KOMENTARI katoličkog tjednika Glasa Koncila od uskrsnog broja više nisu anonimni, što je dobro, jer su ti nepotpisani tekstovi često dovodili do toga da se cijela Katolička crkva hrvatskog govornog područja, koju taj list pretendira predstavljati, optereti čestim necivilizacijskim, protukršćanskim i, sa novinarskog stajališta, ne-etičkim ispadima autora tih uradaka.

Neka se konačno zna tko moralno odgovara za svinjarije kakvu Glas Koncila donosi i u najnovijem broju.

Glavni urednik kaptolskog tjednika, Ivan Miklenić, potpisao je komentar u kojem tuđmanovskim i udbaškim rječnikom proglašava neke naše sugrađane neprijateljima jer poziva dobronamjerne hrvatske snage da razotkriju djelovanje, kako piše, onih politikanata u Hrvatskoj koji zapravo žele rušiti hrvatsku državu i stvarati što je mogući veći kaos, a rade za određene međunarodne snage i interese.

Miklenić smatra da hrvatski narod i hrvatska država proživljavaju dramatične i sudbonosne trenutke. Kao dokaz navodi i kvalifikaciju tužiteljstva Haaškoga suda po kojoj je državni vrh Republike Hrvatske bio uključen u zločinački pothvat etničkoga čišćenja bosanskih muslimana i drugih ne-Hrvata na području Bosne i Hercegovine (a namjerno ispušta kako Tužiteljstvo smatra da je cilj te navodne zločinačke politike bio razbiti BiH i stvoriti veliku Hrvatsku).

Tvrdi da su se već dogodili nedopustivi propusti u popuštanju revidiranja novije povijesti, osobito Domovinskoga rata, da su u Hrvatskoj veoma glasni oni javni djelatnici koji, tobože, hrvatsku javnost neumorno uvjeravaju u one stavove koji su isključivo u službi neprijateljskih međunarodnih snaga, te da je potrebno stvoriti veliku nacionalnu frontu protiv nove agresije na tzv. legitimne hrvatske nacionalne interese.

Da bi se to dogodilo, poručuje urednik kaptolskog lista, demokratski orijentirani i dobri Hrvati moraju stati uz bok Ive Sanadera i HDZ-ovske vlade koja je suočena s teškom zadaćom spašavanja zemlje od kaosa i destrukcije.

Komentator tog katoličkog tjednika piše da je Hrvatska žrtva međunarodne zavjere koja uz pomoć domaćih izdajnika želi Hrvatsku opet gurnuti u mrak balkanske krčme, te da se taj zlokobni projekt dade spriječiti isticanjem golih povijesnih činjenica (?!).

Kojih golih povijesnih činjenica? Zar onu koja se utvrđuje uvidom u stenogram sjednice Vrhovnog državnog vijeća Republike Hrvatske od 8. lipnja 1991. kada je predsjednik Tuđman rekao da treba zadovoljiti velikosrpske apetite koji podjednako odgovaraju i njegovoj politici da se muslimanskoj (bošnjačkoj) komponenti BiH nametne srpsko-hrvatsko rješenje? Ili pak povijesne činjenice registrirane na sastanku hrvatskog državnog vrha s delegacijom HDZ-a BiH 27. prosinca 1991. kada je Tuđman rekao da treba iskoristiti priliku i okupiti hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama? Možda pak ta koja se dogodila 17. rujna 1992. na još jednom susretu s delegacijom svojih političkih satelita u BiH kada je Vrhovnik rekao da je u hrvatskom interesu da dođe do planskog preseljenja pučanstva kako bi se postigao prijateljski odnos s (Miloševićevom) Srbijom?

Golih činjenica, naime, ima puno, barem toliko koliko ima dokaza kakvih objavljuje Feral Tribune, a govore kako su to Tuđman i njegova vrhuška, slijedeći Miloševića, planirali i izvršili agresiju na BiH.

Ali Mikleniću ništa one ne znače. On žmiri. Okreće glavu. Zato ni on nije nevin nego na svoj način sudjeluje u zločinu. Kako podsjeća bosanski književnik Ivan Lovrenović, barem bi od 1945. na ovamo trebalo biti jasno da podržavanje struktura zločina znači i odgovornost za učinke tih struktura.

Glavni urednik Glasa Koncila, tako, još jednom diže nož koji je Tuđman zabio u leđa bosanskim katolicima, bošnjačkim muslimanima i drugim žrtvama kada se je odlučio na partnerstvo sa Miloševićem. Miklenić je taj koji sije kaos i destrukciju. Svojim pozivom na okupljanje, on nameće krivnju cijelome narodu jer nas poziva da iskažemo apsolutno pomanjkanje solidarnosti prema ubijenim i svaki drugi način poniženim i žrtvovanim ljudima.

Budući ispada da Miklenić vjeruje kako hrvatski bog Mars traži još krvi neka prvo ode svome šefu, kardinalu Josipu Bozaniću. Ako su vremena zaista sudbonosna i tako dramatična, red je da vrhovni svećenik prvi prinese žrtvu.

Drago Pilsel