj zajednici, povijesti i kulturi.

Kolindin put u Irsku je manifest licemjerja

Irska je otvorena, slobodna zemlja u kojoj se poštuju tekovine civiliziranog svijeta, zemlja u kojoj se ne veliča i ne propagira fašizam, zemlja u kojoj neonacisti ne marširaju ulicama, a radnike ne hrane dobri ljudi, prijatelji i rodbina, nego hranu kupuju od pošteno zarađene plaće.
 
Odlazak Kolinde Grabar Kitarović u Irsku manifest je licemjerja, dvoličnosti i potpunog nerazumijevanja svoje uloge u cijeloj toj tužnoj i žalosnoj priči koja se zove Hrvatska, a kojoj je ona na čelu. Kada je vidite ovih dana kako lupeta onako nasmijana, sjetite se svih tih ljudi koje smo zauvijek izgubili, sve djece koja će se roditi u Irskoj, a trebala su u Hrvatskoj, svih inženjera koji rade kao perači čaša i zadovoljni su.
 
Pa se upitajte, i to s pravom - ima li Irske za sve nas? Zamislite takav lijep život. Život kojeg vam Kolinda Grabar Kitarović poremeti jednom u pet godina kada se pojavi i pozove vas u suzama da se vratite? Zamislite takav život u kojem političare vidite jednom godišnje ili, još bolje, pojma nemate kako uopće izgledaju. Zamislite život u kojem su vaša obitelj i vaš posao na prvom mjestu, da ste zadovoljni, plaćeni i neopterećeni, da jednostavno – živite.
 
Kakav je to divan osjećaj. Dočekati jednu političarku na pola sata, poslati je odakle je i došla i fino otvoriti Guinness.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala