Konačna odluka - Amerikancima je pravo na oružje jamčeno Ustavom

UPRAVO su objavljeni detalji povijesne odluke američkog Vrhovnog suda kojom potvrđeno ustavno pravo građana da kod kuće drže oružje.

Većinsko mišljenje je pismeno obrazložio Antonin Scalia, najkonzervativniji član devetoročlanog vijeća, dok su izdvojeno mišljenje dali liberalni suci Breyer, Ginsburg, Stevens i Souter.

Riješeno pitanje staro stotinama godina

Suci su presudili po tužbi kojom se nastoji oboriti zakon federalnog Distrikta Columbia, a kojim je na najstroži mogući način ograničeno pravo na držanje vatrenog oružja u SAD.

Spor oko prava na držanje oružja izvire iz Drugog amandmana na američki Ustav, donesenog još 1791. godine, a koji navodi da će "dobro regulirana milicija, s obzirom da je nužna za slobodu države" uvijek imati pravo "držati i nositi oružje".

Zagovornici prava na držanje oružja tvrde da Drugi amandman pod "milicijom" podrazumijeva sve građane države, dok protivnici tvrde da se on odnosi isključivo na vojne formacije pojedinih država, odnosno Nacionalnu gardu.

U posljednje vrijeme je taj spor dobio snažne političke konotacije i služi kao jedan od lakmus-papira kojim se u Americi ljevičari i liberali razlikuju od desničara i konzervativaca. Posjedovanje vatrenog oružja se, naime, često navodi kao najvažniji - a po mnogima i jedini - razlog tako visoke stope kriminala u SAD, pogotovo kada su u pitanju ubojstva. Za ukidanje prava na nošenje oružja se obično zalažu ljevičari, dok su za njegovo očuvanje desničari, iako postoje brojni izuzeci od tog pravila.

Borci za pravo na oružje. pak, često dovode u sumnju efikasnost mjera ograničenja i kao dokaz navode statistike prema kojima je kriminalitet daleko manji u sredinama gdje ograničenja nema nego gdje ih ima. To se tumači činjenicom da su u tim sredinama kriminalci manje skloni napadati obične građane jer znaju da im oni mogu uzvratiti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Srušen najrestriktivniji zakon o zabrani držanja oružja

Distrikt Columbia - koji pokriva područje glavnog grada Washingtona - donio je restriktivni zakon 1970-ih upravo kako bi suzbio epidemiju ubojstava, odnosno porast kriminala.

Prema odredbama zakona građani Washingtona su smjeli držati vatreno oružje isključivo u svojim domovima, ali rastavljeno i sa streljivom odvojenim od samog oružja.

Tužbu protiv grada je podnio Dick Anthony Heller, zaštitar kojem je Washington zabranio da pištolj kod svoje kuće, iako se ona nalazila u neposrednom susjedstvu njegovog radnog mjesta.

"Pravo na oružje se ostvaruje kroz pojedince"

Obrazloženje presude kojom je oboren zakon u Washingtonu navodi da se pravo koje navodi Drugi amandman ostvaruje kroz pojedince, te da na temelju njega pojedinci oružje smiju koristiti u miru radi samoobrane, a ne samo u ratu kao dio vojnih i paravojnih postrojbi  - kao što su tvrdila neka od liberalnih tumačenja.

Presuda, s druge strane, objašnjava da pravo koje navodi Drugi amandman nije apsolutno, odnosno da se njome ne dovode u pitanje "razumna ograničenja" koja se tiču osuđenika i mentalnih bolesnika, nošenja oružja po školama i drugim "osjetljivim" lokacijama, odnosno uvjeta pod kojim se izdaju dozvole za nošenje oružja.

D.A.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara