Kolinje - barbarstvo ili tradicija?

Kolinje - barbarstvo ili tradicija?
Foto: Luka Sangulin

KRAJ studenog i početak prosinca na ovim se prostorima već desetljećima tradicionalno obilježava klanjem svinja. Brojna domaćinstva u gotovo svim krajevima Hrvatske u ovo vrijeme okončavaju živote životinja koje su do tada mjesecima tovili. Oni koji to ne rade kod kuće zbog nedostatka prostora, stručnosti ili drugih nepraktičnih razloga, krvavi posao ostavljaju na brigu klaonicama.

Mišljenja o svinjokolji su podijeljena. Dok jedni masovno klanje domaćih životinja smatraju nepotrebnim i okrutnim barbarstvom, druga strana u tradicionalnom kolinju ne vidi ništa loše. S jedne strane se argumentira kako čovjek ne mora nužno jesti meso te se naglašava kako životinje prije i za vrijeme klanja često nepotrebno pate. O ovome svjedoče brojne snimke i morbidne anegdote neuspješnih pokušaja omamljivanja i ubijanja životinja maljevima i sličnim pomagalima. 

Danas, posebno otkad smo u sastavu Europske unije, ovakvi primitivni načini ubijanja životinja su većinom iznimke i stvar ružne prošlosti, bar koliko je poznato široj javnosti. Oni koji se zalažu za svinjokolju često naglašavaju licemjerje protivnika jer, iako je klanje ružna, krvava i brutalna praksa, salame i pršuti na neki način moraju doći do polica trgovina i restoranskih stolova.

 

 

Čovjek koji živi od klanja životinja i savjetnica za ponašanje životinja

Kako bismo dobili odgovore na pitanje iz naslova, porazgovarali smo s Adolfom Cvancigerom, vlasnikom Promes-Cvancigera, klaonice iz Siska.

Promes-Cvanciger opskrbljuje škole, vrtiće, restorane, hotele i kuhinje raznih poduzeća, a osim svoje županije, pokrivaju i dio središnje i južne Hrvatske. Osim klaonice, raspolažu i s 200 četvornih metara prostora za rashladu i čuvanje mesa i mesnih prerađevina. 

Također, obratili smo se dr. sc. Ireni Petak. Diplomirana inženjerka biologije bavi se ponašanjem i dobrobiti životinja već više od 20 godina. Studirala je biologiju (ekologiju) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu te doktorirala na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.

Školovala se u Austriji, Irskoj, Njemačkoj, Italiji, Estoniji, Velikoj Britaniji, Češkoj i Nizozemskoj. Na Sveučilištu u Edinburghu magistrirala je primijenjenu etologiju i dobrobit životinja, s temom o komunikaciji pasa. Autorica je brojnih znanstvenih i stručnih radova, te se dugi niz godina bavi i popularizacijom znanosti.

Što kaže vlasnik klaonice?

Cvanciger, inače bivši student veterine, proveo nas je kroz svoje postrojenje koje zapošljava 36 kvalificiranih djelatnika. 

Kako izgleda proces klanja?

"Ljudi uzgajaju ili kupuju svinje. Ako ih ne mogu zaklati kod kuće, vode ih u klaonice. Svaka svinja ima svoj broj, odnosno ušnu markicu kojom se dokazuje vlasništvo i koja se prijavljuje nadležnim tijelima. Nakon procesa tova, životinja završi u klaonici. Svaka životinja završi u klaonici nakon što joj završi vijek iskorištavanja. Ako su to ženske životinja, taj period je kad dočekaju kraj laktacije, a ako su to muške životinje, kad završe fazu tova. Starije životinje završavaju u klaonici kad nema ekonomske opravdanosti za uzgoj. 

Ovdje primimo životinju s dokumentacijom, izvažemo je i ona ide u boks. Putem veterinarske aplikacije obavimo razduživanje s vlasnikom. Zatim slijede pregledi: prije klanja, na liniji klanja i pregled poslije klanja. Nakon svega ide pregled na trihinelu. Kad se polovice rashlade, vlasnici dolaze po njih i voze ih kućama."

U čemu je razlika između klanja u klaonici i klanja kod kuće?

"Razlika je u tehnologiji klanja i u samom procesu. U klaonici se klanje vrši na zakonom propisani način gdje se naročito vodi briga o dobrobiti životinja prije klanja. Uvijek se vodi briga o tome da životinje ne pate i da imaju normalnu proceduru. Procedura je nemilosrdna, ali dovoljno smo odgovorni i svjesni da se to može odvijati na zakonski reguliran način. Također, naš posao je podložan inspekcijama i pregledima.

Što se tiče klanja kod kuće, ono se odvija na tradicionalan način. Razlike postoje. U tradicionalnim klanjima u domaćinstvima ono se odvija u ležećem položaju jer većina domaćinstava nema vitlo ili podizač kojim bi životinju podignuli u viseći položaj. 

Druga stvar je omamljivanje. To ne znamo vrši li se na zakonski propisan način. Sukladno tradiciji, klanje u domaćinstvima to ne podrazumijeva jer je tehnološka oprema skupa i neisplativa. Životinje se može omamljivati pištoljem. To je poželjno, ali ne mogu vam reći radi li se to u svim domaćinstvima", kaže nam Cvanciger.

U njegovoj klaonici svinje omamljuju strujom.

Pridržavaju li se ljudi po domaćinstvima EU regulative?

"Tradicionalno klanje je dopušteno EU regulativom, ništa se nije promijenilo ulaskom u EU. Europa nam po tom pitanju nije ništa donijela ni odnijela. Samo su uveli zakonske propise na koji način se kolinje treba vršiti po kućama i u za to ovlaštenim objektima. U domaćinstvima je to više stvar individualne svijesti čovjeka koji to radi za svoje vlastite potrebe."

Kako se može saznati da netko ne kolje na pravilan način?

"U klaonicama to obavlja inspekcija. Registrirani objekt mora zadovoljiti kvalitetom opreme, a inspekcija je praktički svakodnevno u objektima. Sve se mora poštivati, ne može biti drugačije. Postoje anomalije u kojima inspekcija ne radi svoj posao, ali koliko znam, mislim da u zadnje vrijeme nema puno takvih anomalija izvan konteksta zakona."

Bili ste mladić kad ste naslijedili očev posao. Jeste li ga doživljavali kao barbarstvo?

"Ne. Sve ovisi o tome u kakvom se društvu krećete, nisu svi ljudi isti.

Može se reći da nisam objektivan jer se bavim ovom djelatnošću, ali ljudi su populacija koja jede meso. Ne možemo živjeti bez unosa hrane animalnog porijekla. Naravno da svaki čovjek ima pravo biti vegetarijanac i oko toga ne bi smjelo biti problema. Ja osobno ne volim licemjerje. Primjerice, netko ne jede meso i protivi se klanju, a na nogama ima kožne čizme ili kožnu torbicu. I to je prilično česta pojava." 

Kako komentirate ljude koji tvrde da se radi o barbarstvu?

"Moj osobni životni stav je da nijedan ekstrem nije dobar. Istina je da mi koljemo jer ljudi jedu. Jeli su i prije barbara, i za vrijeme barbara, i nakon barbara. Ljudi su mesožderi i tu je kraj i početak priče.

Vaš mozak ne može bez namirnica animalnog porijekla. Što je majčino mlijeko? Kako majka daje djetetu mlijeko? Svi smo nečija djeca. Pitanje je na koji način bi svijet opstao bez takvih namirnica. Ako netko s 18 godina odluči da mu se meso gadi, to je njegov izbor. Ali treba doći do osamnaeste godine. Ostaje pitanje bi li netko bio intelektualno sposoban doći do te razine da nije jeo meso", ispričao nam je Adolf Cvanciger. 

Što kaže savjetnica za ponašanje životinja?

Irena Petak nam je pokušala objasniti kako životinje doživljavaju proces klanja.

Koliko svinja pati prilikom klanja, odnosno kolika je razina stresa koju životinja proživljava prilikom procesa?

"Danas smatramo da životinje nemaju strah od smrti, ali se boje ozljeđivanja i boli. Suvremene klaonice trebale bi životinjama omogućiti da ne osjete strah zbog onoga što slijedi. U slučaju svinja to znači da ne vide, ne čuju i ne osjete miris onoga tko je prije njih zaklan. Svinje imaju odličan osjet mirisa i dobro čuju, pa na to posebno treba obratiti pozornost kada se želi smanjiti stres prije klanja.

Također, odabir osoblja koje radi u klaonicama bi trebao biti takav da održavaju što mirnije uvjete među životinjama koje čekaju na klanje.

Dakle, koliko će svinja patiti, ovisit će o uvjetima koji prethode klanju."

Je li svinjama lakše podnijeti klanje u manjim, seoskim domaćinstvima ili u većim postrojenjima i klaonicama?

"Kada se svinje kolju u klaonicama, one se moraju dovesti od mjesta gdje su uzgajane do mjesta klanja. Transport uvijek predstavlja stres za životinje. Dodatno, svinje koje čekaju na klanje obično dolaze iz različitih mjesta, iz različitih grupa - to su svinje koje se ne poznaju od prije, pa može nastati svađa među njima, a to je dodatni uzrok stresa. 

U malim seoskim domaćinstvima ne može se postići da svinje koje čekaju klanje ne čuju i ne namirišu krv od one koja se kolje. To izaziva užasan strah kod ostalih svinja.

Osim toga, pitanje je koliko ljudi koji rukuju sa svinjama znaju kako održavati mir, ili suprotno tome predstavljaju još dodatni uzrok stresa za svinje." 

Na kakav način se svinji može najviše ublažiti sam proces klanja?

"Zakon propisuje omamljivanje životinja koje će biti zaklane. Dakle, prvo se omami životinju, a zatim je se dok je u omamljenom stanju zakolje. To slijedi brzo jedno iza drugoga - svinja treba brzo iskrvariti. 

U klaonicama postoji sustav kako se to radi, dok u malim domaćinstvima postoji veća vjerojatnost da se pogriješi. 

U odnosu na druge životinje koje ljudi kolju za prehranu, ako svinje nisu omamljene one ostaju svjesne do kraja. Zato se tako strašno glasaju - jer prolaze užasan strah i bol."

Je li svinjokolja danas nužna? Smatrate li svinjokolju barbarstvom?

Prema mome mišljenju, kao društvo trebamo se preispitati što želimo imati u svojim dvorištima, u našem susjedstvu.

Problem nije jednostavan jer kao ljudska vrsta mi smo svejedi, a to znači da jedemo i meso. U svijetu je konzumacija mesa u porastu, bez obzira što u bogatijim zemljama postaje sve popularnije veganstvo, vegetarijanstvo ili redukcionizam (smanjenje konzumacije proizvoda od životinja). 

Mislim da nije moguće zabraniti svinjokolju zato što bi se u tom slučaju i dalje odvijala, ali ilegalno. Nakon klanja svake svinje, njeno meso treba biti kontrolirano na parazit trihinelu, koji je jako opasan za zdravlje ljudi. Zabrana klanja dovela bi do toga da se uzorci mesa ne šalju na kontrolu, a to bi ozbiljno ugrozilo zdravlje ljudi.

Osim toga, ako brinemo o ekologiji, treba reći da je uzgoj svinja manje štetan nego uzgoj krava (a najmanje je štetan uzgoj kokoši). 

Postoji li lakši, manje brutalan način ubijanja svinja koji se ne prakticira u Hrvatskoj? Odnosno, smatrate li da se u Hrvatskoj svinjokolja odvija na prihvatljiv način?

Za sada Europska unija prihvaća da su životinje čuvstvena bića (engl. sentient beings) i u skladu s time je zakonodavstvo na području EU-a, uključujući Hrvatsku. Zakonodavstvo predstavlja kompromis između onoga što donosi znanost, i onoga što donosi ekonomsku dobit. Dakle, mi danas znamo puno o svinjama, znamo da su one jedne od najinteligentnijih životinjskih vrsta, znamo da su društvene kao i naši psi, ali prema našoj tradiciji one su i dalje hrana. 

Klanje kojem prethodi omamljivanje za sada se smatra etički najprihvatljivijim, najhumanijim. Puno veći etički problem je klanje bez omamljivanja -  koje se ne provodi na svinjama - ali pri kome životinje ostaju svjesne dok ih kolju, a to znači da osjećaju bol i strah - to su halal i košer", ispričala je Irena Petak u razgovoru za Index. 

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara