Komentar Dragana Antulova: Ništa nova, ništa nova
U POSLJEDNJIH mjesec dana, otkako se većina pripadnika hrvatskog političkog establišmenta vratila s godišnjih odmora, a mediji prekinuli "sezonu kiselih krastavaca", stječe se dojam kao da postoji jedna jedina politička tema o kojoj se, posredno ili neposredno, može razgovarati - predstojeći parlamentarni izbori i kampanja koje su radi njih pokrenule dvije vodeće stranke.
Tome je svoj doprinos dala i sinoćnja emisija "Otvoreno" na HRT-u, i to na kvalitetniji način nego većina drugih medija koji u predizbornoj eskalaciji hadezeovsko-esdepeovskih prepucavanja sudjeluju varirajući između senzacionalizma ili otvorenog stranačkog navijanja.
Mislav Bago je emisiju vrlo dobro pripremio - pozvao je malen ali reprezentativan uzorak gostiju, osigurao izjave za temu relevantnih političara, oboružao se statistikama i anketama. Kao rezultat svega toga gledatelj je mogao dobiti prilično dobar i objektivan uvid u to na što će slijedeća izborna kampanja najvjerojatnije sličiti i kakve će imati rezultate.
Ono što je posebno zanimljivo u sinoćnjoj emisiji bio je nedostatak povišenih tonova, koji su čak i prije neslužbenog početka kampanje bili karakteristika susreta glavnih stranačkih suparnika u "Otvorenom".
Međutim, gledatelji koji su imali prilike vidjeti ovaj tehnički savršeni i gotovo akademski pristup predizbornoj kampanji će se vjerojatno osjećati poput pacijenta kojega liječnik sa smiješkom na licu smjesti u udobnu fotelju te ponudi kavom i kolačima prije nego što će mu priopćiti da mu je dijagnosticirana neizlječivca bolest. Ili, da budemo precizniji, tako će se osjećati svaki onaj gledatelj koji je duboko nezadovoljan općim stanjem u današnjoj Hrvatskoj i koji žudi za nekakvim opipljivim promjenama. Takvih je, sudeći po rezultatima sinoć objavljenih anketa, uvjerljiva većina, ali po onome što se sinoć u emisiji moglo čuti, njihove želje neće biti uslišane.
Razlog je tome činjenica da je status quo itekako u interesu hrvatske političke, ekonomske, kulturne i medijske elite, kao i inozemnih krugova na koje se ta elita oslanja, pa će se postojeće stanje stvari nastojati cementirati i institucionalnim putem. To, dakako, uključuje i izbore - čiji se rezultat danas čini prilično predvidljivim i koji ne ukazuje da će u Hrvatskoj ikakvih promjena u konstelaciji političkih snaga.
Tako je gotovo izvjesno da će HDZ imati najveći broj glasova, a samo nešto malo manje vjerojatnije da će slijedeći premijer biti Ivo Sanader. Razlog zbog kojega svaki ozbiljniji analitičar "tipuje" na vladajuću stranku jest u tome što je isto tako izvjesno da će u slijedećih godinu dana glavni suparnik HDZ-u biti SDP, odnosno da će na njenom čelu ostati Ivica Račan.
Takav scenarij, bez obzira što se sinoć govorilo o "sumraku dvostranačja u Hrvatskoj", neće pokvariti manje stranke koje sve više počinju sličiti na rezervne sastave "velike dvojke", i koje će za vrijeme i nakon izbora prije biti predmetom "prijateljskog uvjeravanja" nego nekakvi sudbonosni "jezičci na vagi".
Da je svrha slijedećih izbora zadržati kontinuitet politike svjedoči i inzistiranje na "personalizaciji kampanje" koja nije ništa drugo do izgovor za skrivanje činjenice da između dvije vodeće stranke nema skoro nikakvih ideoloških razloga.
Tako se Sanaderova vlada može, s obzirom na konkretnu politiku, shvatiti kao kontinuitet Račanove vlade. Taj se kontinuitet može vidjeti i u samom načinu vladanja, odnosno streljivu koju su i jedna i druga vlada dali svojim protivnicima u izbornoj kampanji. I naravno, kada se prašina slegne i ljuti protivnici sebe opet počnu nazivati "kolegama" i "konstruktivnim partnerima", naći će se oni koji će status quo hvaliti kao veliko dostignuće hrvatske demokracije, odnosno izraz zrelosti i stabilnosti. Pri tome će im dakako promaći sve veći jaz između bahatih "usrećitelja" i običnih ljudi koji traže promjene.
Taj će jaz svoj odraz pronaći u isto tako prilično predvidljivom izostanku mladih - onih o čijoj će se sudbini odlučivati na slijedećim izborima - s birališta. Jaz koji će s vremenom postajati sve veći, možda čak veći od onog iz doba kada je Oliver Dragojević pjevao "Ništa nova, ništa nova".
Dragan Antulov