Kolindi je poraz otvorio put za preuzimanje HDZ-a

Kolindi je poraz otvorio put za preuzimanje HDZ-a
Foto: Robert Anić/PIXSELL, iNDEX

KOLINDA Grabar-Kitarović ostat će zapamćena u hrvatskoj političkoj povijesti kao predsjednica i kandidatkinja koja je imala najluđu, najprljaviju, najsramotniju, najpsihodeličniju i najbizarniju predsjedničku kampanju ikada. Kolinda i HDZ su naročito u drugom krugu provodili namjerno i ciljano zagađenje demokratskog procesa, plasirajući u javni prostor nevjerojatnu količinu laži, objeda, mržnje, isključivosti, nacionalizma, agresije i gluposti, od 1990. do danas nezabilježenu u Hrvatskoj.

Plenković i Kolinda su, iako su se predstavljali kao proeuropski političari s velikim diplomatskim iskustvom, bili nositelji kampanje koja je beskrupulozno širila fake news te su u Hrvatsku doveli toksičnu i u srži antidemokratsku politiku u stilu Stevea Bannona, Trumpova nekadašnjeg stratega koji smatra da se do pobjede dolazi ne samo potpirivanjem atmosfere, nego i sa svim drugim sredstvima. 

Čak je Karamarkova kampanja proizvela manje mržnje

Tako je iz Kolindinih usta, HDZ-a i njegovih eksponenata dolazilo da postoji “prava Hrvatska” koja je za HDZ, i neka kriva koja ne glasa za vladajuću stranku, da će Kolinda garantirati “jedinstvo Hrvatske vojske i hrvatske Katoličke crkve”, da je Milanović potajni član SKJ, eksponent Udbe, antihrvatski nastrojen, veleizdajnik itd.

Čak ni bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, koji je politički izmislio Kolindu kao predsjednicu, nije prosuo toliko mržnje u javnom prostoru u kampanji 2015., kao što je učinio HDZ pod vodstvom “europejca” Plenkovića. Čak su objavili i video notorne Julienne Bušić koja izražava podršku Kolindi.

Stoga je postalo i pitanje osnovne društvene higijene da Kolinda ne dobije još jedan mandat na Pantovčaku, a hrvatski su glasači s malom, ali jasnom prevagom pobjedu dali njenom protukandidatu Zoranu Milanoviću, sigurno ne savršenom političaru.

Kolindina sramotna kampanja kao kulminacija cijelog njenog mandata

Kolindina radioaktivna kampanja zapravo je kulminacija cijelog njenog predsjedničkog mandata, apoteoza predsjedničine potkapacitiranosti za tu dužnost. Kolinda je bila loša predsjednica Republike Hrvatske, i to iz mnogo razloga, no većini njih u korijenu je bio samo jedan jedini: Grabar-Kitarović nije imala intelektualnog kapaciteta, političke sposobnosti i psihofizičke izdržljivosti za tu poziciju.  

Tako da se jasno može zaključiti kako je Kolinda prvenstveno porazila samu sebe. Da je bila dobra predsjednica, dobila bi još jedan mandat. Građani su ispravno zaključili da mogu iskušati nešto drugačije, ne nužno i novo, u odnosu na ono što se pokazalo promašajem. 

Sve je zapravo bilo jasno od početka: Kolinda je u noći pobjede posjetila šatoraše, a na inauguraciji okupila neonaciste, kriminalce i ratne zločince. Tako je nastavila sljedećih pet godina, nadodajući tome niz blamaža, gafova, raspojasanog ponašanja, bulažnjenja, vokalnih ispada i ekstremnog desničarenja koji se danas nakon pet godina predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović čini dugim kao Nil.

U tri tjedna kampanje za prvi krug predsjedničkih izbora sve to se nekako zgusnulo, Kolinda je izvela svoj best of i dovela naciju u stanje da se otvoreno razgovara o tome ima li predsjednica problem s alkoholom i jesu li joj sve daske na broju.

Kolinda se u govoru nakon drugog kruga pozicionirala za rat u HDZ-u

Sve to je okrunila odbojnim, ucjenjivački, patetičnim i nacionalistički nabrijanim govorom u kojem je priznala poraz te nabrajala krv, branitelje i Domovinski rat kao svete temelje Hrvatske. Obećala je da ostaje u Hrvatskoj, naglasila da će sada imati vremena završiti doktorat i nije zvučala kao da misli nestati s političke scene, iako su joj građani jasno poručili da je više ne žele. Čini se da se Kolinda prvenstveno u govoru bavila pozicioniranjem za unutarstranački rat u HDZ-u.

Kako se pokazalo da aktualna predsjednica nije u stanju sama voditi svoju kampanju za reizbor, onda joj je počeo sekundirati cijeli vrh HDZ-a te je u nekim trenucima Kolindinu kampanju de facto u javnosti zastupao premijer Andrej Plenković, pa bi onda štafetu preuzeo predsjednik sabora Gordan Jandroković, pa je onda uskočio i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić. 

Kolinda je izgledala kao lutka u vlastitoj kampanji, a to da nema kontrolu su u drugom krugu spektakularno dokazali sami predsjedničini savjetnici. Na debati na RTL-u jedna savjetnica je utrčala u režiju i tražila skraćivanje sučeljavanja jer je predsjednica “umorna”, a nakon debate na HTV-u Kolindin savjetnik je prostački dovikivao za Milanovićem. 

Ne čudi da se ta agresija prelila i na obične građane, pa je tako danas nakon glasanja pred okupljenim novinarima na Milanovića verbalno nasrnuo stanoviti odvjetnik Jović, koji mu je vikao da je “komunjara”. To je direktna posljedica Kolindine, Plenkovićeve i HDZ-ove prljave kampanje, polarizacija i podjele u hrvatskom društvu.

Poraz HDZ-a i Andreja Plenkovića

Jasno je da je Milanovićeva pobjeda i poraz za Andreja Plenkovića, kao i za cijeli HDZ, uključujući i famozni terenski rad Vase Brkića. Stranka se ipak u drugom krugu potpuno mobilizirala kako bi Kolindu nekako još jednom ugurali na Pantovčak, sve su pokušali, ali jednostavno se ovaj put nije moglo napraviti pitu.

Plenković se osobno toliko izložio i angažirao u predsjedničkoj kampanji da je Kolindin poraz i jasan šamar njemu. Uostalom, po svim anketama oko 70 posto građana smatra da vlada vodi zemlju u krivom smjeru, tako da je glas za Milanovića nekima bio i protestni glas protiv Plenkovićeve vlade. 

Ovo je još jedan izborni neuspjeh HDZ-a pod Plenkovićevim vodstvom nakon podbačaja na europskim izborima, a unutarstranački kritičari se već javljaju. Rat u HDZ-u je počeo te je i zbog toga HDZ poražen, jer će u izbornu godinu ući međusobno javno zakrvljeni u borbi za kontrolu nad strankom. Iz prvih izjava jasno je da Brkić i Miro Kovač smatraju Plenkovića krivcem za Kolindin poraz, a to je tek početak.

Milanoviću je u kampanji najviše pomogla Kolinda

Što se tiče novog predsjednika Zorana Milanovića, nema sumnje da je on bio bolji kandidat. Kolinda je u velikoj mjeri sama odradila kampanju za Milanovića, njegov je prvi zadatak bio da obuzdava svoj prgavi karakter i da ne pravi neke velike gafove, u čemu je većinom uspio. Okliznuo se na izjavi o petokraki na dresu Hajduka i bio previše agresivan prema Kolindi u prvoj debati na RTL-u, no ostatak kampanje je odradio smireno, čak rutinerski, ponašajući se normalno, što mu je bio i slogan. Kolinda je pak cijelo vrijeme demonstrirala kako izgleda - nenormalno.

Milanović je kao premijer razočarao mnoge, ponajprije značajan dio vlastitog glasačkog tijela, dok je na desnici tretiran kao državni neprijatelj broj jedan, kojemu se naročito ne opraštaju Lex Perković i dvojezične ploče u Vukovaru. Predugo je trebalo da Hrvatsku izvuče iz teške ekonomske krize, najduže u Europskoj uniji, no predsjednik nema nikakve ovlasti nad ekonomskom politikom.

Pomalo ironično, predsjedničke ovlasti - tajne službe, vanjska politika, javno zastupanje ustavnih vrijednosti - poklapaju se s Milanovićevim najboljim kvalitetama i područjima u kojima ima najviše znanja i iskustva.

Pomirljiv pobjednički govor

Milanovićev prvi zadatak kao izabranog i budućeg predsjednika je da smiri tenzije koje je proizvela HDZ-ova prljava kampanja i koje gaji ekstremni dio desnog glasačkog tijela prema njemu, koji već po društvenim mrežama Milanovićevu pobjedu oplakuju kao pobjedu “Udboslavije”. Zaključujući po Milanovićevom pomirljivom pobjedničkom govoru, on je toga svjestan. 

Loša vijest za Hrvatsku s ovih izbora je da od onih koji su izašli na izbore u RH ima 46 posto glasača koji su spremni zbog ideološkog fanatizma, financijskog interesa i/ili ljudske pakosti podržati nedvojbeno lošiju kandidatkinju upitne sposobnosti za predsjednicu Republike. I oni se smatraju domoljubima! Milanoviću neće biti s njima lako, ali ni s onima koji su za njega glasali ili ga smatrali boljim od Kolinde jer očekuju da ispuni ono o čemu je govorio. Novi predsjednik u mandat ulazi s očekivanjima mnogih da se dokaže, ovakvim ili onakvim.

Čestitke i pomirljivi tonovi iz HDZ-a pak signaliziraju da garnitura oko Plenkovića sada pokušava spustiti loptu i otvoriti put suradnji odnosno kohabitaciji s budućim predsjednikom.

Ipak, ne treba isključiti mogućnost aktiviranja nekog novog šatora; desnica će sigurno pažljivo pratiti svaki Milanovićev potez i izjavu te ih po potrebi iskrivljavati da ih prikaže skandaloznima, uvredom ove ili one “svetinje”.

Milanović kao predsjednik treba zastupati ustavni patriotizam

Pobjednički govor je odradio uvjerljivo i predsjednički, ali to je samo početak, Milanović tek treba dokazati da će biti dobar predsjednik.

U tome bi mogao uspjeti ako se bude držao svojeg ključnog političkog obećanja iz kampanje, da će djelovati na normaliziranju situacije i to tako da normalnost bude ustavni patriotizam, a ne autodestruktivno nacionalističko domoljublje. 

Zoran Milanović pokazat će se kao dobar predsjednik, možda i presudni za Hrvatsku, ako ne popusti svojoj staroj strasti neprimjerenog umiljavanja desnici, već ako bude sustavno i elokventno promovirao paradigmu ustavnog patriotizma kao najbolju za hrvatsku budućnost te na sljedećim predsjedničkim izborima na usidravanju te paradigme u središte hrvatskog društva dobije uvjerljivi reizbor poput Franje Tuđmana i Stipe Mesića.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara